Ja bih poslove podijelila na stalne i povremene, a ne na muške i ženske. Održavanje auta je povremeni posao. Tu bih ubrojila još i krečenje zidova (obično ja), stolarije i ograde na vikendici (češće mm, ali obično timski), tko sprema drva, to je isto povremeni posao, a kuhanje, pranje veša i slično treba raditi stalno. Evo, mm i mlađi sin su danas oprali prozore, ja zavjese (neš ti posla, hehehe) i brzinski skuhala ručak, a sad se timski odmaramo.

Kad smo kod brige oko auta, tko ih vozi, taj o njima i brine. Sad ćemo imati jednog polaznika autoškole u ovoj škg pa će i on polako preuzeti brigu o autu. Naravno, dok nema svoje prihode, nećemo ga tlačiti da ga registrira, ali može ga točiti. Pranje auuta rade oba sina s tatom odaaavno, jer moj zbog krovnih nosača ne ide u automatsku praonicu, nego u ručnu. Pa auto peru oni za čije bicikle trebaju nosači. I tako... Vulkanizeru se ide 2x godišnje, što nije veliki gubitak vremena, snijeg ispred garaža čiste nam sinovi ili i to odvalimo zajeenički i na brzinu. Kod nas je prednost to što volimo raditi, nitko se ne buni kad treba potegnuti, pa radne akcije traju kratko i učinkovito. A na to što pisaći stolovi kod sinova nisu uvijek pospremlj2ni i što u predsoblju zna biti 8 pari cipela izvan ormarića, ma bašmebriga....Dođe subota pa se pospremi.