Pozdrav svima..
pisala sam ovdje prije par mjeseci kad sam imala postporođajnu depresiju, hvala Bogu to je sad prošlo.
Imam sina koji će za 2 mjeseca napuniti 2 godine. Nažalost, imala sam podosta tešku postporođajnu depresiju gdje mi je skoro godinu i pol trebalo da prihvatilm da mi se život promijenio..čak sam išla i kod psihijatra itd.. Sad sam zblja super
Počelo me nešto vući na drugo dijete. Osjećam kao da je moj sin usamljen, kao da mu treba društvo. Jedan dan žarko želim drugo dijete, drugi dan nebi još i tako u krug.
Ja sam studentica. Sa sinom sam završila preddiplomski studij i sad na jesen krećem na diplomski studij. Dakle, čekaju me još 2 godine faksa.
Ako bi i ostala sad u naredno vrijeme trudna, taman bi me zadnja godina faksa uhvatila s dvoje djece i bojim se da bi poludila i da bi mi bilo prenaporno. Doduše, moj faks je online. Večinu predmeta se od doma sluša i polaže, a za neke se ide na faks.
Pričala sam sa suprugom i on kaže da bi htio da ja to završim pa da tek idemo na drugo dijete..
A znate čega se ja bojim? Ja se bojim velike razlike u godinama između djece... imam neki osjećaj da djeca s razlikom 3+ nisu toliko povezani i bliski kao ovi s manjom razlikom.
Što vi mislite? Koji bi mi savjet mogli dati?
Da li da zbilja pričekam s trudnoćom drugom? Ili ipak ne?