Zasto pocinju trenirati tako rano?
-Nogomet je svima spustio granicu. Klub koji ceka 5,6,7 razed da upise klince nece upisati nikoga.
-Dok su mali, najjace se razvijaju sposobnosti( koordinacijske sposobnosti,brzina..)
-Cak i motoricki vrlo sposobna djeca ako se upisu 2-3 godine kasnije tesko podnose frustraciju jer odmah ne pobjeduju.
-Trenere mladih dobnih skupina uprave maltretitaju jer zele rezultate. Uprave maltretiraju gradski oci jer ce klub dobiti neka sredstva od grada ako klub ima rezultate. Gradski oci nemaju predodzbu da su rani ' rezultati' dvosjekli mac koji cesto psiholoski pretjerano opterecuju djecu( i pobjedei porazi ako se oko njih dize velika pompa)
-Roditelji upisu djecu s pozitivnim namjerama da se djeca razvijaju i druze. S obzirom da tako mali ne mogu ici sami oni voze 2-3-4-5 godina. Za to vrijeme vecinom postanu toliki eksperti da samo trener koji pobjeduje ima sanse opstati.
-Neki treneri vezu svoj identitet sa pobjedom. Moja ekipa je pobjedila-ja sam dobar trener, klinac je pogodio stativu- ja sam los trener
Sigurno ima jos..
Moje je misljenje da djeci nije puno treninga ako to vole i ako je emotivno okruzenje oko njih normalno( umjereno). Stignu i uciti i druziti se sa prijateljima iz skole. Steknu i nove prijatelje i niz prekrasnih iskustava...
Sto je kod nas problem?
Niti klubove niti roditelje precesto ne zanima koji je plan B.
Sto ako nisam prvak Hrvatske? Sto ako nisam u prvoj postavi? Jesam li spreman trenirati da bi trenirao i bio dio ekipe? Mogu li biti zadovoljan ako razvijam svoje sposobnosti iako su drugi bolji od mene? Ako netko brze trci od mene trebam li se osjecati lose? Isplati li se uopce placati clanarinu ako se s tim ne namjeravam ' ozbiljno' baviti?
Trebalo bi imati neke odgovore, za dobrobit vlastitog djeteta.
Losa infrastruktura ponekad tjera roditelje da dijete voze na drugi dio grada. Ako klub nije u kvartu to je stvarno zahtjevno.
To moje misljenje iznutra..