Da malo oživim temu...

Imam neke dvojbe pa bi neki objektivni pogled na stvario bio dobrodošao.

Klinac 8 godina, treći osnovno, dvije i pol godine u treninzima rukometa.
Krenuli kroz školu rukometa, pa COVID, pa nema dvorana, pa mi samo inicijativno na igralaštu jer smo i supruga i ja "propali" rukometaši.
Pa se počelo sa treninzima na otvorenom i konačno prošle godine dočekali otvaranje dvorana.
Sam je tražio da ga se prebaci u selekciju 12/13 (on je 2014 godište) i trener je probao 2 tjedna i oduševio se i ostavio ga u selekciji.
Protutnjali su kroz sezonu osvojili 7 turnira ma pjesma.
Ove godine dio njegove ekipe spojili u selekciju 11/12 a dio ostao u 13/14 s time da je 11/12 prešla sa mini rukometa na pravi rukomet.
Ovih 13/14 ima svega 4 zasada što znači ni da ih za ekipu nema pa su spojili obje selekcije i sada svi treniraju veliki rukomet.
Treninzi su 4 puta tjedno (srijeda je slobodni dan) i trenira se ozbiljno.
Kako se još svi "traže" ubacili su im prijateljske srijedom pa čak i vikendom (vikend postaje normalna stvar 15.10. kada kreće liga.

E eto imamo bazu.

Pomalo se vraćaju frustracije što ne dobiva loptu često kao prošle godine jer jbg opet se treba dokazati i pokazati sada opet starijim klincima.
Zadnje vrijeme se žali na bolove (ništa strašno) u potkoljenicama, gležnju, petama...meni se čini da se radi o upali mišića i činjenici da se mora naučiti pravilno trčati na čemu radimo. Kad dođe doma žalio se ili ne na bilo šta dok se tušira to se pjesma ori na veliko. Rukomet obožava i zagrizao je totalno.

Objektivno da li je ritam prejak? Ja osobno mislim da ne jer ima zaista vrhunske trenre, kineziologe kojima je prva stvar da klinci na trening i sa treninga idu sa somjehom.

Eto komentare molim...