Baš sam htjela napisati - moji su išli na gimnastiku i kasnije atletiku u školi, uz to od 2. odnosno 3. razreda u glazbenu školu, bili su u boravku, išli i na druge aktivnosti po svom izboru (stariji na keramičarsku radionicu, mlađi na robotiku). Teško mi je sve i pobrojiti jer se nije sve događalo iste godine. To je dob u kojoj se probiru slobodne aktivnosti i normalno je da bude tako veliko opterećenje, jer do četvrtog osnovne relativno lako savladavaju školske aktivnosti ako nemaju nekih teškoća učenja.Jelena prvotno napisa
Mi smo uvijek uvjetovali da se aktivnost mora odraditi do kraja školske ili kalendarske godine, a nakon toga se može revidirati odluka hoće li se nastaviti ili ne...
Što se tiče servisiranja od strane roditelja, nekako smo gledali da aktivnosti budu u blizini koliko se dalo, više radi djece nego radi nas. Samostalno su krenuli pukim slučajem - negdje pred kraj prvog razreda njihove glazbene škole mm je bio na službenom putu, a ja završila na hitnoj kiretaži na SD, pa su dečki silom prilika ostali sami 2 dana. Bili su tada u 2. odnosno 3. razredu osnovne škole i taman su bili spremni. U školu su već ionako išli sami, a skupljali smo ih mi nakon boravka, ne zato što bi trebali, nego nam je bilo usput. Dok sam ja završila u bolnici, nisu bili potpuno sami. Bila im je susjeda iz zgrade pri ruci, ali nisam od žene htjela tražiti da ih još i vodi okolo po slobodnim aktivnostima. Ja bih se možda još predomišljala jesu li spremni za samostalan odlazak u GŠ, ali ovaj neplanirani događaj potaknuo me da ih probam pustiti. Nije bilo daleko, ali je trebalo prijeći dvije ceste i bili su dvojica. Uredno su sve odradili i mislim da im je poraslo samopouzdanje. Nakon toga sve su češće išli sami na svoje slobodne aktivnosti, a od iduće škg redovito.
 |
|||
Odgovori s citatom