jako tužne vijesti

[klia]

Danas sam saznala da mi je prijateljica jučer rodila mrtvo dijete 9. mjesec trudnoće... 3 dana nije osjećala micanje djeteta, ali je mislila da je to normalno smirenje prije poroda Tata je bio na porodu, samo je prekrižio malog Luku Imao je 2,400 težinu, da se rodio 3 dana prije preživio bi!!!!
I za ne falit, to joj je prvo dijete, imala je prije operaciju mioma maternice, bila otvorena od 5. mjeseca, prošla serklažu, mirovanje, UZV svaki mjesec kod najpopularnijeg i najopremljenijeg zadarskog ginića....
I opet takav završetak.... Plačem skupa s njom...
Cure moje, to se još uvijek događa, unatoč svoj našoj tehnologiji....
Zato čuvajte mi se i pazite... Ako 1 dan ne osjetite micanje, radije odite giniću i napravite paniku i ispadnite glupe, ako treba, ali čuvajte bebače!

[jadro]

[Vrijeska]

užas prestrašno

[ttiinnaa]

Sad ces joj biti jako potrebna iako će vjerovatno najradije htjeti biti sama.

[klia]

Ma ništa osim poruke podrške i suosjećanja ne želim joj sada uputiti. Ona mora to sa svojim mužem proraditi, mislim da smo svi mi okolo zasad još suvišni. Još leži na patologiji trudnoće, navodno su se suzile žilice u pupkovini...

[Fortuna]

klia jako jako tuzno je to sta ti je prijateljica dozivila
tuzno i pretuzno
samo cu ti rec primjer kako je ovde napravljeno kad se desilo slicno sa jednim poznanicima........ ona je isto isla roditi sa 9 miseci i isto se esilo al su psihijatri savjetovali da imaju bebu uz sebe i da prima posjetu jer ipak je tu bebu iscekivala i sigurno je i zeli pokazat svijetu, bar na slikama. to im je puno psihicki pomoglo kao i sve u vezi sahrane, biranje ljesa i muzike ( od kleptona ona pisma " suze iz neba"), pop je bebu krstio, dali su ime.
ipak je ona mama , jako je bitno da to i dozivi da se tako osjeca...... ma tuzno.
saljem joj najveci virtualni zagrljaj njoj i muzu .

[emanuela28]

placem jer sam slicno i sama prozivjela, al ovo je jos teze!!

[ninochka]

grozno...ovo me odmah rasplakalo probaj joj biti podrška koliko ti dozvoli

[BubaSanja]

Ajme.....jako, jako mi je zao!!!

[emanuel]

Draga Klia,

ovo sto sam procitala je najveca nocna mora sveke zene

zao mi je, zao mi je jaaaakoooo

[Red Irena]

Ajme, oči su mi pune suza. Tragedija i strahota. Neka joj je samo puno snage da to izdrži i ona i muž.

[egemama]

strasno....

[anaviktorija]

Pretužno
Plače mi se

[Elly]

Draga Klia,

ovo sto sam procitala je najveca nocna mora sveke zene

Potpisujem Emanuel.
I ja sam imala prijateljicu kojoj se dogodila identicna stvar.
Jako, jako mi je zao...

[MARCY]

[petra]

strasno

[mojabeba]

ne znam niti što bi napisala..jako žao..100000

[happy mummy]

uzas
zaista nocna mora svake mame....

[Bella]

Grozno!!!
Na žalost isto se desilo i meni samo u porodu (42. tjedna).
Nema neke riječi utjehe.
Žao mi je da se to još nekome moralo dogoditi jer to je užasna bol i šok za svaku mamu. Vjerujte znam (ja sam na trgi godine izgubila mengu od šoka).

[MMarina]

Ja nemam nista reci osim da sam se najezila i da mi je maternica zavibrirala kad sam to procitala ....

O Bože, tako tužno, strašno... daj joj snage, da joj srce ne pukne...

[Mrs RIA]

strašno...

[renata]

klia, žao mi je

[†marival]

prestrašno

[ankika]

strasno i stvarno mislim da je to najgora stvar koja te ikad moze zadesiti - evo pisem ovo s u ocima

[klia]

Drage cure, hvala vam u njeno ime na podršci i suosjećanju, jednom, kad bude prilika, pokazat ću joj ove stranice da vidi da i ovdje može dobiti podršku...
A stvar je dalje ovakva: danas je izašla iz bolnice, nije bila na sprovodu djeteta, nije mogla... Ali je bio tata i uža rodbina. Bol do neba. Cijeli dan mislim na nju. Nisam je još vidjela, čule smo se smsovima.
Ne znam jesam li vam napisala da su dugo čekali ovu bebu, cura je misec dana nakon vjenčanja operirala miome maternice, pa je godinu dana bila preporuka ne zanijeti, zatim je teško nosila bebu, prošla serklažu i mirovanje... I došao je taj dugoočekivani 9. mjesc, ljudi su sve kupili, i kolica, i krevetić, i robicu... Dali ime dječaku...
I onda se dogodilo da je pukla pupkovina!!!! Ej, jeste li čuli za tako nešto?!!!!
Prije koje su bile u bolnici do nje kažu da ni plakati ne može, da je tupa od bola. Ovo me najviše brine, to što ne može plakati. Njenoj najboljoj prijateljici sam rekla neka joj savjetuje da svakako popriča sa psihologom, mislim da u normalnim rodilištima postoji psiholog upravo za takve slučajeve, a kod nas ga moraš sama potražiti.
Cure moje, mislim i na to kako sve mi nakon poroda osjećamo kako nam je utoba odjednom opustjela, bez obzira što su naše bebe s nama... A kako li je pusto onda mamama koje su svoje dijete izgubile... Živi užas.

[Didi]

Tuga, tuga, tuga i suze do neba.....

Reci joj da su naša srca i suze s njom i s njenim malim anđelom...

[Nea]

Evo sva sam se najezila i rasplakala citajuci tragediju koja je zadesila tvoju prijateljicu.
I sama sam izgubila prvo dijete u 32 tjednu i znam sta to znaci.
To sto ne place je pod uticajem soka jer i ja nisam plakala jer je ipak to bio veliki sok za mene.Kad je popustio sok, suze su sami isle po cjeli dan i po cjelu noc, tako danima i mjesecima.
Ne znam sta reci sem da mi je jakoooooo zao, to su jako bolne i teske stvari.

[mirakul]

Bože užasne tragedije

[Nika]

Prežalosno

[mamma Juanita]

Klia, sigurno ćeš joj trebat, pogotovo kroz neko vrijeme kad se sve "vrati u normalu", a ništa nije kao prije. Ljudima koji dožive takvu nesreću najteže je tada kad prođe sprovod, prođu žalovanja i kad ostanu sami. Budi joj pri ruci koliko god budeš mogla i daj joj to do znanja. Mojim dragim prijateljima je prije 2 godine umro od SIDSa njihov jednomjesečni sin, kojeg su dobili nakon brojnih pokušaja IVFa. Vidjela sam kako je tada podrška važna. Oni su se, na žalost, razveli, to je za njih bio preveliki test... Nadam se da će tvoja prijateljica i njen muž naći snage za dalje... a pomoć psihologa ili svećenika ili bilo koga u kog imaju povjerenja svakako će dobro doći. Pomoliću se za njih...

[VAGAx2]

Šta reći... kako joj pružiti utjehu...
bitno je da zna da si tu, da može računati na tebe, iako joj sada zasigurno najviše treba mira.

[mel]

Jako sokantna vijest!!!
Jako, jako mi je zao sto se to uopce dogadja !!!

Iskreno nema tih rijeci koje bi ublazile takvu bol,
stoga suosjecam i nadam se da ce vrijeme pomoci!

[klia]

A meni je totalno bed jer kud god idem, Matej je sa mnom. Pa da ga baš nosim frendici koja je izgubila bebu, to mi je malo :? :? Možda je problem u meni, ali ja se totalno skanjujem otići do njih. Imam osjećaj da još trebaju biti sami, napisala sam joj da mi javi kad mogu doći, ne bih bez njenog poziva.

[Nea]

I nemoj ici bez njenog poziva, ona kad osjeti da te moze primit ona ce te pozvati. Ona prolazi sad kroz jako, jako tesko razdoblje, meni i muzu ispocetka niko nije trebao, iskljucili smo telefone, bolovali zagrljeni, puno, puno razgovarali, plakali skupa i tek kad sam donekle se osjetila boljom poceli smo primati posjete.
Svaki dan pomislim na tvoju prijateljicu i boga molim da joj da snagu da taj nedoknadivi gubitak uspije prezivjeti bez posljedica.

[Bella]

Draga Klia,
kada se to meni dogodilo bila sam u totalnoj komi i najiskrenije kada mi je sestra došla sa dva moja nećaka bilo mi je grozno teško ali je nisam htjela povrijediti i to joj reći. Samo mi je prolazilo glavom zašto se to moralo desiti meni i zašto ja nemam svoju bebu pored sebe. To je jako teško za objasniti ali moj savjet ei je da ipak odeš do nje bez dijeteta barem prvi put da ti se može isplakati i izjadati sve šta joj je na duši. Dovoljno je da je saslušaš jer nažalost drugačije ni nemožeš pomoći. Meni je bilo grozno što je svima bilo neugodno i većina ljudi me je izbjegavala, a van nisam izlazila 3 mjeseca od straha da me neko nepoznati nebi pitao da li sam rodila i kako je beba. Grozan osjećaj!!!
Sada će je čekati velika i duga faza tuge i osjećaj da je niko ne razumije u njenoj boli (a na žalost to je tako jer neko ko to nije doživio nezna kako to strašno boli). Ako ste stvarno jako dobre frendice probaj da ti se otvori i budi joj rame za plakanje jer ta tuga nesmije ostati zatvorena u njoj, onda je još gore. Puno sreće, a njoj želim puno snage i suosjećam sa njom u potpunosti.

[emanuela28]

draga Klia budi uz nju,jer sam isama prošla slično!
Znam da bez muzeve bezrezervne podrške i lubavi nebi to prezivjela , naravno podrška dobrih prijateljica je također neophodna!!
Pripremi ju na svakodnevne upite kako je beba, kad ste rodili itd.!!
To je jako, jako bolno! rana malo zacijeli kad evo nekog sa pitanjem koji sve vrati na početak!
Ma doslovno su me cure iz ribarnice koje nikad nista nisu pitale privatno, pitale kad sam rodlila!!
treba vremena, ali meni je sam Bog dao snage da to preživim!!
Depresija me je 6 mj. gutala, al sam se uspjela odhrvati!!
Plakala sam svaki dan pa sigurno 3 tjedna!!
Onda sam odlučila da ne smijem više zbog svog mentalnog zdravlja!!
Teško je to, i potpuno ju razumijem!!
Voljela bi da se kad malo dođe sebi javi pa da podijeli svoju bol!!
Vjeruj bit će joj lakše!!
da sad ne dužim, puno mislim na nju i pozdravi ju iako ju neznam!!

[Sanja]

Klia, to je strašna tragedija, strašna...

Zaista ne znam što bih rekla, dirnuta sam do suza. Mislim na tvoju prijateljicu i želim da što prije stane na noge. Iako će vjerojatno osjećati bol do kraja života.

[Nea]

Bella i Emanulel28, potpisujem vas od rijeci do rijeci.
Tacno isto smo svaka od nas prolazile. Najgore mi je bilo izaci na ulicu, susret sa nekim ljudima koji nisu znali za moj gubitak pa pitanje kad si rodila, kako beba, a ja u plac, isto tako su me znale osobe koje ja ne znam niti sam ih ikad vidjela susret u putu i pitat, a jesi li ti ona sto je izgubila dijete, uzasno mi je bilo, sazaljenje sa svih strana.
Preplakala sam dobrih mjesec dana dan i noc, bez prestajanja,lezala danima nepomicna, cak sam u nesvijet padala. Mislila sam da sam jedina ja kojoj se to desilo, a to se desava nazalost svuda oko nas samo sto neki to kriju, zasto ,zaista ne znam.
Ispricaj joj za nas, reci joj da nije sama, meni je isto tako pomoglo gorko iskustvo jedne nase forumasice sa kojom sam se dopisivala preko PP, osjetila sam da nisam sama sto mi je ipak u tim trenutcima puno znacilo.
Ne znam dali ima pristup netu, ako ima kad se malo oporavi uputi je nama, ja sam tu uvjek da joj ako nista na neki nacin pomognem.
I pozdravi je od mene iako je ne znam ali znam dobro kako joj je.

[klia]

Drage cure, puno vam hvala na velikoj podršci. Prijateljica mi je javila da dođem kad god hoću, idem za vikend ( jer ću lakše srediti čuvanje Mateja ) i svakako ću je uputiti na forum i vas koje joj možete pružiti najbolju potporu - vlastito iskustvo.

[Nea]

Vjeruj da je meni pomogla potpora osoba koje su isto dozivjele ovu bol.
Uputi je nama, stvarno je lakse kad sve ono sto osjecas pricas osobi koja je to isto dozivjela, znam, jer razumije moju bol.
Moja mama je presla 2000 km da bi bila kraj mene odredjen period, bilo mi je jako drago, i pomogla mi je ali ne onako kako su mi pomogle osobe koje su dozivjele to.

[SNOOPY]

Ako ikako može pomoći:

"Our family chain is broken
and nothing seems the same
but as God calls us one by one
the chain will link again!"

[dijanam]

Klia, tek sam sad ovo vidjela. jako mi je zao. Strasno je to.
Zelim tvojoj prijateljici puno snage, a tebi umjesnosti da joj budes podrska.
Kad sam rodila zadnji put, u sobi do moje je lezala mama koja je izgubila dijete. Nikad necu zaboraviti tu malu zgrbljenu, blijedu zenicu - lik kroz koji dozivljavam sve mame koje su dozivjele tu uzasnu bol. Neka vas Bog blagoslovi.

[branka1]

Grozno!
Sva sam se naježila.
Nadam se da će preživjet to nekako.

[koka]

Zahvaljujem svima na riječima podrške,a posebno klii koja je dala moju priču na ove stranice.Voljela bi kad bi mi netko sa sličnim iskustvom mogao reći kako se nositi s težinom koju osjećam u sebi. Izgubiti vlastito dijete,nikad ga ne vidjeti,čuti i osjetiti u svojim rukama,nema ničeg težeg što jedna žena može doživjeti.Kao da mi je netko iščupao i srce i dušu.Umjesto da sam ga donijela kući ,njega je crna zemlja progutala.Kako si pomoći?Koliko vremena će trebati da rana zacijeli?Nema više moga Luke!To je jedino što mi sada odzvanja u praznoj glavi.Molim vas pomozite!

[Nea]

Draga Koka, javi se meni na PP ( privatne poruke) pa cemo porazgovarat.
Ja sam sve to sto ti prolazis prosla. I jos uvijek prolazim mada je najgore proslo. Javi mi se preko PP. Vjeruj da nema dana da ne pomislim na tebe i stalno dolazim ovdje ocekujuci te da se javis.

Punooooo pozrava...

[sanjaiam]

Koka, ja sam izgubila 6 trudnoća, ali u prva 4 i pol mjeseca. Nosila sam se sa time kako sam znala i umijela. Uglavnom sama. I bilo je jako teško. Najbolje sam se osjećala u bolnici, među curama koje su ko i ja čuvale trudnoću i sve to prolazile. Same smo se uzajamno najbolje ispomagale, isplakale, odbolovale.
Pričaj s nama, podijelit ćemo tvoju tugu, ponijeti s tobom tvoje breme. Zajedno ćemo opet stati na noge i dočekati lijepo sutra.
A to će lijepo sutra doći. Vidjet ćeš. Ja sam sad mama prekrasne djevojčice. I svi moji mali anđeli ju čuvaju.

Draga Koka,
To sto ti se dogodilo strasno je. Sva sam se najezila dok sam citala.
Mislim da rijeci nade i utjehe sada puno nepomazu, ali ...
Jako, jako mi je zao.

[emanuela28]

draga Koka poslala sam ti pp pa mi se javi kad stignes i smogneš snage!!

[dee-dee]

draga koka jezivo je sto prezivljavas.
ali pokusaj sto vise komunicirati sa curama na ovom forumu jer nazalost ima ih mnogo koje su imale isto iskustvo kao i ti.

svi smo mi uz tebe i saljemo ti svoja srca da te makar malo utjese iako znamo da je tvoja bol beskonacna.