 |
|||
XOriginally Posted by Anemona
Mi imamo oko 1,5km do škole peške, što je ništa za odraslog, ali za dete sa torbom na leđima je to oko 15-20 minuta pešačenja. A ima dece koja žive puno dalje od škole nego mi. Tako da meni 7-10 min. peške dečjim korakom ne zvuči udaljeno.
Ima li u tih 7-10 min hoda velikih prometnica? To bi me brinulo.
i ja sam imala tu udaljenost do osnovne, samo kaj sam stanovala na brdu, pa sam imala brdski trening do doma
tada na jednom dijelu nije bilo nogostupa, sad ima, ali većina klinaca ide s busom pa se mora ili vraćati ili opet ići napred još pol km.
ja većinom još uvijek prođem tu udaljenost i još pol pješke kad sam u kvartu
Last edited by jelena.O; 24.04.2018 at 11:46.
A STEM program?
Je li to baš tolika mana ako ga škola nema?
Nas kvart je zbilja ok što se toga tiče.
Urbaniziran 50-tih, tako da je sve na svom mjestu.
kaj da ti velim na veliko se pričalo kak budu svi klinci u 6. imali pa i naši, i naravno nisu još ni počeli, tj. ne zna se hoće li biti.
a priča se i o uvode obaveznu informatiku od 5. razreda, a dotle vi imate puno žganci za pojesti
Last edited by jelena.O; 24.04.2018 at 11:57.
Moj ima do škole 16-20 min pješke. Vodi ga tata uvijek, nekad idu pjesice, nekad autom.
Dvije curice iz naše ulice idu uvijek same.
Jedan dečkić iz njegovog razreda (prvi) ide 5-6 minuta do stanice, pa busom 2 stanice. S nekoliko djece poznanika, koji idu u drugi razred. Ja sam bila u šoku, al eto. Izgleda da mogu oni to nišani kad im nije škola pod nosom.
Blago nama u malim mjestimanemamo nikakvih dvojbi, jedna škola. Svi se znaju od malena, jer je jedan vrtić.
I opet su djeca uspješna. Itekako.
Osnovna škola treba biti zabavna i zanimljiva, iako puno uče već od prvog dana. Izleti, kazališta, kino, škola u prirodi, sve je to dio školovanja.
Meni bi za odluku najvažnija bila blizina škole, jer sve se druge varijable mijenjaju s vremenom, samo pozicija zgrade ostaje
ak idu s autom zakaj ne poveze i još koje dete
Za mene tu nema dvojbe.Hvala vam svima...
Ovo za aktivnosti mi je odavno jasno, ali ovo za uzde... priznajem da nisam bila svjesna.
Bili smo na testiranju u FKK. Čekam da se smirim pa ću nazvati i PP.
Nisam znala za ovo.. ali fakat ima smisla...
Insajderske informacije tražim
Slažem se... i ima jedno dijete koje bi zbilja rado izbjegla.
E sad...
Prednost FKK: blizina. 100 m od kuće.
Prednost PP: jedna smjena, mladi i nabrijani ravnatelj.
Mana FKK: dvosmjenska nastava od 4 razreda, nemaju e-imenik, nisu u STEM revoluciji... što mi je tragično.
Mana PP: udaljenost.
Iz ovog ispada da je jedino udaljenost problem... koliki je to stvarni problem? Nekih 7-10 min pješke. Mislim na više razrede kad prestane boravak.
Logistiku nemamo. Nikakvu.
Birala bih jednosmjensku nastavu.
7 minuta pjeske do skole je nista.
Nama je skola udaljena 3 satanice busom i prelazak Ilice, tako da udaljenost koje dijete prode pjesice niti ne racunam.
Last edited by sirius; 24.04.2018 at 12:10.
Imamo 3 sjedalice u autu, a ta djeca ne bi stala u te sjedalice, npr. u jaje
Ja sam na kraju izabrala blizinu.
Iako:
- naša škola nije jednosmjenska (a druga jest)
- naša škola ne provodi kurikularnu reformu a druga da
- naša škola ima prenatrpane razrede a druga ne, ima skoro upola manje djece
Sad tek kad sam ovo napisala vidim koliko smo zapravo žrtvovali da dobijemo "blizinu", ali jednostavno prelazak preko najdulje prometnice u Zg i vrijeme koje bi izgubili od odlaska i dolaska kući bila je presudna.
Last edited by andream; 24.04.2018 at 13:09.
7-10 minuta nije ništa. Ja bih odmah izabrala mladog ravnatelja, još ako je entuzijast, sposoban i ne boji se...to ti je najvažniji faktor kojeg treba gledati.
Last edited by čokolada; 24.04.2018 at 13:23.
to sam i ja mislila. i razdvojila ga od najboljeg vrtićkog prijatelja. i totalno pogriješila. što dalje vrijeme prolazi to sve više vidim da je to bila pogreška
Stvarno nikakav problem. Ako je to jedino, ja uopće ne bi dvoumila.Iz ovog ispada da je jedino udaljenost problem... koliki je to stvarni problem? Nekih 7-10 min pješke. Mislim na više razrede kad prestane boravak.
Logistiku nemamo. Nikakvu
I moji od tri škole u širem kvartu idu (išli su) u najdalju. (tri stanice busom pa još preko Ilice na semaforu pa još malo pješke - a zapravo je to sve skupa pješke nekih 15-20 minuta, idu često i pješke skroz)
Meni je tada bilo bitno da imaju boravak tri godine i po tome sam birala. A i čula sam sve dobro za tu školu. Nisam imala koga pitati niti bilo kakvih insajderskih informacija, grah nam je pao da je učiteljica bila super i da je sve u školi više manje ok. Ima tu uvijek prostora za poboljšanja razna, ali kad uspoređujem sa drugim školama gdje idu djeca prijatelja vidim da je naša na visokom stupnju zaista. Nisam požalila odluku nikad.
Upravo zato što ni ja nisam imala nikakvu logistiku ovo s boravkom mi je bio logičan izbor. Kad krene u četvrti razred dijete je već puuuuno samostalnije.
I da, igrom slučaja nema u razredu vrtićke ekipe jer je vrtić bio u drugom dijelu grada. Nisam ni znala da je to dobro.
Last edited by Barbi; 24.04.2018 at 13:31.
Meni se boravak činio strašno važnim faktorom. Na koncu je oboje djece jedva čekalo da se u 2.r. izvade iz boravka (jedna ne bi ništa napravila i došla doma umorna ko pseto, druga bi napravila sve još u jutarnjoj smjeni i krepavala od dosade do 16h.
X7-10 minuta nije ništa. Ja bih odmah izabrala mladog ravnatelja
To nije zbilja nikakva velika udaljenost. Mojima je do skole 5-7 minuta, i mislim si kak nam je pod nosom. Nakon 2 mjeseca isli su oboje sami.
S boravkom ima zaista raznolikih iskustava. Meni je bio super jer su bili pod nadzorom dok sam smatrala da su premali da idu i budu sami doma, sve zadaće bi napravili, ručali i još se poigrali vani na igralištu. Taj boravak im je kompletirao dan
Nema.
Je...
Ali trebao mi je ovaj brainstorming... jer fakat mi je bio kaos u glavi..
Sad sam mirnija.
Da. Više puta je biran za najučitelja. Puno je napravio i puno ima u planu...7-10 minuta nije ništa. Ja bih odmah izabrala mladog ravnatelja
Boravak mi je jako važan, jer nemamo baš nikakvu logistiku... dvije godine je ziher, a treću ako ima interesa... u konačnici... uvijek će se naći neka susjeda ili susjed koji će voditi računa o njoj tih par sati...
E da... još nešto... ja nisam imala ključić oko vrata kad sam bila mala (kako sam samo zavidjela prijateljima koji su ga imali!), ali sigurno netko od vas je... nekad nije bilo boravka? Od koje godine ste bili sami doma kad ste došli iz škole? Od prvog razreda?
Ja od prvog razreda. U mom gradiću nije bilo boravka, ne znam ima li ga i sada.
Ali roditelji su puno kraće radili nego što je to sad.
Mama bi bila doma već u 13 ili najkasnije 14h.
Ja bi bila sama možda sat vremena, najviše dva.
A ja ne mogu doći doma prije 17h.
ja sam bila sama od 1 razreda. I od 1 smo imali dvosmjensku nastavu. Baka bi dosla skuhati rucak oko 11 i otisla oko 13. Znaci, dio bih bila sama (s mladjim bratom), dio s bakom. I od 1 razreda sam isla sama u skolu. Opet, ne bih svoje ostavila same u kuci niti im dala da idu sami u skolu i 1 razredu...
Ne bih ni ja...
Samo pretumbavam po glavi raze scenarije (da nema boravka u trećem razredu). Kako rekoh, naći će se neka susjeda u mirovini... ili će MD možda do tada preseliti ured doma.
Eto ja nisam imala ključ do udaje,moja mama je bila doma,ali smo išli sami u školu i predškolski uz niz brdo
Recimo moj veliki nije htio biti doma sam do drugog razreda ,klinka i klinac hoćeju biti pol sata sat i prije škole
Ja sam bila u boravku prva tri razreda, a ključić sam imala jer prije nisu roditelji dolazi po nas, nego bi oko 15:30 isli sami doma i bili sami dok roditelji ne dodju s posla. Od 1. Razreda.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Tak sam i ja mislila, pa su vec 1.11. isli sami u skolu, jer su htjeli. Kad izraze zelju, treba ih pustiti.
Zašto se meni čini da ti nisi za vjeronauk u školi, a biraš školu sa vjeroučiteljem kao ravnateljem...
Nije vjeroucitelj nego NAJucitelj.
Istina.
Bio je vjeroučitelj
To ne znači da je to vjerska škola.
Nije. Ali stavovi vjeroučitelja jesu. Ne vjerujem da je odbacio vjeru postavši ravnateljem
No, naravno da je dobar stručnjak, dobar stručnjak, bez obzira na vjeru, spol, rasu. Meni svejedno, ali mislim da nije svima.
Vjerojatno niti jedan nastavnik koji je vjernik ne odbaci vjeru zato što postane ravnatelj ?!
Ne poznajem ga, ali po onome što čujem je ok.
Ja se ne slažem da je uvijek bolje da dijete ide u razred u kojem nikoga ne poznaje.
Blizina bi mi bila bitna al i dobro vodstvo škole znači puno.
Prosječno dijete u 3.razredu može.ostati samo par sati, napisat zadaću, poigrat se s djecom iz kvarta. Nemoj se bojati unaprijed.
Kod nas u kvartu dosta rano i sama krenu u školu, velika većina u 2.razredu.
Meni bi bilo bitno da dijete ide u školu u kvartu radi društva koje bi onda imalo i za poslije/prije škole i sl.
Last edited by Lili75; 24.04.2018 at 22:53.
Ja isto ne kuzim sto bi bio problem s vrtickom ekipom. Bitno je samo da nije bas cijela grupa preslikana u skolu u isti razred. Sa starijom je 6-oro iz razreda bilo iz njene vrticke grupe i bila je sretna da u početku ima prijatelje koje poznaje a i meni je dobro došlo za saznati nešto u početku dok još nije pohvatala da treba zapisati što je zadaća i sl. Na kraju ionako se najviše skompala s curama s kojima uopće nije išla u vrtić.
Sin ima jednog dobrog prijatelja u vrtiću i mislim da bi bilo sasvim ok da budu zajedno jer je taj prijatelj po meni isto ok, pristojno odgojeno pametno dijete i nemam ništa protiv da idu zajedno i u školu. Iako, moj je toliko prilagodljiv da bi mu bilo apsolutno svejedno i da krene u razred gdje ne zna nikog, no to je primarno do djeteta, kako se snalazi s nepoznatom djecom, kako brzo nalazi društvo i sklapa poznanstva itd...
Last edited by sillyme; 25.04.2018 at 07:10.
je klinci se brzo skompaju i nađu društvo
Mislim da niko nije generalizovao da je "uvek" bolje da dete baš nikog ne poznaje.
I naravno da puno zavisi od toga koliko dece iz iste vrtićke grupe će staviti u isti razred, kakvi su odnosi bili u vrtiću između te dece, i od ličnosti samog deteta. I naravno da se ličnosti dece i odnosi među njima razvijaju nekad nepredvidljivo, pa neka kombinacija može da ispadne puno bolje ili gore od očekivane.
Moja sestra je sticajem okolnosti ekstremni primer "društva iz kvarta". Od njenih desetak najbližih prijateljica, sa nekih 5-6 je išla u isti vrtić, zatim istu osnovnu školu, pa istu srednju školu i još na kraju isti fakultet (OK, neke su bile paralelne grupe, razredi ili smer na fakultetu).
Njoj to odgovara i zadovoljna je, dok se ja baš osećam obogaćeno svim novim poznanstvima koje sam stekla tokom školovanja upadajući uvek u novo i 90% nepoznato društvo.
Pomalo se gubim oko argumenata "u kvartu/nije u kvartu", verovatno zato što ne znam topografiju. Meni se čini da će Mojcino dete, koju god školu da odabere, imati određen broj drugara koji žive geografski dovoljno blizu nje da budu "u kvartu" i da se može poigrati sa njima i doći bar deo puta iz škole sa njima. 7-10 minuta bez velikih saobraćajnica, meni se to sve čini jako zgodno i dostupno (moji su u selu pa prelaze baš veliku, prometnu međunarodnu saobraćajnicu).
Moj tata često priča kako je mrzeo što mu je OŠ bila bukvalno iza ugla a mama paničar pa ga čekala na prozoru čim čuje školsko zvono za kraj nastave. Nikad za 8 godina nije imao onaj element druženja tokom puta iz škole
Tako je pulinka, obje škole su u kvartu, samo je prva u ulici, druga malo dalje. Jučer smo prošetale do tamo i mjerile vrijeme... laganini 12 min uz zaustavljanje od strane jedne susjede.
U tu školu će ići i djeca iz njene grupe ili susjedne grupe. I njena najbolja prijateljica s kojom se upoznala na parku kad su imale 2 godine.
Odluku sam donijela, čekam samo da još MD-u sjedne da je to to, pa ću zvati školu i pitati što točno trebamo napraviti.
Eto, pulinka napiše skoro isto što bih i ja. Uz napomenu da ja poznajem dotičnu topografiju (ne znam gdje Mojca živi, ali znam točno gdje je svaka od tih škola koje su joj u izboru), i da, te škole zaista nisu osobito udaljene jedna od druge i sve pripadaju u manje-više isti kvart. Vjerojatno ima finesa od ulice do ulice, ali tako uski lokal-patrioti ipak nismoMislim da niko nije generalizovao da je "uvek" bolje da dete baš nikog ne poznaje.
I naravno da puno zavisi od toga koliko dece iz iste vrtićke grupe će staviti u isti razred, kakvi su odnosi bili u vrtiću između te dece, i od ličnosti samog deteta. I naravno da se ličnosti dece i odnosi među njima razvijaju nekad nepredvidljivo, pa neka kombinacija može da ispadne puno bolje ili gore od očekivane.
Moja sestra je sticajem okolnosti ekstremni primer "društva iz kvarta". Od njenih desetak najbližih prijateljica, sa nekih 5-6 je išla u isti vrtić, zatim istu osnovnu školu, pa istu srednju školu i još na kraju isti fakultet (OK, neke su bile paralelne grupe, razredi ili smer na fakultetu).
Njoj to odgovara i zadovoljna je, dok se ja baš osećam obogaćeno svim novim poznanstvima koje sam stekla tokom školovanja upadajući uvek u novo i 90% nepoznato društvo.
Pomalo se gubim oko argumenata "u kvartu/nije u kvartu", verovatno zato što ne znam topografiju. Meni se čini da će Mojcino dete, koju god školu da odabere, imati određen broj drugara koji žive geografski dovoljno blizu nje da budu "u kvartu" i da se može poigrati sa njima i doći bar deo puta iz škole sa njima. 7-10 minuta bez velikih saobraćajnica, meni se to sve čini jako zgodno i dostupno (moji su u selu pa prelaze baš veliku, prometnu međunarodnu saobraćajnicu).
Moj tata često priča kako je mrzeo što mu je OŠ bila bukvalno iza ugla a mama paničar pa ga čekala na prozoru čim čuje školsko zvono za kraj nastave. Nikad za 8 godina nije imao onaj element druženja tokom puta iz škole
A što se osobnog iskustva tiče - i moje dijete je takvo da bih, da opet kreće u školu, s 90% vjerojatnosti tvrdila da je bolje da ide u 1. razred s nekim koga poznaje iz vrtića. Uostalom, to nam je bio argument da ni ne razmišljamo o upisu u neku drugu školu, prije 7 godina. Tek sad, s ovim iskustvom koje imam, a imajući u vidu i činjenicu da on nije baš tako socijalno zakočen kako se meni činilo nekad, mislim da bi mu bilo bolje da ne ide u razred s pola svojeg vrtića. I da vidim da je i kod neke druge djece bilo slično iskustvo. Što ne znači da to vrijedi uvijek i za svako dijete.
Nismo uopće lokal patrioti
Što više vrijeme prolazi to sam sigurnija u ispravnost odluke. Bude li sreće, ići će u razred s najboljom prijateljicom i dva super dečka iz njene grupe. A ako ne bude... snaći će se. Mislim da je to manji problem nego dvosmjenska nastava i svi potencijalni problemi koje ona nosi.
Kod nas ima nekoliko škola u okruženju al definitivno pripaadaju drugim kvartovima, svaki kvart je za sebe. Takva nam je topografija
Mojca super za odluku, mislim da si dobro odlučila.
dijete u trećem razredu nije isto što dijete u prvom
moj (drugaš) uglavnom nije sam jer su nam takve okolnosti, ali da se promijene, mislim da bi to već sad bez problema mogao (morali bi unaprijed dogovoriti i organizirati neke stvari, ali vjerujem da bi on to mogao odradit)
inače moj je počeo sam ići u školu (10ak minuta hoda udaljenu) možda 5. dan 1. razreda, on je htio već drugi dan, ali bila je stvar u meni
ustvari nije išao sam sam, nego u društvu djece iz ulice iz njegovog i drugih razreda
Slažem se... ali ja sam preveliki control freak da ne bih na to mislila.
a u koju spadate školu točno?Odgovori
Fran Krsto Frankopan, piše u prvom postu.
Zašto?
jer trebaš se javiti kod njih na prvo testiranje, a eventualno za željenu neku drugu školu pisati molbu
kod nas na divljem zapadu, se termin za testiranje za školu se dobije kod doktora
vidi koji je uopće postupak kod vas i kaj ide prvo, kod nekih ide paralelno i nema vezivanja termina
Sve smo to već obavili.
Ja bih ipak izabrala bližu školu, kad već postoji izbor.
Padaju mi na pamet zaboravljene papuče, pribor za likovni, bilježnice iz lektire ... pa trk kući...
Pa odlazak udrugu smjenu na strani jezik, informatiku,,vjeronauk, kakve druge školske aktivnosti, priredbe, radionice i sl. Pa kiša, snijeg, vrućina...Sve je lakše kad je škola na 100m.
Posting Permissions
Reply With Quote