Citiraj bobicablue prvotno napisa Vidi poruku
Uglavnom, sad vam je svima manje više jasno radi čega se ovo sve desilo i radi čega sam išla zatrudnjivati s takvom osobom. Oduvijek sam htjela dijete i najveća hvala dragom Bogu na njoj. To je najveće blago i nije mi žao.
Ali vidite radi čega sam to išla S NJIM... Osim što sam fakat stara za pronalazak normalnog tipa ( a nisam ga uspjela upoznati 15 godina, a nije da se nisam trudila ko blesava, jer imam na žalost mozak ženskih osoba koje ne vole biti same. Ne bi ga imala, da sam imala dobre prijatelje, ali nisam). Čovjek me smuljao da užasno želi obitelj i da će raditi i ponašao se ta dva mjeseca dok smo radili na bebi , lijepo jer nije bio živčan jer je radio.

I onda smo otišli na ljetovanje i raspad sistema. Sve po starom..
Nemaš nikakvog razloga vraćati se unatrag i razmišljati što bi bilo da si donijela drugačije odluke. Sad si tu gdje jesi i dalje ćeš odlučivati u najboljem interesu svog djeteta i sebe.

A tvoj partner očito treba posao (kao i svi ljudi) i nekakvu svrhu u životu.

Bez obzira na to hoćete li živjeti zajedno ili ne, bit ćete i već jeste roditelji svog djeteta i imate zajedničku odgovornost. Ne mora sve to loše ispasti ako oboje budete htjeli uložiti napor da si posložite život na bolje, ali ne treba imati nikakvih iluzija i lažnih nada. Ti vidiš što ne valja, probat ćeš promijeniti ono što možeš i živjeti u skladu s tim. A on će dobiti mjesto u tvom životu samo ako to bude zaslužio.