Trudna sam 4 i pol mjeseca i trpim zlostavljanje od muža

[bobicablue]

A sa svojom se vjerom ponosim i to mi ne može nitko uskratiti, niti me može mijenjati.

I btw. nigdje nisam napisala da su ateisti u globalu ovakvi i onakvi. To je tvoj problem što si to iščitala izmojeg posta i samu sebe percipirala takvom!

Moje pravo je da vlastito dijete odgajam na način kako to ja hoću, a ne kako mi netko drugi naredi! A ljudi vrlo vole naređivati - "Nemoj ovo, nemoj ono, simte tamte". I to sve sneke površne razine..

Ono, ja sam stvarca kojoj ne treba ništa.
Dovoljno je da se tužim i sudim i tužakam i budem samohrana majka i to mi je odraz ispunjenog i sretnog života. Svatko traži ispunjenje na svoj način. Neke ženske imaju sreću naći genijalnog tipa, koji ih ispunjava srećom, mirom i pomaže financijski i onda mogu tak živjeti da ne razmišljaju o ničemu nego sve četri u zrak i uživanje u trudnoći, a poslije i odgoju djece.

A ja očito nemam ništa od toga i moram se sama boriti da budem danas sutra mojem djetetu jedini zdravi psihički roditelj, koji će joj dati pozitivno od sebe. Tako da je moja stvar na koji ću to način učiniti. Sigurno to neću učiniti tako da se sudim s mužem unedogled, zovem policiju, maltretiram dijete da se ne druži s ocem i slične "POzitivne stvari" koje su mi sugerirane a koje su zapravo put u to da mi dijete bude psihički bolesnik.

Ja sama najbolje znam koliko je moj muž lud ili pametan i šta ja mogu išta hoću, a ne da drugi iz svoje perspektive sugeriraju plitke savjete , a potom se vrate laganini svojim životima dok ja očajavam doma.

Ja općenito mislim da je vjera mogla pomoći puno i mojem mužu da se smiri i unormali da je samo htio i imali bi nešto dobro. A ne bi morala biti sad kao "Pale sam na svijetu" sama i boriti se sama sa osjećajima nemoći. A dragi Bog mi u tome pomaže i na sva usta ću zboriti o njemu.

Jer - ljudi mi nikako ne pomažu.