 |
|||
I ja sam vjernik..ali bog ti tu nemoze pomoci..moras sama sebi pomoc...mozda nadjes neki svoj mir u molitvi ali sigurno od nje neces dobiti rijesenje.
Kazes on je pishicki bolesnik. Je! A ti si dugogodisnja zrtva jer ti njega branis i krivis sebe za to sto je takav.
Ja mislim da ti stvarno moras potraziti pomoc od psihologa..nema veze kakav je, samo da sve te tvoje zbrkane misli nekome kazes.
Nauci sebe samu voljeti!!
Znači misliš da molitva ne može ništa promjeniti? Ne slažem se s tobom. Jedna cura je molila za mene i tad sam si napokon našla dečka, a do tad ga nisam mogla nikako naći.Prava molitva može puno toga promjeniti i ako je osoba u molitvi ustrajna. A ono najbitnije je da konstantna molitva mijenja i nas osobno, pa tako drukčiji jednostavno nailazimo na drukčije ponašanje drugih ljudi prema nama..newmom prvotno napisa
Ja sam se sad molila ozbiljnije samo dva dana, pa sam se jučer navečer osjećala puuuuno jače nego do sada. I rekla sam ljudima što mi smeta kod njih i s nekima sam riješila to. Također sam pokazala svojem mužu veću snagu u namjeri da se rastanemo. Tako da mislim da molitva može napraviti čuda. Sve ovo sam postigla samo što sam molila dva dana ozbiljnije. Krunicu i čitala Bibliju.
Dok, ako osoba prihvaća vjeru na jedan površan način i ako joj je glavna demonstracija vjere da nedjeljom ode u crkvu, onda ništa od svega toga. Normalno da na taj način nećeš ništa posebno promjeniti. Ni kod sebe,ni kod drugih. Pasivna molitva, bez ikakve akcije isto neće uroditi nekim plodom. Ali kako se čovjek moli i mijenja i pokazuje drugima da je drukčija osoba, onda i oni na njega drukčije reagiraju i drukčije se ponašaju.
Slažem se da na mojeg muža to vjerojatno ne bi imalo neku promjenu, zato jer je on toliko usidren u svojem istom glupom ponašanju, da njemu ne može možda više ništa pomoći. A i da pomogne, to bi bilo samo trenutno. Zato sam i rekla da mi je dosta nade u to da će se on promjeniti, a koju je podgrijavala moja bedasta frendica govoreći nakon svake svađe, da ćemo se pomiriti, da ne možemo samo tako prekinuti i slično.
Jučer sam joj napokon rekla - "Kad će tebe neki dečko vrijeđati svaki dan i ponekad tuči i ostaneš s njim mi se javi. Dotle nemoj prosipati svoje licemjerje, pošto ti prekidaš s tipom zbog svakih sitnica a kamoli da bi trpila zlostavljanja."
To sam joj rekla i drago mi je zbog toga, jer mi je već bio pun kufer da stalno brani mojeg ludog muža. Brani ga već zadnjih petnaest godina. Vjerojatno zato jer smo se ja i ona posvađale više puta oko nekih stavova i obje smo energične osobe i nakon toga je ona preuzela mene kriviti za sve što se zbiva s mojim mužem. Jučer sam joj sve to rekla i da prestane meni biberiti pamet, pa sam izašla van i osjećala sam se puno jačom.
Vjerojatno je razlog mojeg užasno slabog osjećanja kad sam po vani bio taj što ovi kao "bliski ljudi" u mojoj okolini mene prave užasno slabom i podložnom njima, takoda nisam imala svoje ja. Ova to frendica već radi godinama. Da non stop manipulira sa mojim odlukama. Štogod ja odlučim evo ti nje, da ona meni biberi pamet da trebam nešto drugo. Postavlja se jako s visoka i da mogu biti sretna što je izašla sa mnom van, jer ima puno drugog posla. A izađemo nekad i samo jednom mjesečno.. Znam da ima puno posla i brigu o jednoj osobi, ali opet.. Ako imaš frendicu, a nemaš dečka onda bi se trebalo naći jednom tjedno po sat i pol vremena za neki izlazak s njom. Pogotovo ako ima nekih problema. Tjedan ima nekih 50ak slobodnih sati kad ona ne radi, tako da je 1,5 sat ni 3% vremena od cijelog tjedna. Ali ljudi sami odlučuju za koga imaju vremena, a za koga ne... Uglavnom mise ne sviđa taj njezin non stop cijeli život neki uzvišen stav naspram mene i da mi očitava lekcije u apsolutno svemu što pričam. Vjerojatno je to poteklo iz mojeg non stop nesigurnog stava u svemu i jer tražim stalno neke potvrde od drugih ljudi štogod radim. Ništa ne znam napraviti samoinicijativno. A onda se drugi poput nje upletu i dijele mi skroz čudne savjete. I na kraju mi se život svede na neki bućkuriš,pa me ljudi ovdje šalju psihologu jer vide da sam sva pometena.
Znači samo mi treba čvršći stav u životu, a ne da me non stop netko "lopta" kak oće. Nadam se da će mi dragi Bog pomoći u tome također ( uz moja osobna dijela, koja će pokazati ljudima da se ne mogu loptati s mojim odlukama kako god žele..) Još ovi moji roditelji, koliko god da su dosadni prihvate te moje odluke kad im razložim njih, ali ova frendica i muž su tvrdoglavi kao deset magaraca na okupu. Njima je teško bilo što dokazati na duge staze. Možda za frendicu još ima nade, ali za muža na žalost nema.
Pravila pisanja postova
