Prilagodba djeteta na novu školu, razred, učiteljicu...

[Peterlin]

Dakle, neka me admini isprave ili prebace ako već postoji tema.
Molim sve roditelje koji imaju iskustva s preseljenjem u drugu školu da napišu kako su se njihova djeca i oni sami nosili s promjenama.
Mi smo od ove šk. godine preselili klinca u drugu školu zbog preseljenja. Krenuo je u 2. razred, a čini se da će period prilagodbe potrajati. Već prvi dan neke stvari nisu štimale, a kasnije se samo gomila njegovo nezadovoljstvo. ne želi ići u školu, ne sviđa mu se razred i učiteljica, djeca ga ne doživljavaju, sam je vani u produženom boravku jer dečki jedino igraju nogomet, a on ne voli nogomet, učitelji su već prigovorili da je sporiji (u pisanju i čitanju) i da ćemo morati puno s njime raditi da sustigne njihov tempo... još uz sve to ni učitelji mi njegovi ne ulijevaju nekakvo povjerenje. samopouzdanje mu je naglo palo, nema volje za učenje, zadaće su mu teret... a dijete je bilo normalno, ok, u bivšoj školi, malo zaigran, ali veseljak i otvoren za društvo. uvijek smo se malo mučili sa zadaćama, ne zato što ne zna, nego zbog obaveze, ali sve smo izvršavali na vrijeme kako treba.

što da radim? kažu svi da treba proći vremena da se privikne, ali teško mi ga je gledati tako tužnog i nezadovoljnog.

Prije nego napišem što bih ja, imam samo jedno pitanje: da li je dijete tijekom ljeta vježbalo, pisalo, čitalo, radilo išta vezano uz školu? Ako nije, velika je vjerojatnost da bi mu se ovaj zamor i zastoj dogodio čak i da je ostao u staroj svojoj školi, ali ne bi imao problema s uklapanjem u okolinu jer ga tamo poznaju. Ne znam kako je drugim roditeljima, ali ja sam bila odlučna u tome da moja djeca tijekom ljetnih praznika ne smiju imati predugačke pauze. Morali su čitati slikovnice, raditi matematiku, rješavati križaljke i enigmatiku i tako - održavati razinu naučenog gradiva + motoričke vještine. Jer i ja kad nakon godišnjeg odmora (koji traje samo 3 tjedna) uzmem olovku u ruku ili sjednem za tipkovnicu, ne ide mi baš sjajno...

Dalje - što bih ja učinila? Otišla bih prvo STAROJ učiteljici i pitala za savjet, kao i dozvolu da novoj učiteljici proslijedim kontakt dosadašnje učiteljice, kako bi joj ova mogla dati izvještaj koje su djetetove jake strane, kako ga se može motivirati i slično...

Nakon toga bih otišla k NOVOJ učiteljici naoružana informacijama i probala na lijep i otvoren način uspostaviti kontakt, reći kako je dijete do sada reagiralo u starom razredu, sa čime je bilo problema (tipa kratak interval pažnje, naporno pisanje zadaća), što je volio (npr. prirodu, likovnu kulturu ili tjelesni), pa pitala kakva je stručna služba i tko još može učiteljici i djetetu pomoći (npr. psiholog ili pedagog iz stručne službe) da se dijete lakše uklopi. Stručna služba je u našoj školi znala organizirati razgovor s učenicima na SRZ kad bi im u školu došao novi učenik. Osim toga, učiteljica može zadužiti nekoga da tvom djetetu pomogne oko gradiva (ne jedno dijete, nego npr. po jedno dijete za pojedini predmet - pitati tko se dobrovoljno javlja)

Osim toga, porazgovarala bih sa svojim djetetom i jasno mu rekla što se od njega očekuje - što ja očekujem (da pazi na satu i da zna što je za zadaću) i što mislim da učiteljica očekuje (vjerojatno to isto). Osim toga, pitala bih ga tko mu se u razredu sviđa, pa iskoristila čokoladinu odličnu ideju za druženje izvan škole.

Sretno!

[stanamar]

Prije nego napišem što bih ja, imam samo jedno pitanje: da li je dijete tijekom ljeta vježbalo, pisalo, čitalo, radilo išta vezano uz školu? Ako nije, velika je vjerojatnost da bi mu se ovaj zamor i zastoj dogodio čak i da je ostao u staroj svojoj školi, ali ne bi imao problema s uklapanjem u okolinu jer ga tamo poznaju. Ne znam kako je drugim roditeljima, ali ja sam bila odlučna u tome da moja djeca tijekom ljetnih praznika ne smiju imati predugačke pauze. Morali su čitati slikovnice, raditi matematiku, rješavati križaljke i enigmatiku i tako - održavati razinu naučenog gradiva + motoričke vještine. Jer i ja kad nakon godišnjeg odmora (koji traje samo 3 tjedna) uzmem olovku u ruku ili sjednem za tipkovnicu, ne ide mi baš sjajno...

Dalje - što bih ja učinila? Otišla bih prvo STAROJ učiteljici i pitala za savjet, kao i dozvolu da novoj učiteljici proslijedim kontakt dosadašnje učiteljice, kako bi joj ova mogla dati izvještaj koje su djetetove jake strane, kako ga se može motivirati i slično...

Nakon toga bih otišla k NOVOJ učiteljici naoružana informacijama i probala na lijep i otvoren način uspostaviti kontakt, reći kako je dijete do sada reagiralo u starom razredu, sa čime je bilo problema (tipa kratak interval pažnje, naporno pisanje zadaća), što je volio (npr. prirodu, likovnu kulturu ili tjelesni), pa pitala kakva je stručna služba i tko još može učiteljici i djetetu pomoći (npr. psiholog ili pedagog iz stručne službe) da se dijete lakše uklopi. Stručna služba je u našoj školi znala organizirati razgovor s učenicima na SRZ kad bi im u školu došao novi učenik. Osim toga, učiteljica može zadužiti nekoga da tvom djetetu pomogne oko gradiva (ne jedno dijete, nego npr. po jedno dijete za pojedini predmet - pitati tko se dobrovoljno javlja)

Osim toga, porazgovarala bih sa svojim djetetom i jasno mu rekla što se od njega očekuje - što ja očekujem (da pazi na satu i da zna što je za zadaću) i što mislim da učiteljica očekuje (vjerojatno to isto). Osim toga, pitala bih ga tko mu se u razredu sviđa, pa iskoristila čokoladinu odličnu ideju za druženje izvan škole.

Sretno!

Peterlin hvala na savjetu! Dobro si me podsjetila da kontaktiram učiteljicu iz bivše škole.

Vježbali smo preko ljeta, čitali, ali moram priznati nismo forsirali učenje svaki dan, zbog čega mi je sada krivo.

Nažalost, iz razgovora sa sadašnjom učiteljicom stekla sam dojam da ne želi da joj se itko "miješa" u posao. Imam dojam da misli da sam jedna od onih mami koja se ponaša previše zaštitnički, da mislim da je moje dijete jako posebno, da sam sama previše uzrujana, pa se to onda odražava i na dijete itd. To mi je sama rekla. Žao mi je što vidim da je puna predrasuda već sada na početku, no, ne mislim da griješim. Niti se ponašam zaštitnički niti imam namjeru miješati se u njezin posao, ako smatram da radi ispravno. Nisam zahtjevna mama, ali smatram da je moj zadatak upozoriti ako je dijete zbunjeno i nezadovoljno. Obavili smo taj prvi razgovor, koji je prošao trapavo i jedino što sam zaključila da je na nama roditeljima da sjednemo uz dijete i da rješavamo s njim zadaću dok ne ulovi tempo. Nju se ne tiče kako ćemo to izvesti. Učitelj iz produženog boravka mi djeluje puno susretljivije i čini mi se da razumije što mu govorim. Dao nam je nekoliko izvora gdje možemo doći do nastavnih materijala da dijete uvježba gradivo.

Krenuli smo sa ponavljanjem gradiva , pokušavamo dijete motivirati za rad, mislim da će na kraju sve biti dobro. Od drugog dana krenuli smo sa zadaćama, i ovaj drugi tjedan vidim da se trudi biti brži. Želi dokazati pred razredom da može biti jednak, ako ne i bolji od drugih. Meni nije bitno da je bolji, nego da se nauči na radnu etiku i da bude zadovoljan sobom.