iskorištavanje od strane prijatelja

[Bomballurina]

Jeste li primjetili kako su neka djeca lukavija od drugih? Najmanji je jučer dobio rijetku sličicu za album, vrištao je od sreće, a kad sam mu popodne rekla da tati pokaže album, samo se zacrvenio. Nikola mu je rekao da ako mu je moj prijatelj, tada neka mu pokloni tu sličicu. I moj bedaček ju je poklonio. Ne jednom mojoj su djeci uzeli novce, igračke, slatkiše.....Gotovo svatko od njih troje ima jednog ili dva takva "prijatelja". Pitam se što je u toj djeci, je li to odgoj i utjecaj roditelja? Kada ta djeca dođu doma i imaju nešto što im roditelji nisu kupili, da li se oni pitaju otkud im to? I što onda, pohvale ga ili mu kažu da vrati natrag? Ili je to takav karakter djeteta? Ili si dijete ne može pomoći jer jako nešto želi, a roditelji mu to nisu u mogućnosti pružiti, pa onda doma sakrije nešto što je drugome uzeo?
I kako vi onda reagirate? Razgovarate li sa tim djetetom ili možda roditeljima? Ja nisam nikada, a stvarno sam nekada na rubu.

[AnaDelVito]

moja kćer je cijelu godinu kupovala sladoled curici iz razreda.kad ju je jednom zamolila kunu na posudbu, ova druga ju je odbila i tek tada je moja klinka skužila da godina dana maminog trubljenja o tome kako je ova druga iskorištava, nisu tek prazne riječi. meni se nekako čini da dobra djeca, koja nisu škrta, uvijek dobiju neki priljepak u obliku klinaca koji ih žele iskorištavati. ja sam svojoj malenoj o tome pričala, ali nisam radila preveliki pritisak jer bi mi ona rekla - meni nije žao njoj kupiti sladoled. pustila sam jednim dijelom da i sama skuži neke stvari. njih dvije se i dalje druže, dobre su si, ali moja klinka je svjesna i mana i vrlina svoje prijateljice. inače, ta druga djevojčica raste dosta zakinuta pažnjom ali i materijalnim vrijednostima koje su joj zbog nedostatka pažnje postale mjerilo uspjeha.

[Zdenka2]

Primijetila sam to u vrtiću mog M. Ima jedan dječak, koji je meni inače drag, mislim da nije loše dijete, koji se služi ponekad takvim ucjenama. Međutim, moj M. ne da baš tako lako svoje stvari. Umjesto toga, počeo mi je dolaziti s idejom da moram kupiti još jednu istu takvu igračku, kako bi je on dao svom prijatelju, koji mu u protivnom više neće biti prijatelj...

Koji puta se moj M. pojavio doma s nekom stvarčicom koja nije njegova. Ja na to jako pazim, pa sam uvijek ispitala je li mu to stvarno netko poklonio i zašto ili si je to "posudio". Bilo je i jednih i drugih situacija - kad bi došao s nečim "posuđenim" razgovarali smo o tome i sljedećeg dana bi to vratio. Ako si oni međusobno poklanjaju stvari, mislim da to do određene mjere treba tolerirati - stvari su njihove i oni trebaju učiti kako s njima raspolagati. Sve takve situacije su prilika za učenje, ali pod nadzorom roditelja. Nikada ne bih dopustila da neko dijete iskorištava M. ili da on čini to nekom djetetu, ali mislim da nije ni dobro staviti potpunu zabranu na razmjenu stvari.

[Mejra's mommy]

Off topic, Bomballurina avatar ti je super!!!!!

[Bomballurina]

Heh, to mi je najmanji nacrtao neki dan, šteta što je pri smanjivanju izgubio na kvaliteti, naime sebi je na majicu nacrtao autić, a meni cvjetić.

[dominika]

nisam jos imala ovakav problem sa stvarima, no sokirao je mene moj susjed, koji ima 7 godina, kad je rekao mom malom da ako se skine onda on i jos drugi decko ce njemu biti prijatelji, počeli su ga nagovarati da skine gace. Moj sin je to odbio i jako se rastuzio. No primijetim jucer neki autic u kuci i pitam ja njega ciji je to autic, a on da jednog decka iz vrtica. Ja pojma nemam, vise neznam za neke stvari da li su njegove, narocito sitne autice, mislim da ih ima 50. A poslje kaze da je to ipak njegov. No kako su djeca ipak uzimanju tudih stvari ja cu sutra pitati tog decka da li je to njegov autic i rekla sam mom sinu da se ne moze bas ovako uzimati tude autice.

Inace grozim se ucjena, cak i moje djete ucijenjuje, ali ne da mu netko nesto da nego da se netko s njim igra pa ce mu onda on biti prijatelj.

[sorciere]

ja sam razgovarala s mamom djevojčice koja je kikici uzela zlatni prsten. mislim da joj više nikad nije palo na pamet donositi doma tuđe stvari (bila sam jako neugodna, i to na javnom mjestu! ).

mama je VIDJELA da je mala to donesla, pa je stavila u nekakvu kutiju - jer ionako nije znala otkud joj to. a stalno je donosila neke stvari, pa je mislila da joj ih NETKO daje...

djetetu od 5 godina?????? HALOOOOOOO!!!!!

[dominika]

stvarno, ne kuzim neke roditelje..imamo mi takvog decka u ulici, koji samo natrpava dzepove tudim igrackama. To svi klinci znaju ali nisam bas primijetila da njegova mama reagira :/

[Zoila]

Moj sin ima jednog kradljivca u razredu koji je jednom odljepio slicicu iz albuma nogometasa koja mu je falila i nosio si doma (to je napravio dok se moje dijete igralo vani pa pojma nije imao da mu je slicica nestala). Kad je skuzio da mu fali slicica pitala sam jel sumnja u koga u razredu, odmah je znao tko je sklon kradji. Vjezbali smo par scena (kako pristupiti kradljivcu, kako mu se obratiti...) i sljedeci dan je dosao doma sa svojom slicicom. U ovom slucaju se mali ispricao (cak!) pa su oni i dalje prijatelji, no dobro je da mali zna da se takvo ponasanje nece tolerirati.

[Samoborka]

Naš događaj sa izleta:
Bilo je super vrijeme i dali smo Danielu 30 kn za sladoled. U njegovoj grupi bilo je i dečkiju kojima su roditelji zaboravili dati novčeke jer se u vrtić ne smije nositi. Naravno Daniel je uzeo sebi slatkač, a za par minuta došao je Mihael koji je imao 10 kn i svoje je novce potrošio na svoje slatkače, da mu da 5 kn. Naravno Mihael od Daniela nije dobio ništa, ali Borna najbolji prijatelj od Mihaela nije imao novaca. Daniel je Borni dao 5 kn da si kupi slatkač, a Mihael je to skužio i ucjenio Bornu da mu mora dati jer se više neće družiti s njime.
To veče je Borna užasno plakao jer se razočarao u Mihaela. On kad ima dva bombona nosi jedan za Mihaela, a jedan za njega i očekivao je povratnu reakciju Mihaela istu kao što radi on.
Sad je puno oprezniji prema Mihaelu, ali i mom Danielu jer je uvidio tko mu je što učinio. Sve dupliće daje Danielu ali ne za zamjenu jer mu je onih 5 kn uvijek u napameti!

Malo ja odužih, ali morala sam...

[ana.m]

Ja se samo nadam da će moje dijete jednog dana po tom pitanju biti na mene. Nije da nisam dijelila svoje igračke durgima tj. da se svojim igračkama nisam igrala s drugom djecom, ali nisam baš voljela dijeliti svoje stvara i čuvala sam ih kao oči u glavi, čak ni kasniej kad sam bila u srednjoj školi nisma voljela dijeliti robu frendicama jer sam uvijek ,mislila da ja sama najbolje mogu paziti svoje stvari 8) ! A posuđivanje cd-a, kazeta, ploča i sličnih stvari. Mogu ti posuditi jedan po jedan i to na dan dva da nabrzaka snimiš i vratiš mi. Dok bi recimo moj brat posudio tonu cd-ova, filmova i ne znam ti ja čega i ni dan danas mu nitko nije ništa vratio...!
Jednostavno sam cijenila ono što sam imala i što je bilo moje i to sm čuvala. Tako i danas. I isto tako ne bi mi bilo drago da Janka netko iskorištava, uzima mu njegove igračke i stvari a on samo šuti i gleda.

[Sanja]

Vjezbali smo par scena (kako pristupiti kradljivcu, kako mu se obratiti...) i sljedeci dan je dosao doma sa svojom slicicom.

Svaka čast!

Ajde please opiši koju od tih scena - ja sam totalno nemaštovita kad su takve stvari u pitanju, nemam pojma što bih savjetovala djetetu osim direktnog traženja otuđene stvari. Ako ima neka djelotvorna strategija, super.

[Zoila]

Joj, pa nista posebno. Moj sin zna biti dosta eksplozivan i spreman istjerivat pravdu za svaku cjenu, tako da je meni bilo vazno da ne pristupi tom decku s agresivnim tonom, jer nismo ni bili sigurni jel je on to uopce ucinio ili ne. Meni je bilo vazno kako postavlja pitanje decku, da ne bi dosao njemu vikajuci (usput i gurajuci) "kaj si mi uzeo slicice #$"#"$#!! jedno..." nego da mu pridje i kaze "cuj, vidim da je netko iscupao moju slicicu, a ti si ju bas jucer gledao i rekao kak ti ta treba, jesi li ju ti uzeo...itd..."

[realna]

ne zelim biti pregruba...

al nadam se da necete istjerivati pravdu umijesto djece i kad budu imali 20 i nesto godina....i kad im kolega na poslu oduzme neke zasluge...

....to su djecja posla, naucit ce sami neke stvari...znam da nije po bibliji... al ja sam mojoj rekla "nije lijepo nekoga udariti, i nebi zeljela cuti da si neko djete povrijedila, al ako te netko udari, odfrlji ga nazad da mu nikad vise ne padne napamet da ti se priblizi..."....

...djete se mora znati i nauciti izboriti za sebe, to ga ceka jos bezbroj puta u zivotu....a situacije su sa godinama sve teze....

pozdrav

[Zoila]

al nadam se da necete istjerivati pravdu umijesto djece i kad budu imali 20 i nesto godina....i kad im kolega na poslu oduzme neke zasluge...

---> zato kad moje dijete meni kaze da se neka nepravda njemu desila, zajedno o tome razgovaramo, razmatramo moguce scene koje se mogu dogoditi kada moje dijete sljedeci dan ide samo se suociti s problemom -- da to ne cinimo, on bi odmah krenuo u napad (fizicki, verbalni...). Ja ucim svoje dijete kako rijesavati sukobe bez nasilja.

....to su djecja posla, naucit ce sami neke stvari...

Hoce, slazem se, i da, jesu to djecja posla ALI, SADA je vrijeme da djeca nauce miran put, razuman nacin rijesavanja sukoba, jer prva ideja koja njima moze pasti na pamet (udri, placi, deri se, baci se na pod, trgaj, pluji, vrijedjaj...) NIJE uvijek najbolja ideja, a tek kroz razgovora s roditeljima, i probu i pokusaja u realnom svijetu kada su SAMI s drugom djecom i uciteljicom (bez roditelja) mogu nauciti osnove komunikacije...iliti vjestine igralista
(da ne spominjem i tu knjigu, koja je odlicna...)

...djete se mora znati i nauciti izboriti za sebe, to ga ceka jos bezbroj puta u zivotu....a situacije su sa godinama sve teze....

---> da, zato ga treba sada voditi, podrzati, ohrabriti, savjetovati, i tijesiti ako treba...
to nije isto kao preuzimanje odgovornosti i rijesavanje sukoba umjesto dijeteta.

[realna]

...moj post se odnosio na ovu recenicu...

I kako vi onda reagirate? Razgovarate li sa tim djetetom ili možda roditeljima? Ja nisam nikada, a stvarno sam nekada na rubu.

..da se sa djecom razgovara je sasvim ok, al ono sto su nekad bila djecja posla, danas po parkovima i skoli sve cesce rjesavaju roditelji, a onda se pitaju zasto su im djeca nesamostalna i nesnalazljiva....

ima i kod kceri u razredu takve djece, koja se ni sa 10 godina neznaju pobrinuti za sebe...da ne kazem kako su roditelji te djece vise u skoli od samih klinaca....

jos jednom sorry ako moj stav izgleda malo grub, ali sva se najezim kad vidim mame ko jastrebice po skoli, cije recenice pocinju "moj "ivanček" je tako dobar, a ovaj mu se smijao, ovaj ga je ruzno pogledao, ova ga je pregrubo mimoisla...bla bla bla...a mali "ivancek" kraj nje ko spuzva...

[mamaS]

Evo i nas u klubu "naivnih". U stvari sam ja kriva jer ga ucim da uvijek posudi i da se ne tuce itd. A ispalo da je blesav jer ga njegov prijatelj iskoristava tipa daj mi necu ti biti prijatelj itd. Ja mu govorim da se tako pravi prijatelji ne ponasaju ali bas i ne dopirem do njega...
Dogodine "razmazeni agresivac" vise nece biti u vrticu pa cemo vidjeti....

I ja sam cijelu godinu pustala u smislu djecja posla ali u zadnje vrijeme vidim da ga "prijatelj" koji je striji i jaci u stvari i fizicki maltretira a moj to podnosi kao prava muskarcina TIPA NISAM NI PISNUO KAD MI JE RADIO TO I TO... naravno da sam pop%$%%%% i rekla da ga molim da mu vrati, pa sam jezik pregrizla i popravljala vlstitu brzopletost.
Upozorila sam obje tete u vrticu sto se dogadja i njemu punim glavu s NITKo, bas NITko te ne smije tuci ili ozlijediti. Ako se to dogodi reci mu da te boli i neka ti to ne radi a ako ne poslusa deri se. Ali sve mi se nekako cini da taj "pacifisticki" stav i nije za ovo danasnje vrijeme?

[Bomballurina]

Nisi gruba, realna. I nisam ja neka sokolica, toga je uvijek bilo i biti će. U mom postu zapravo me stvarno interesira zašto su neka djeca takva? Da li je to nekakav utjecaj roditelja ili što? MM i ja npr. znamo uvijek što naša djeca imaju, nema teorije da donesu nešto tuđe doma a da mi to ne primjetimo. No, nikada i nisu ništa donijeli (najstarija je sad u pubertetu i počelo je sa posuđivanjem filmova i cedeova, ali to je ok jer ih u jednakoj mjeri posuđuje i drugima). Nikada kod svoje djece nisam primjetila neku veliku zavist prema igračkama drugih, poželjeli su štošta, to sigurno, ali ne u toj mjeri da tu igračku ukradu od drugih. U svakom slučaju, ne kažem da nam se to ne može dogoditi, ali mi bi sigurno reagirali.
Eto, to me zanima, zašto su neka djeca sklona ucjenama, manipulaciji, krađi.......

[AnaDelVito]

ja mislim da je to utjecaj odgoja. mogla bih nabrajati tonu primjera takve djece, ali svaki puta kad smo malo počeprkali po pozadini, dali si truda da upoznamo te roditelje i slično, ispalo je da s tom djecom nitko ozbiljno ne radi na tome da vole dijeliti, davati i da nije najvažnije ono materijalno. sve to bude odgoj - laktarite se djeco, to vam je najbolje. možda griješim, ali to je moje iskustvo.

[Sanja]

Zoila, puno ti hvala na odgovoru.

Inače, kad čitam dogodovštine vaših klinaca pitam se događa li se njima bullying i gdje je točno granica između dječjih prepirki koje trebaju naučiti rješavati sami i maltretiranja, u čije rješavanje bi se trebali uključiti i roditelji i odgajatelji? :?

Naime, kad jedno dijete bude ucjenom natjerano da godinu dana drugom djetetu plaća sladoled (ovo je samo primjer), a pogotovo ako ucjena uključuje prijetnju prestanka druženja od strane "popularnog" djeteta (a time vjerojatno i još nekog broja djece iz grupe ili razreda), za mene to prestaje biti relativno bezazlen dječji problem.

(Raspitujem se unaprijed, jer znam da bi me uskoro mogle dočekati ovakve ili slične situacije, a vaša iskustva su dragocjena.)

[AnaDelVito]

sanja, o tome smo i mi puno mozgali. problem nije bezazlen, jer može utjecati kasnije i na djetetovu samosvijest - valjam samo ako sam servilan itd.
no, u same međuodnose teško je intervenirati, jer djetetu trebaju vršnjaci koje je samo na neki način odabralo. mi smo najveći napredak napravili tako što samo jačali samosvijest svoga djeteta - da ona skuži da kad ona voli i prihvaća samu sebe, otpada dobar dio potrebe da se dopadne baš najpopularnijoj klinki. nešto smo i postigli - i to tako da smo se godinu dana uspavljivali s mantrom: ja volim i prihvaćam sebe u potpunosti.
ali to sve je bilo tek u školi. u vrtiću - ne znam, pričali smo joj, ali to se baš nije za nju lijepilo.