Citiraj Danka_ prvotno napisa Vidi poruku
Potpuno se slažem

Isto tako, ne kužim onaj imperativ "moraš oprostiti" (što to točno znači?)

Ne moram ništa
Guram dalje kako mogu, a za ono što je ostalo i nepopravljivo je: https://sophieshewrote.files.wordpre...guys.jpg?w=640

Jednom sam čula jednu osobu kako onome tko ju je stvarno ružno oštetio "želi sve najgore u životu", a zatim je još dodala neke želje vezane za zdravlje (smrzla sam se instinktivno) plus, za zdravlje njegove djece (next level užasa)
Muž i ja smo se zatekli tamo i oboje smo počeli ponavljati "nemoj tako, nemoj tako, nemoj tako..:"

Nije da će stvarno nešto postići time, ali kako možeš željeti zlo tuđoj djeci?!?! Kako možeš željeti IKOME na svijetu da bude bolestan?! Voljela bih da to nisam čula, jako je disturbing
MORAŠ OPROSTITI ne znači da trebaš oprostiti onima koji su nanijeli zlo kao da se ništa nije dogodilo, nego da ne trebaš SEBE opterećivati i trovati time dalje u beskraj. Ta uputa da moraš oprostiti je zapravo netočna - bolje bi bilo reći da MORAŠ OTPUSTITI, osloboditi sebe tereta. Nismo odgovorni za zlo koje nam nanose drugi. Od toga se treba maknuti i to je sve što se može učiniti. Oproštaj ili otpuštanje nije dokidanje zla koje ti je učinjeno nego obrana tebe da to zlo i dalje ne truje tvoj život.

* * *
Ont. ja nekako nisam podložna tome da nosim sranja za vratom dugo. Maknem se ukoliko mogu ili sam mirna s tim da sam učinila najbolje što mogu.
Moja kolegica (dobra praktična kršćanka) često govori "Dragi Bog zna bolje..." i to se često pokaže točnim. Neke stvari treba pustiti da se raspetljaju same od sebe.

Ne možemo uvijek znati zašto se neke ružne stvari događaju, ali ja sam uvjerena da za to redovno postoji nekakav razlog, čak iako ga mi ne vidimo na prvi pogled. Ne opterećujem se time. Dalai Lama bi rekao da i kad u životu gubimo, ne gubimo pouku.