Peterlin, slažem se potpuno
a ja kao cvijeta, uglavnom krivim sebe... vidim znakove, ali razmišljam u smjeru - svi smo različiti, treba dati šansu
i onda bude sranje
srećom, izblijedi nakon nekog vremena, a ako nije baš neka teška situacija koja ostavlja tragove, postaje i nebitno

ali ono što je fascinantno je da ti loši ljudi ne vide baš ništa loše u svojim postupcima, uvijek okrivljavaju druge ili imaju spremna opravdanja za sebe
ja se preispitujem jesam li nešto loše učinila, ali to je rijetka praksa