Teška životna dilema o inače lijepoj stvari...

[cvijeta73]

evo, ja, kao dijete samohrane majke, koja nakon smrti oca, koji je umro kad sam ja imala 9, a sestra 4 godine, nikad nikoga nije našla i nikad s nikim nije izašla (sad ima 67), mogu ti reć da smo i ja i sestra, naravno, kad smo došle u neku dob od 20-tak godina (prije toga nismo ni razmišljale o mami :D ) priželjkivale da nam kaže kako je upoznala nekoga. i radi nje, a bome i radi nas.

tako da, iz tvoje perspektive sad, ja vjerujem da ti izgleda gore nego što je, kužim te skroz. vidjeti ćeš.

samo molim te, nemoj početi razgovor s - moramo razgovarati

ja i inače nisam za te velike razgovore nikako, a kamoli za neka službena upoznavanja i sl. kažeš da ideš van s prijateljem, pa je neko vrijeme prijatelj, pa taj prijatelj kao prijatelj dolazi doma na prijateljsku ćakulu. i onda, kad ga djeca već upoznaju kao prijatelja, više nije prijatelj do tada, i ova iz prvog razreda osnovne sve skuži, niš joj ni ne treba govoriti.