Cure hvala Vam svima od srca na riječima ohrabrenja. Ne mislim ga dovesti doma da živi s nama, niti da spava i boravi kod nas. Imam i inače dosta muškog društva koje moja djeca poznaju i družim se s kolegama s posla i njihovim obiteljima, kao i oni s nama. Dakle, muškarci koji nam nisu rodbina postoje u životima moje djece, nismo u sterilnoj zoni.
Ono, bez veze mi se sakrivati, hodati po nekakvim kavama, čubiti u parkiću kao da nam je 17 g., a mogli smo kod mene gledati film i piti kavu i upoznavati se bolje. Nisam nepromišljena, sigurna sam u njegove kvalitete. Imao je (i prošao) par testova koje sam mu postavila. Bila sam sigurna da se nikad više neću niti moći vezati za nekog muškarca. Eto, trenutno mi je drago da sam bila u krivu.
Ono što mene istinski brine je sin, dosta je vezan uz mene (bez obzira na godine) i iako i odrastao i samostalan stalno je na nekom oprezu jer je vrlo rano postao "muška glava" u našem domu. Znam, trebat ću na samo i na kratko porazgovarati s njim ali bome... spremam se kao na vješala, iako znam da nije fer ni prema sinu jer znaju moje prijateljice, prijatelji, a on još ne zna, a nije to zaslužio...
Nevena, hvala na riječima ohrabrenja
- poljubi dječicu