Pa eto... možda moje iskustvo pomogne nekome drugome.
Upoznavanje, tj. kava sa sinom je prošla super. M. i moj sin su se počeli lijepo družiti, spoznali da imaju dosta dodirnih točaka i zajedničkih interesa po pitanju glazbe, sporta, informatike, igrica, filmova, bla bla... Djevojčice su se odlično uklopile u priču, nije im smetao što je s nama povremeno u društvu, rekle su da su sretne što ja imam prijatelja, on bi im objašnjavao astronomiju, nastanak potresa, engleski i sl. Sve u svemu pozitiva. U međuvremenu sam upoznala njegovu mamu koja je pak bila oduševljena samnom, čujemo se skoro svaki dan, jedna drugoj postale frendice.
I onda, nakon pola godine ispliva gorka istina da ima problem s ovisnošću o alkoholu i da se dobro prikrivao jer je bio prisutan u mom životu (i životu moje djece) samo dok je bio strogo pod kontrolom i naravno trijezan... A ja... šok, nevjerica, vjeverica, ljutnja, bol... a moram opet dalje funkcionirat, kao i prilikom svake moje boli..
Eto... odlučila sam jednostavno okrenut se opet djeci, psima i sebi i biti zadovoljna i samodostatna.