Hvala sirius. Nikada ništa nije prezentirano kao osuda i krivnja tate, nego da mu opraštamo, da ga puštamo, jer ga volimo. Tužna mama i priča o međusobnom nevoljenju ne bi bila iskrena.
Ako i postoji idealna rečenica voljela bih da sam je tada znala. Još uvijek mislim da je nema i da svatko najbolje pozna svoje dijete. Poanta moje priče je bila da je moje dijete sve to dobro sažvakalo i da se može ići dalje. Kao ohrabrenje MalojRibici.