Kako objasniti djetetu,... sve i svašta?

[mitovski]

A što ako jedan roditelj vara ovog drugog, kako da se on nauči živjeti s tom osobom i biti sretan, zadovoljan i ispunjen.
Ja se slažem da treba pokušati riješiti probleme, ali za to trebaju dvije strane. Ako netko nije u stanju godinama se pokrenuti i poraditi na braku, onda tu ja ne bi imala više što tražiti. Mada mislim da je neko savjetovanje potrebno i za naučiti kako funkcionirati nakon razvoda.

Kako ja iščitavam Beti ovaj drugi bi trebao trpiti, potisnuti svoje osjećaje i čak biti sretan, sve kako bi dijete živjelo s roditeljima.

Slažem se da u rastavu ne bi trebalo krenuti olako, da bi trebalo iscrpiti sve mogućnosti, vidjeti može li se što popraviti, ali nekada ne može. Ne znam kakvu korist može imati dijete od nesretnih i nezadovoljnih roditelja.
Beti od tebe sam stekla dojam sve ove godine da podrazumijevaš kad se netko rastaje da nije poduzeo sve što je mogao, a vjerujem da nije tako. Nitko se ne rastaje zbog jedne svađe.

[Beti3]

Kako ja iščitavam Beti ovaj drugi bi trebao trpiti, potisnuti svoje osjećaje i čak biti sretan, sve kako bi dijete živjelo s roditeljima.

Krivo ti mene iščitavaš.
U brak se ne ide kao grlom u jagode. U brak se ulazi svjesno, u dobru i zlu, a mnoge kažu i dok nas smrt ne rastavi (ja nisam vjenčana u crkvi, pa to nisam rekla).
To dobro i zlo je baš to, ne može nikako biti uvijek dobro!
I nikako uvijek zlo. Partneri moraju shvatiti da onaj drugi ima mana. Lako je vagati da li možete uzajamno podnosoti svoje mane, dok nema utega na toj vagi. Djeteta. U času kad se rodi dijete, treba svoje ja staviti u drugi plan, a dijete u prvi.
I raditi na braku. Svaki dan. Svakome od nas dođe da se rastanemo jako često, pa to ne učinimo. Možda zbog količine tolerancije, možda zbog ljubavi, možda zbog razgovora, a možda i samo zbog djece. Razni su razlozi.

Sad me i pulinka raščlanjuje. Znaš, teško je suditi o nekome u čijoj koži nisi bio. Pa nemoj ni o meni na način na koji jesi, molim te. Hvala unaprijed!

[pulinka]

Krivo ti mene iščitavaš.
Sad me i pulinka raščlanjuje. Znaš, teško je suditi o nekome u čijoj koži nisi bio. Pa nemoj ni o meni na način na koji jesi, molim te. Hvala unaprijed!

Biće da i ti mene krivo iščitavaš.
Uopšte nisam raščlanjivala tebe kao tebe ni na koji način, u svakom slučaju nimalo više nego što si ti dala sebi pravo da raščlaniš druge na temi. (napisati nekome da njegovo dete nikad više neće imati sve što mu treba jer se roditelji razvode?)
Da li sam ja o tebi napisala ikakvu neistinu ili uvredu?
Ni u kom slučaju nisam donela nikakav sud o tebi osim da ti je ton na temi osuđujući i da osuđuješ druge za ono za šta ne osuđuješ sebe- nedostatak jednog od roditelja u životu deteta.

[pulinka]

U brak se ulazi svjesno, u dobru i zlu, a mnoge kažu i dok nas smrt ne rastavi (ja nisam vjenčana u crkvi, pa to nisam rekla).
To dobro i zlo je baš to, ne može nikako biti uvijek dobro!
I nikako uvijek zlo. Partneri moraju shvatiti da onaj drugi ima mana. Lako je vagati da li možete uzajamno podnosoti svoje mane, dok nema utega na toj vagi. Djeteta. U času kad se rodi dijete, treba svoje ja staviti u drugi plan, a dijete u prvi.
I raditi na braku. Svaki dan.

Kompromis je besmisleno lako napraviti sa nekim ko uopšte nije fizički prisutan dok se odluka donosi. Dobro i zlo je nemoguće podeliti sa nekim sa kim ne deliš ni vreme ni prostor, kao što je nemoguće raditi na braku svaki dan sa partnerom od koga te rastavlja i vreme i prostor.

Niti mi je namera da te seciram niti da te uvredim niti da omalovažavam tvoje životne izbore.
Ali, kada bi ti živela savete koje daješ drugima, tvoje pisanje bi ostavljalo sasvim drugačiji utisak od onog koje ostavlja.