Što me oprala ova Malariba!!!
Da, nekim je ljudima teško vidjeti širu sliku.
No, razmišljanje koje ona ima, jasno pokazuje da je sama sebi najbitnija.
 |
|||
|
|
|||
Što me oprala ova Malariba!!!
Da, nekim je ljudima teško vidjeti širu sliku.
No, razmišljanje koje ona ima, jasno pokazuje da je sama sebi najbitnija.
Beti, ja ne bih rekla da te oprala. Šira slika je za svakoga drugačija. Evo i ovdje su se navodili primjeri gdje je drugačije.
Iako nemam osobnog iskustva, gledam iskustvo svog budućeg muža svaki dan pa možda pomogne MalojRibi ili nekome ako ga napišem. Njegova kćer će uskoro imati 4 godine. Sa bivšom ženom je u normalnim odnosima i šira slika u ovom slučaju nije mogla ispasti bolja. Mala T. je kod nas 2 dana tjedno. U danima kad nije kod nas, ako poželi vidjeti tatu, njena mama je dovede kod nas. Nas dvije popijemo kavu, on se igra sa kćeri za to vrijeme i svi sretni. Uopće nemam dojam da dijete nema mamu ili tatu svaki dan. Kakva bi bila slika da su njih dvoje ostali u braku unatoč svakodnevnim svađama i potpuno različitim karakterima? Pa vjerojatno puno gora nego sad. Ni tad ne bi imala mamu i tatu svaki dan. Imala bi dvoje ljudi koji se svađaju i ne pričaju jedno s drugim, a ona bi bila u sredini.
MalaRibo, sretno!
Riro, tek si došla tu, pa naravno da ne kužiš da je post vrlo osobno napisan. Ma, nema veze.
Nisam rastavljena i nisam za rastave ako su u braku mala djeca.
Smatram da roditelji, odrasla bića, trebaju zanemariti dio sebstva, da bi djeci bilo bolje.
Trebaju obostrani kompromisi, pa makar i jednostrani, ako je to u interesu djece.
Važnija su djeca nego odrasli. I imam sva prava tako misliti. Za rastavu ima vremena kad djeca poodrastu.
Moji su se razveli kada sam ja bila 30, sestra 27. Obje imamo poprilične traume iz tog braka koji nije valjao nikada.Beti3 prvotno napisa
kada mama krene s pričom u smjeru da kao zbog nas je...,ne znam što, jer ju prekinem i kažem da se ne usudi reći da je bila u braku zbog nas jer smo svi skupa bili nesretni i jadni, da ne kažem she...i.
Što bi bilo kad bi bilo ne znam, ali mislim da bi ona imala više prilike za sreću da se razvela nakon par godina braka kada je i namjeravala pa ipak zbog djece ostala...
Roditelj ako je nesretan, a ako si u lošem braku nesretan si, ne možeš biti ni dobar roditelj.
Beti, imaš pravo, ne znam kakvi su osobni odnosi između ljudi ovdje.
Ipak mislim da se u braku ne ostaje zbog djece. Mislim tako jer nikad nisam upoznala osobu koja mi je rekla da joj je drago što su roditelji ostali zajedno unatoč lošem braku. Imam nekoliko bližih prijatelja i prijateljica koji su djeca razvedenih roditelja i svi su bili sretni kad su im se roditelji razveli. Znam da su bili sretni jer smo se tad već poznavali. S druge strane, imala sam prijateljicu u srednjoj školi koja se nadala da će joj se roditelji razvesti jer nije mogla podnositi stanje u obitelji.
Da ne ispadne krivo, nisam ja za rastavu ako se i ne pokuša riješiti situacija. Ljudski odnosi su komplicirani i treba puno truda uložiti da bi sve funkcioniralo. Ali ako je MalaRiba rekla svom djetetu da nije sretna, onda vjerujem da zaista nije sretna.
Općenito ne razumijem uloge žrtve koje ljudi često igraju. Mislim da u sebi svi istinski težimo sreći i ne bih to nazvala sebičnost, nego samosvijest.
Svak se cese di ga svrbi, samo se neki cesu moralnije od drugih.
Ne radi se ni o kakvim odnosima. Ne znam ja koja je ta forumašica. Moj se post odnosio na njeno seciranje moga života, očito me je dugo pratila kad sve to zna.Beti, imaš pravo, ne znam kakvi su osobni odnosi između ljudi ovdje.
X
kad sam bila mlada mislila sam kao Riri a danas, nakon 15 godina iskustva i rada sa partnerima koji se rastaju ili su se rastali mislim kao Beti...
smatram da u svim slučajevima osim ako se radi o obiteljskom nasilju, svako dijete zaslužuje da oba roditelja daju sve od sebe da ostanu zajedno ili bar da se kod stručnjaka nauče kako komunicirati...
jer svaki razvod nosi svoje i primjeri u kojem djeca viđaju svakodnevno oba roditelja i u kojima roditelji dobro komuniciraju su jako, jako rijetki...
Ali Beti uopšte nije napisala ništa slično onome što si ti istakla.
Sva deca zaslužuju sve najbolje u životu, pa opet mnoga nemaju ono što druga imaju, i to se prihvata kao uobičajena životna činjenica.
Uz uvažavanje tvog dugogodišnjeg iskustva u radu sa odraslima, zašto smatraš da imaš objektivan uvid i u to kako se osećaju i funkcionišu njihova deca?
Ako sam te dobro shvatila, tvoje mišljenje o razvodu braka je izuzetno ne- neutralno. Da prolazim kroz razvod, mene bi susret sa osobom tvojih stavova potpuno porazio (porazio me je samo čitajući tvoj post).
A što ako jedan roditelj vara ovog drugog, kako da se on nauči živjeti s tom osobom i biti sretan, zadovoljan i ispunjen.
Ja se slažem da treba pokušati riješiti probleme, ali za to trebaju dvije strane. Ako netko nije u stanju godinama se pokrenuti i poraditi na braku, onda tu ja ne bi imala više što tražiti. Mada mislim da je neko savjetovanje potrebno i za naučiti kako funkcionirati nakon razvoda.
Kako ja iščitavam Beti ovaj drugi bi trebao trpiti, potisnuti svoje osjećaje i čak biti sretan, sve kako bi dijete živjelo s roditeljima.
Slažem se da u rastavu ne bi trebalo krenuti olako, da bi trebalo iscrpiti sve mogućnosti, vidjeti može li se što popraviti, ali nekada ne može. Ne znam kakvu korist može imati dijete od nesretnih i nezadovoljnih roditelja.
Beti od tebe sam stekla dojam sve ove godine da podrazumijevaš kad se netko rastaje da nije poduzeo sve što je mogao, a vjerujem da nije tako. Nitko se ne rastaje zbog jedne svađe.
Ja opet, ne razumem zašto Beti osuđuje druge koji su napravili gotovo isti izbor kao i ona što se tiče drugog roditelja i vremena, osim legalnog rešenja.
Kako deca percipiraju svoj život i svoje roditelje kod profesija gde je npr. otac mesecima fizički van kuće godinama:
2/3 ili 3/4 vremena majka je u svemu samohrani roditelj sa alimentacijom oca. Za to vreme, dete nema nikakvu mogućnost da ostvari svoje pravo, a verovatno i želju na fizički kontakt i fizičko vreme sa ocem jer ovaj fizički ne može biti prisutan.
Ostatak vremena tokom godina odrastanja, dete vidi da je njegova majka u (skladnoj, pretpostavljam) periodičnoj kratkotrajnoj monogamnoj vezi sa istim čovekom koji je detetov biološki otac. Nakon određenih perioda veze od mesec-dva (?), muška osoba ponovo se fizički udaljava na vrlo dug period, što detetu pretpostavljam svaki put nanosi emotivni bol i nad čime dete nema nikakav uticaj.
Kako je to viđeno kao "bolje i drugačije" po dete nego nečiji civilizovan razvod gde su oba roditelja prisutna, angažovana i dostupna većinu vremena, a takav brak precipiran kao bolji po dete nego civilizovan razvod - beats me...
Iksam mitovski, nitko se ne rastaje zbog jedne svađe.
U primjeru kojeg sam ja dala na početku, nije bilo nasilja, ali nije bilo ni sreće. Zašto bi sve druge uloge koje imamo u životu patile jer mi pokušavamo na silu ostvariti svoju ulogu u lošem braku? Za mene je brak zajednica, ljubav, podrška.. I ne vidim nikakav problem u razvodu ako toga nestane. Naravno da različiti ljudi vide brak drugačije, možda nekome i nije problem ostati u braku koji ne funkcionira. Meni je problem ostati i u prijateljskim odnosima koji ne funkcioniraju. Zato i ne mogu zamisliti svoj pristanak na loš odnos u braku, a muža za razliku od prijatelja, većina gleda svaki dan.
Posljednje uređivanje od Riri92 : 08.05.2019. at 15:49
Krivo ti mene iščitavaš.
U brak se ne ide kao grlom u jagode. U brak se ulazi svjesno, u dobru i zlu, a mnoge kažu i dok nas smrt ne rastavi (ja nisam vjenčana u crkvi, pa to nisam rekla).
To dobro i zlo je baš to, ne može nikako biti uvijek dobro!
I nikako uvijek zlo. Partneri moraju shvatiti da onaj drugi ima mana. Lako je vagati da li možete uzajamno podnosoti svoje mane, dok nema utega na toj vagi. Djeteta. U času kad se rodi dijete, treba svoje ja staviti u drugi plan, a dijete u prvi.
I raditi na braku. Svaki dan. Svakome od nas dođe da se rastanemo jako često, pa to ne učinimo. Možda zbog količine tolerancije, možda zbog ljubavi, možda zbog razgovora, a možda i samo zbog djece. Razni su razlozi.
Sad me i pulinka raščlanjuje.
Beti znamo i mi ostali kako se ulazi i zašto u brak.
Ja ovdje ne želim secirati svoj brak, ali od one filmske zaljubljenosti i ogromne ljubavi nas je život bacio na koljena i nije nam bilo lako, pa kad smo se počeli izvlačiti nas je opet bacio. Da li nam je prošlo kroz glavu da se rsdtanemo, je, ali ona povezanost, ona nit, ljubav to je ono za što se vrijedilo boriti.
MM trenutno ima određenih problema i vjeruj mi jako dobro znam što o znači u dobru i u zlu, međutim ostati u lošem braku i biti nesretan i nezadovoljan ne može biti dobro za nikoga a najmanje za dijete, a ovo mogu reći i kao dijete roditelja koji su bili u lošem braku.
I tko smo mi da sudimo jel netko dao sve od sebe ili nije, vjerojatno je dao koliko je mogao i znao i htio u tom trenutku.
Biće da i ti mene krivo iščitavaš.Krivo ti mene iščitavaš.
Sad me i pulinka raščlanjuje.
Uopšte nisam raščlanjivala tebe kao tebe ni na koji način, u svakom slučaju nimalo više nego što si ti dala sebi pravo da raščlaniš druge na temi. (napisati nekome da njegovo dete nikad više neće imati sve što mu treba jer se roditelji razvode?)
Da li sam ja o tebi napisala ikakvu neistinu ili uvredu?
Ni u kom slučaju nisam donela nikakav sud o tebi osim da ti je ton na temi osuđujući i da osuđuješ druge za ono za šta ne osuđuješ sebe- nedostatak jednog od roditelja u životu deteta.
Kompromis je besmisleno lako napraviti sa nekim ko uopšte nije fizički prisutan dok se odluka donosi. Dobro i zlo je nemoguće podeliti sa nekim sa kim ne deliš ni vreme ni prostor, kao što je nemoguće raditi na braku svaki dan sa partnerom od koga te rastavlja i vreme i prostor.
Niti mi je namera da te seciram niti da te uvredim niti da omalovažavam tvoje životne izbore.
Ali, kada bi ti živela savete koje daješ drugima, tvoje pisanje bi ostavljalo sasvim drugačiji utisak od onog koje ostavlja.
mislim da bi se neke od vas iznenadile kako mnogi olako ulaze u razvod.. bez da su se potrudili taj brak ili vezu i sačuvati..
mnogi vide razvod kao rješenje svih svojih problema, no problemi cesto tek tada krenu.. jer uđu u krug ogorčenosti, neprijateljstva, nezadovoljstva, želje za osvetom.. i sasvim izgube iz fokusa dijete..
zašto mislite da je svako dijete sretnije ako mu roditelji prekinu loš brak? što je sa djecom koju roditelji nastave godinama vući po sudovima, centrima za socijalnu skrb, vještačenjima.. možda bi bilo sretnije da su ipak poradili na svojem braku i probali riješiti krizu u koju su upali?
nije svatko bolji, sretniji roditelj samim time što se iščupao iz onoga što je smatrao lošim brakom... i nisu sva djeca sretnija time..
Stvarno misliš da ti koji vuku djecu po sudovima i prepiru se preko djece te ju koriste za ucjenu mogu riješiti probleme u braku i imati skladan brak, pa tu su već odnosi strahovito narušeni.
roditelji mi se nisu razveli, ali baka i dida jesu. i meni kao unuci koja ih nije vidjala svaki dan, vec par puta godisnje su s tim cinom uljepsali ostatak djetinjstva.
X
Koliki procenat razvedenih ljudi je to "mnogi koji shvataju razvod olako"? Pet, deset, pedeset %?
Ja ne poznajem ni jednog jedinog, a silom prilika čujem razne porodične priče i kada bi više volela da ih ne znam.
Svi ljudi za koje znam su se razveli ili nakon porodičnog nasilja ili nakon 10+ godina braka, gde sama činjenica da su proživeli te godine zajedno sigurno znači da nisu ni brak ni razvod shvatili "olako".
Svidja mi se ova misao... S obzirom da se trenutno nalazim u ovakvoj situaciji, mantrat cu sebi ovo cesce...
Osobno ne znam nikog tko se olako rastao, ali i da jest tako, ovo mitovskino je odličan point - i ja vjerujem da je svatko dao svoj maksimum, kod nekog je to bilo kronično neslaganje, kod nekog to što je nestalo ljubavi, kod nekog prva uvreda, a kod nekog bogami i nasilje.
Ali moram reći da se slažem i s Betinim jednim postom, a to je da je istina da više neće biti sve kao prije. Uglavnom će biti bolje, ali sigurno će biti i situacija gdje neće. Tako da ja ne bih išla na full pink verziju objašnjenja gdje će se svi super slagati, puno družiti itd. Nije rečeno da neće, ali bolje uzeti malu ogradu jer bi se poslije dijete moglo osjećati dvostruko iznevjereno jer "ali obećali ste". Ili se okomiti na roditelja koji je iznevjerio "obećanje".
S ovim se slažem i ja inače u životu volim stvari realno prikazati i svojoj J. pokušavam ne uljepšavati i ne ići u previše detalja. Djetetu treba naravno reći da ga roditelji i dalje jednako vole, da će mu i dalje biti mama i tata i da se to nikada neće promijeniti i eventualno bih objasnila tehničke stvari kako bi to moglo funkcionirati otprilike. Dalje bih pričala i objašnjavala u hodu kako bi se stvari dešavale.
Razvod je užasno traumatičan za sve i roditelje i djecu, pa to je svima jasno. Taj razvod treba procesuirati i preboliti, ali ostati u braku pod svaku cijenu ja ne razumijem. Koliko samo štete može učiniti djetetu jedan otrovan odnos među roditeljima, a i ne može se svaki odnos popraviti uz najbolju volju i najbolje terapeute.
Upravo to!
Djetetu sam se u razgovoru bazirala na stvari za koje sam bila sigurna kakve ce biti.
Obecavala sam samo ono u sto sam bila sigurna da ce se izvrsiti.
Kad me nesto pitao sto ce biti i kako, ako nisam bila sigurna objasnila sam da mu to ne mogu obecati, ali da cemo se truditi da bude tako i tako,...
vidim da nisam odgovorila na neka pitanja...
što mislite kako znam da neki roditelji nisu dali sve od sebe da ostanu zajedno? pa sami to izjave... zaista često čujem da ne žele ni pokušati spasiti brak, iz x razloga, pa i iz razloga jer im je partner dosadio...
mogu shvatiti da je nekome i to opravdani razlog za razvod, no meni nije.. a pogotovo nije kad imaš djecu..
i to govorim o razvodima nakon par godina braka.. parovi koji se rastaju nakon deset ili više godina braka su barem u kraju u kojem ja živim, u manjini...
da li mislim da ovi što vuku djecu po sudovima i koriste djecu za međusobne ucjene mogu riješiti probleme i imati skladan brak? ne mislim.. no mislim da bi kod određenog broja takvih parova patnja njihove djece da ostanu u braku ipak bila manja... pri tom mislim na parove u kojima jedan roditelj nakon razvoda toliko manipulira djecom da ih u potpunosti otuđi od drugog roditelja..
ne stignem puno pisati, a i ovo nije tema, pa iz tog razloga neću u širinu..
vezano uz ovu temu mislim da je teško predvidjeti kako će se u svemu snaći ostala obitelj, kumovi i bliski prijatelji jer vidim kako se često ne snalaze baš najbolje pa mislim da i u vezi toga treba djeci objasniti da za sve i svima treba vrijeme da se prilagode na promjene...
Ja mislim da osoba koja koristi djecu kao oruđe za razrješavanje sukoba s drugom odraslom osobom nije sposobna za roditeljstvo, ni za brak. Kao ni oni koji to toleriraju i opravdavaju.
Da, Zelena vilo, okolina isto mora izabrati stranu
Kad ti se obiteljski prijatelji rastanu, tada ustvari imaš problem. Kad je to obitelj, obično ostaneš na strani člana obitelji (iako ti se onaj koji nestaje, možda i više svidio).
Ali tema je o djeci kod rastave, pa neću više o ovome.
Ne znam, ali mislim da je djetetu izuzetno teško u slučaju da je jedan roditelj prestao voljeti drugog, a ovaj pati radi toga, i trudi se to ne pokazati, no isto dijete vidi.
Pitanje je, smiju li roditelji prestati voljeti i zaljubiti se u drugu/gog. Da li tada prestanu razmišljati o tome da su i roditelji?
Naravno da im je tesko. Moj sin je bio 5 godina kada su se baka i djed razvodili, i strasno mu je bilo cuti da se vise ne vole.
E sada smiju li se prestati voljeti, smiju li prestati postovati jedno drugo, raditi na vezi. Rekla bi da ne, ali dogadja se i tada treba vidjeti sto je najbolje za sve njih.
Zašto bi prestali razmišljati da su i roditelji ako se zaljube u drugu osobu?
Mislim da i roditelji i parovi bez djece imaju poptuno pravo na to da se prestanu voljeti, dakle po mom mišljenju smiju. S tim da ako su i roditelji, trebali bi nastaviti poštovati jedno drugo i nakon razvoda. Iako je i to rastezljiva granica, tko zna zašto dolazi do razvoda i što je jedna strana napravila drugoj. Recimo sa mog osobnog gledišta, ne bih imala poštovanja za osobu koja me udari ili prevari. Ili za osobu koja me psihički maltretira. To su moje granice. Netko bi prešao preko toga, a netko ne bi prešao ni preko puno manjih stvari.
Tako da na kraju smatram da se smiju prestati voljeti, da se smiju razvesti, da ne smiju zaboraviti da su roditelji i da bi trebali barem pokušati naći načina za izglađivanje odnosa, tek toliko da ne budu kao pas i mačka i da dijete to ne mora gledati.
Riri92 da al nažalost nisu svi ljudi takvi.
Ja ih poznajem dosta koji su nažalost zaboravili da su još uvijek roditelji nakon što su se zaljubili i to ne samo muški nego i neke žene.
Baš me iznenadila jedna moja razvedena poznanica kad mi je rekla da se nedavno zaljubila i otišla živjeti u kuću od svog novog dragog (u mjesto pored Zg), a curice koje su s njom oduvijek živjele je odlučila ostaviti tati da odsad žive s njim u Zg.
Pretpostavljam da je to u očima curica (bez obzira što im je sigurno lijepo i s tatom): Mama se zaljubila i sad joj je on važniji od nas, nas je ostavila(curice su 12 i 14 god).
Ja se nadam da bi to napravila ipak samo manjina roditelja.
Osobno mi je nezamislivo i nepojmljivo da bi mi ikad ijedan frajer mogao biti ispred vlastite djece.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 18.05.2019. at 16:27
Ma znam da nisu svi takvi, nikad nisu svi. Ni u jednu ni u drugu stranu.
Samo pokušavam reći da su roditeljstvo i partnerstvo dvije različite stvari. Može netko biti predivan roditelj, a užasan partner, a i obrnuto. Zato razvod i ne doživljavam kao nešto što se ne smije dogoditi. Baš suprotno, ako dvoje ljudi više ne može jedno s drugim, onda smatram da se treba dogoditi i da bi bio olakšanje.
Ali dobro, ljudi smo, različiti smo.
Isto razmišljam kao ti.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 19.05.2019. at 16:25
Ma Lili, nećemo odmah suditi... sigurno je žena godinama doživljela raznih stresova preko glave, pa se sigurno još morala odreći i slatkiša i ugljikohidrata, pa što joj je drugo preostalo nego da pobjegne s frajerom.
Zezam se, ali ne mora značiti da su curice “ostavljene”, uz današnje načine komunikacije mogu više puta dnevno biti skupa, ako je pored Zagreba mogu sigurno i vikendom biti “skupa” - vidjeti se i komunicirati mogu stalno... djeca sigurno imaju prijatelje, aktivnosti... možda im je manji stres da se nisu selile s mamom nego da jesu. Svaka priča ima dvije strane
BBona je sportašica koja nije ni jela slatkiše, samo zdrav život
Nisam je osuđivala, samo sam.se neugodno izenenadila, svatko živi kako najbolje zna.
A temeljem info koliko se viđaju sam i napisala jer radi na suprotnoj strani grada od mjesta gdje živi plus redovito trenira i gubi jakoo puno rad.danina na javni prijevoz tako da se mogu vidjet samo vikendom i to ako je ona u Zg i ode kod njih.
Hipotetski da sam u takvoj situaciji inzistirala bih tom svom frajeru na prijedlogu da se on doseli u Zg da djeci ne radim stres selidbe,a ako ne bi pristao smatrala bih da nije vrijedan, pao bi test
Ppgotovo ako je kao ovaj slobodan ko ptica i ne drže ga okovi u tom mjestu kraj Zg. Sve of course hipotetski.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 20.05.2019. at 08:08
Vecina oceva ( u najboljem slucaju) tako i vida djecu nakon rastave i nikome nista. Zena se zaljubila. Dogada se. Moze se dogoditi svakom da se zaljubi i promjeni prioritete.BB
Nisam je osuđivala, samo sam.se neugodno izenenadila, svatko živi kako najbolje zna.
A temeljem info koliko se viđaju sam i napisala jer radi na suprotnoj strani grada od mjesta gdje živi plus redovito trenira i gubi jakoo puno rad.danina na javni prijevoz tako da se mogu vidjet samo vikendom i to ako je ona u Zg i ode kod njih.
O ovome često razmišljam. Mnogi su ljudi jako zaljubljivi - ne samo u druge ljude, nego i u more, prirodu, planine, neki sport, hobi, you name it. I šta, treba li se tome samo prepustiti, ili su ipak neka davno dana obećanja važnija, osobito ako su tu i djeca? Je li to "događa se, šta sad" ipak velika zamka, i treba li je spriječiti kad se vidi da neke stvari vode u smjeru koji će povrijediti sve druge osim onog trenutačno zaljubljenog?
Ili je najvažnije u svakom trenutku biti sretan i slijediti svoje snove?
Misliš manjina žena i majki, ne ipak roditelja? Jer, to radi većina očeva, što ne? Tj. većina očeva nakon razvoda ne živi s djecom. Oni rijetki koji se žele izboriti za to pravo, tima pak to pravo najčešće biva uskraćeno, jer "majka je majka" isto kao što je i "biološka majka majka" pa osnivaju udruge i bore se. Ne znam. Mislim da u nekim slučajevima (i kod tih "groznih" žena koje to naprave) dođe neki trenutak puknuća.
Uvijek se sjetim situacije jedne poznanice koja je tvrdila nikad ne bih ovo ili ono, pa je onda u jednom trenu prešla na "e, dosta sam ja mislila, baš me briga sad, kad sam ja toliko povrijeđena". Vjerojatno se to ipak iznivelira jednom, ne znam. Ali, upeklo me ovo nepriznavanje očitog. Ti rastavljeni tate su onda i dalje rastavljeni tate, ali te majke su očito "nemajke".
Posljednje uređivanje od ina33 : 20.05.2019. at 14:06
Ina pa u prvoj rečenici ti piše:
..manjina roditelja..a ne majki.
Jednako bih se iznenadila da su djeca godinama živjela s tatom, a onda tata nađe curu i pošalje djecu da žive s mamom (što inače ne bi uudačinio da nije našao curu).
A danas ima sve više roditelja koji dijele provedeno vrijeme, pa djeca recimo 3-4 dana žive s mamom, pa 3-4 dana s tatom. Sve ovisi o dogovoru.
Svatko bira modalitet koji njemu/djeci najviše odgovara i to je ok.
A kužim i da neki puknu, sve je to za ljude
Posljednje uređivanje od Lili75 : 20.05.2019. at 14:42
A negdje je morala pućiBB
Šalim se naravno.
da, nekako nam je svima usađeno da djeca ostaju s mamom, oni možda znaju zašto su tako odlučili.
A zaljubljivanje, priznajem da se svakome može dogoditi. No pisala je davno jedna forumašica da se vrlo često ona zaljubi u druge, osjeti one leptiriće ali se zna i zaustaviti.
Osobno, doduše ja nisam baš nešto ni zaljubljiva i dosta sam izolirana od vanjskog svijeta pa možda nemam ni prilike, ali ovo što gradim 15 godina ne bi mijenjala za ne znam kakvu zaljubljivost.
Da sam u lošem braku u kojem me se ne poštuje, u kojem nema dijaloga...vjerujem da bi odlepršala sa prvim leptirićima
Bilo bi super da se ljudi nakon razvoda mogu dogovoriti za pola vremena s mamom, pa pola vremena s tatom. Ali, često ne mogu i onda se događa da koliko god jako tata htio biti više s djetetom, ne može jer je mama dobila veća prava. Naravno da ima i onih kojima tako odgovara i koji odmah pristaju na ta dva dana ili koliko već.. Ali ima i ovih drugih, barem u manjini.
Po meni je važno slijediti svoje snove i biti sretan. Ipak, ako nekome postane san otići s novim partnerom i zanemariti vlastito dijete, valjda nam i to govori nešto o toj osobi i o njenim prioritetima. A možda ima nešto i u tome da ljudi puknu pa se manifestira na taj način, ne znam.
Istina je to, ali često nije baš praktično, pogotovo ako ne stanuju u istom kvartu...
Pa tko kaže da otac ne može viđati svoje dijete više od onoga što mu je dodijeljeno na sudu?! Jedino ako se majka tome protivi, a to je onda znak lošeg odnosa bivših partnera.
Pa može u teoriji. Može nekad i u praksi. Eto pisala sam već gore da muževu kćer njena mama dovede kod nas kad ona želi vidjeti tatu, a da je izvan uobičajenog rasporeda. Ali to je na dva sata, ipak se nikad nisu uspjeli dogovoriti da ta dva dana pređu u tri, unatoč svim njegovim željama i naporima. Nisu oni u lošim odnosima, niti su oni loši kao osobe. Nego valjda žena jednostavno želi imati svojih pet dana sa kćeri za sebe. Možda joj već teško pada što ne može svih sedam, pa onda tih pet želi iskoristiti maksimalno. Ne znam, nisam je nikad pitala.
Svatko odlucuje sto je NJeMU najvaznije i izvedivo u datom trenutku. Ne vjerujem da postoji generalni pravilo.
Kad sam bila mlada i zivotno neiskusna imala sam visoke principe i puno toga : " ne bih nikad" . Sad kad sam starija neke stvari mi postaju razumljivije.
Posljednje uređivanje od sirius : 20.05.2019. at 16:40
Angie75 zaboravila sam ti napisati da mi se svidio tvoj post.
Jako je teško reći “ne bih nikad“ ako nisi u identičnoj situaciji, al meni se recimo nisu promijenili nešto puno moji stavovi u 20ima u odnosu na ove u 40ima.
Što ne znači da neće u budućnosti, možda su nekina 50te prekretnica
Posljednje uređivanje od Lili75 : 20.05.2019. at 17:12
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom