Sustav vrtic

[AmaranthQuinoia]

Ajaja...lincevat ce me ovdje pobornici vrtica

Svjez primjer..Dok cekam svoju curu tih prvih dana kad je boravila po cca sat i pol i malo sam u vrticu,malo se muvam okolo i tak. Uglavnom mama dovodi trogodisnjakinju koja place, grle se, mama joj govori da bi htjela biti s njom ali da mora na posao i da ce doci. Mama odlazi, a curica je u grupi i cijelo vrijeme place drzeci svog medu u ruci. Gledam tetu koja nesto obavlja vamo tamo, ali nijednom ne prilazi curici, nijednom.. Curica je plakala cijelih sat i po sa mozda kratkim prekidima (bas sam skicala unutra kada bih prolazila pored njihovih vrata).
Zna li ta mama ista vise osim toga da joj je dijete tuzno i da se nije "adaptiralo". ?

Jer, normalno je da placu, a nitko zapravo ne zna bi li prestali plakati da ih se iskreno pokusa utjesiti...

Evo,moja kad place, ta jedna teta koja mi je zakon se skroz posveti njoj, bas joj skrene paznju i cijelo vrijeme nesto radi s njom..

Ma masu puta sam vidjela slicne stvari s placucom djecom i meni na prvu dodje da ih utjesim, pa mahinalno gledam di je teta..i tak..

Ma ispada da sam freak, ali zaista mi je zao tuzne djece..

[Kaae]

Svjez primjer..Dok cekam svoju curu tih prvih dana kad je boravila po cca sat i pol i malo sam u vrticu,malo se muvam okolo i tak. Uglavnom mama dovodi trogodisnjakinju koja place, grle se, mama joj govori da bi htjela biti s njom ali da mora na posao i da ce doci. Mama odlazi, a curica je u grupi i cijelo vrijeme place drzeci svog medu u ruci. Gledam tetu koja nesto obavlja vamo tamo, ali nijednom ne prilazi curici, nijednom.. Curica je plakala cijelih sat i po sa mozda kratkim prekidima (bas sam skicala unutra kada bih prolazila pored njihovih vrata).
Zna li ta mama ista vise osim toga da joj je dijete tuzno i da se nije "adaptiralo". ?

Evo, ovo je primjer necega sto se tu kod mene ne zove "neuspjela adaptacija", vec sasvim normalna i cesto ocekivana reakcija u jutarnjim satima. Prihvatljivo je da je dijete tuzno jer ga roditelj (baka, tko god) ostavlja negdje gdje mozda u tom trenutku ne zeli biti (s naglaskom na taj trenutak). Ono sto je dijametralno suprotno je nacin na koji odgajatelji reagiraju na ovakvu situaciju -- ako dolazi dijete koje place ili se necka oko odlaska na igru, pranja ruku, skidanja jakne, odgajatelj koji ima najprisniji odnos s njim, ako je u to vrijeme na poslu, preuzima dijete ili odradjuje rutinu zajedno s roditeljem, ili bez. Vrlo rijetko ima suza 'do prekosutra', a ako dijete i place nesto duze, situacija se obicno smiruje kroz 5 - 10 minuta, jedan na jedan s odraslom osobom ili, ako dijete zeli, zajedno s jos nekim malim prijateljima.

[Jelka]

pulinka, opet ne čitaš pažljivo:

Svjez primjer..Dok cekam svoju curu tih prvih dana kad je boravila po cca sat i pol i malo sam u vrticu,malo se muvam okolo i tak. Uglavnom mama dovodi trogodisnjakinju koja place, grle se, mama joj govori da bi htjela biti s njom ali da mora na posao i da ce doci. Mama odlazi, a curica je u grupi i cijelo vrijeme place drzeci svog medu u ruci. Gledam tetu koja nesto obavlja vamo tamo, ali nijednom ne prilazi curici, nijednom.. Curica je plakala cijelih sat i po sa mozda kratkim prekidima (bas sam skicala unutra kada bih prolazila pored njihovih vrata).

[pulinka]

pulinka, opet ne čitaš pažljivo:

A valjda mi hrvatski ne ide.
Ja to razumem ovako:
"izlazila sam i ulazila u vrtić u toku sat i po (muvam se okolo vrtića, ne po vrtiću?). Videla sam tada da je neka mala plakala sat vremena jer sam dok ulazim i izlazim iz vrtića namerno gledala kroz otvorena vrata nečije tuđe grupe. (znači, meni nije očigledno iz citata da se AQ šunjala do nekih vrata da viri kroz njih, ali nemam ništa protiv da mi se pojasni zašto ti to zaključuješ, neku reč ja pogrešno razumevam ili?)

[zutaminuta]

Da, to ako je tako kako si opisala nije pedagoški od tete.

[Kaae]

Sad cu ja malo s mog Marsa, ali moram jer pokusavam razumjeti, s obzirom da direktnog iskustva nemam.

Sto je zapravo ta famozna adaptacija? Razumijem da je rijec o odredjenom periodu u kojem dijete ne ide u ustanovu (jaslice/vrtic) na cijeli dan, vec malo po malo, koliko kuzim s roditeljem. Ne znam koliko traje, tjedan dana?

Vise od toga me zanima ovaj neki psiholoski aspekt adaptacije. Koliko to traje, odnosno jos bolje, kad prestaje? Kakve kriterije treba dijete zadovoljiti da bi se reklo da je adaptacija zavrsena, a uspjesna (ili neuspjesna)? Dijete koje povremeno place u vrticu (za roditeljima), je li ono adaptirano ili nije? Nikad ne place? Svaki dan place?

Kad citam stalno o adaptaciji, imam osjecaj da je najveci problem adaptacije njezino postojanje jer je, opet prema pisanju, rijec o nekakvoj prakticki nedostiznoj ideji koju niti jedno dijete nikad ne zadovolji u punom smislu rijeci. Kroz postove drugih, koji o njoj pricaju, obicno se siri nekakva anksioznost koju mogu samo zamisliti kako prelazi i na djecu koja se, mozda, zapravo dobro snalaze u kolektivu (valjda su se adaptirali), ili bi se sasvim dobro snasla da nisu pod lupom onih koji traze i cekaju taj neki cilj.

Rekoh, mozda sam skroz u krivu, ali ne znam nego ovo sto citam. Moji su oboje u ustanovi, stariji od 9.5 mjeseci, kcer od 13 mjeseci (s tim da je ona bila s cuvalicom od otprilike mjesec i pol starosti pomalo, a onda od 10ak tjedana nadalje cijeli dan, uz dojenje). Vrtici su skroz drugacije postavljeni, adaptacija se ne spominje, a ni ne odradjuje po nekom pravilu. Sve je jako prilagodjeno djetetu, ako roditelj to moze ishendlati (uglavnom zbog posla). Ako ne moze roditelj, onda se trudi osoblje.

[Mima]

Adaptacija u državnom vrtiću je kratki period u kojem dijete ne ostaje u vrtiću cijeli dan, nego prvo s roditeljem, a onda samo, neki kraći period.

Kao što je tvoja kći ostajala malo po malo s čuvalicom (od mjesec i pol dana - zvuči moram priznati grozno)

Obzirom da roditelji koji šalju djecu u vrtić najčešće rade, onda je jasno da adaptacija može trajati onoliko dana koliko si to roditelj može priuštiti, a i ne potiče se da traje duže od možda tjedan dana.

U privatnom vrtiću u koji sam ja prvo upisala svoje dijete jedna mama je išla sa svoje dvoje djece u vrtić cijelu godinu.

[zutaminuta]

Adaptaciju sebi prevodim kao mirenje djeteta na novonastalu situaciju, predaju. Stjecanje navike.
Kakvi su vam to vrtići Kaae, ne razumijem? Socijalni, privatni? Koliko koštaju mjesečno?

[perla5]

Mogu upasti i reci da se slazem s Pulinkom u svemu?
Bojim se da je u pravu kad spominje profil teta koje upisuju Ped akad. I moje iskustvo s njima je vrlo lose (nevezano uz vrtic).

[Kaae]

Mima, uopce nije bilo grozno. S obzirom na to gdje i sto radim, bila je sa mnom na poslu, samo je spavala u drugoj prostoriji, s cuvalicom. Sisala je na zahtjev, bila je sa mnom dobar dio budnog vremena, a cura koja ju je cuvala je bila odlican par bas za nju. Prvo dijete je bilo drugacije, s njim ovakvo nesto, u toj dobi, nikako ne bi funkcioniralo pa nisam ni pokusavala. Zapravo mi nije bilo ni u zadnjem zakutku pameti, s obzirom na okolnosti.

Zuta, u SAD-u nema socijalnih vrtica, svi su ili neprofitne organizacije ili su privatni, na ovakav ili onakav nacin. Kostaju puno, a u nekim slucajevima mehanizmi socijalne pomoci mogu ublaziti trosak, ovako ili onako.

Za adaptaciju me stvarno vise zanima ovaj filozofski dio, da ga tako nazovem. Kad se to dijete pomirilo; zasto je toliko bitno cekati zavrsetak tog procesa, itd. Mislim, logicno mi je da se nikad ne zavrsi, ako je kriterij djecji plac za roditeljima. Vise mi se cini da se ne znaju ili ne mogu adaptirati odgajatelji (iz objektivnih i subjektivnih razloga), a ponekad i roditelji. Djetetu ce uvijek biti draze ostati s mamom, tatom, bakom, kime god, a ne s ustanovom. I to je ok.

[Peterlin]

Adaptacija je period u kojem se RODIT3LJI rješavaju svog straha od vrtića i prestaju ga prenositi na dijete.

Malo karikiram, ali u 90% slučajeva iza neuspjele adaptacije krije se roditeljski animozitet, a ne istinski problem djeteta. Jer ako roditelj misli da je vrtić strašno mjesto, kako od djeteta možemo očekivati drugačiji stav??

[zutaminuta]

Onda nemate probleme sa prepunjenosti vrtića u Americi?

[Kaae]

Onda nemate probleme sa prepunjenosti vrtića u Americi?

Naravno da postoji problem prepunjenosti; akreditacija nemilice ogranicava broj upisane djece, pogotovo onih do oko godinu dana. Na kvalitetne programe se ceka na upis; prvo dijete sam prijavila u odabrani vrtic prije nego sam ikome, osim muzu, rekla da sam trudna. Mislim da je bilo negdje u petom tjednu trudnoce. Ponuda je siroka, ima svega, za svakoga. Ne idu djeca nuzno u vrtic, s obzirom da je ovdje i radno vrijeme, opcenito kao ideja, puno fleksibilnija kategorija. Kolegicin muz je medicinska sestra i ne moze bas 100% birati radno vrijeme, na primjer. S obzirom da ona moze, njihova djeca ne idu trenutno u vrtic. Stariji sin je isao u vrijeme dok je ona radila negdje drugdje, gdje je radno vrijeme bilo od 8 - 17h.

[Mima]

Za tih par dana se nitko ne može ničega riješiti.

Btw. roditeljima koji se boje vrtića je bolje da što manje vide.

Poslano sa mog SM-A520F koristeći Tapatalk

[Peterlin]

Za tih par dana se nitko ne može ničega riješiti.

Btw. roditeljima koji se boje vrtića je bolje da što manje vide.

Poslano sa mog SM-A520F koristeći Tapatalk

To je istina.

[Mima]

Adaptacija u državnom vrtiću služi tome da dijete ne ostane samo baš prvi dan nego da ipak upozna tete i prostor dok se osjeća sigurnije

Poslano sa mog SM-A520F koristeći Tapatalk

[Kaae]

Pa ne nalaze sustav da moras raditi.

[Beti3]

Pa ne nalaze sustav da moras raditi.

Tako je, nitko ti ne naređuje da radiš i da ti vrtić mora čuvati dijete. Ja sam bila bez posla nekoliko godina, da bih mogla brinuti o djeci, ostavivši dobar i dobro plaćen posao. Svatko sam odlučuje.
To što je dijete bilo u vrtiću na poludnevnom boravku, bila je moja odluka, jer je ona uživala tamo, naš je vrtić za 5. I kad je neophodan za čuvanje, i kad nije, pa služi za igru (i mamin odmor par sati dnevno ).

[nanimira]

Moje cura je u vrtiću toliko napredovala da se ja sama čudim...ona je bila doma do 3,5 godine...negdje oko 3 joj je postalo strašno dosadno,ma što god mi radili s njom nedostajalo joj je društvo...krenula je u vrtić i preporodila se..

da se razumijemo, ja sma s njom radila sve živo što se u toj dobi može s djecom raditi, od kreativnih igara, didaktičkih...načitala s elietarture i literature što raditi s djecom u određenoj dobi-i nije to to.

naravno da je svako toliko bila bolesna ali je prošlo... ona je propričala, naučila se samostalnosti, stvorila prijateljstva i slatke male prve ljubavi.

ne bi joj to uzela za ništa na svijetu jer vidim da joj odgovara.

[AmaranthQuinoia]

Pa ne nalaze sustav da moras raditi.

Kako da ne? Jel besplatna voda,hrana i svi ostali resursi?

Mislim da je tema otisla u krivi smjer.

[sirius]

Kako da ne? Jel besplatna voda,hrana i svi ostali resursi?

Mislim da je tema otisla u krivi smjer.

Postoje drzave gdje je jedna placa dovoljna za solidan zivot, pa roditelji mogu birati da jedan ne radi .
Postoje neka zanimanja u Hrvatskoj gdje je jedan roditelj cesto dugo na putu izvan doma , ali njegova placa da je dovoljna za sve potrebe.
Sve ostalo su vise manje nijanse. Ali tesko da prosjecna obitelj u Hrvatskoj moze sebi priustiti da jedan roditelj nije zaposlen .

[cipelica]

Pitam se ..
Zamišljam idealnu situaciju u kojoj su odrasli uvijek jako brižni i empatični. A dijete više nije beba nego recimo tri, četiri, pet godina. Hoće li ta stalna brižnost pogodovati razvoju pretjerane osjetljivosti?

[AmaranthQuinoia]

Tako je, nitko ti ne naređuje da radiš i da ti vrtić mora čuvati dijete. Ja sam bila bez posla nekoliko godina, da bih mogla brinuti o djeci, ostavivši dobar i dobro plaćen posao. Svatko sam odlučuje.
To što je dijete bilo u vrtiću na poludnevnom boravku, bila je moja odluka, jer je ona uživala tamo, naš je vrtić za 5. I kad je neophodan za čuvanje, i kad nije, pa služi za igru (i mamin odmor par sati dnevno ).

Pa skroz se slazem. Ja sam isto maksimalno odgadjala vrtic i sad sam odlucila da ide,pa makar na par sati jer mislim da i meni i njoj treba takva promjena.
Generalno, vrtici nisu losi, ali mogu biti bolji.
Da moje dijete sretno ulijece u vrtic, bila bih najsrtnija osoba (i nadam se da ce ga zavoljeti u nekom trenutku,a ako ga ne zavoli u nekom razumnom roku, najvj cu je ispisati), ali bez obzira na to, uvijek cu reagirati ako vidim placuce dijete i tetu koja sjedi okrenuta ledjima, uvijek.

[AmaranthQuinoia]

Postoje drzave gdje je jedna placa dovoljna za solidan zivot, pa roditelji mogu birati da jedan ne radi .
Postoje neka zanimanja u Hrvatskoj gdje je jedan roditelj cesto dugo na putu izvan doma , ali njegova placa da je dovoljna za sve potrebe.
Sve ostalo su vise manje nijanse. Ali tesko da prosjecna obitelj u Hrvatskoj moze sebi priustiti da jedan roditelj nije zaposlen .

Totalno se slazem. Samo mi nije jasno zasto je ovo meni upuceno

[sirius]

Totalno se slazem. Samo mi nije jasno zasto je ovo meni upuceno

Mozda misle da si ti u nekoj od kategorija.
Ili zaboravljaju da nisu svi u nekoj od kategorija.

[cipelica]

MM je manje brižan od mene. On je djecu vodio u vrtić.

[AmaranthQuinoia]

Pitam se ..
Zamišljam idealnu situaciju u kojoj su odrasli uvijek jako brižni i empatični. A dijete više nije beba nego recimo tri, četiri, pet godina. Hoće li ta stalna brižnost pogodovati razvoju pretjerane osjetljivosti?

A zamisli situaciju u kojoj se dijete osjeca nesigurno, fali mu mama, tuzno je, a jedina osoba koja mu moze pomoci je ta neka teta koja prolazi kraj njega i pusta ga da place?
Hoce li to dijete biti bezosjecajno jednog dana? (Karikiram pitanje, kao sto mi se i tvoje pitanje cini karikirano.)

Da su svi ljudi uvijek empaticni i ljudski, taj obrazac bi se prenosio dalje i ne bi bilo onih slucajeva di se neki decko invalid utapa u jezeru, a druga dva decka mu se smiju i rugaju, a ovaj se na kraju utopi.

Nemoguce je da su svi ljudi uvijek empaticni i osjetljivi na tudje osjecaje, niti je to potrebno, ali je djeci potrebno (da ne govorim o malim jaslicarima) da imaju mamu/tatu koji ce ih razumjeti i tjesiti, a kad nema mame/tate da imaju neku odraslu osobu koja je tu za njih.

[AmaranthQuinoia]

pulinka,
sorry ali 1 ili 2 dana pokušaja adaptacije (vjerojatno se radi o ukupno par sati zapravo) ne mogu smatrati iskustvom.

To je bilo prosle godine. Ove godine ide (za sada) duze. A i kakvo iskustvo bih trebala JA steci, necu ja u vrtic.
Mislis da je predrasuda to sto neka djeca placu, a tete ne reagiraju?

Ti bas mislis da je vrtic super za svakog i da je svako dijete supersretno?

[Lili75]

To je bilo prosle godine. Ove godine ide (za sada) duze. A i kakvo iskustvo bih trebala JA steci, necu ja u vrtic.
Mislis da je predrasuda to sto neka djeca placu, a tete ne reagiraju?

Ti bas mislis da je vrtic super za svakog i da je svako dijete supersretno?

ma ne Amaranth, nego te se jako dobro sjećam još kad si i prije pisala o voj temi. Jako teško ti je smaoj priznati da si imala otpriej i još imaš predrasude prema vrtiću.

Ako dijete ide od rujna dosad, sorry to je prekratko razdoblje da jpš formiraš svoje mišljenje i stekneš iskustvo, pa vidiš koliko se mama javilo da su im se djeca teško adaptirala i bil oje jako teško čak cijelo prvo polugodište a nako ntoga preporod, promjena u ponašanju djece i općenito u doživljaju vrtića u očima djeteta al bome i roditelja. o tome pričam, valjda je sad jasnije.

ja vam želim što bržu i uspješniju adaptaciju al fakat bi bilo dobor da bar daš priliku tetama i vrtiću, samo probaš dati. zar je to toliko teško?

[AmaranthQuinoia]

ma ne Amaranth, nego te se jako dobro sjećam još kad si i prije pisala o voj temi. Jako teško ti je smaoj priznati da si imala otpriej i još imaš predrasude prema vrtiću.

Ako dijete ide od rujna dosad, sorry to je prekratko razdoblje da jpš formiraš svoje mišljenje i stekneš iskustvo, pa vidiš koliko se mama javilo da su im se djeca teško adaptirala i bil oje jako teško čak cijelo prvo polugodište a nako ntoga preporod, promjena u ponašanju djece i općenito u doživljaju vrtića u očima djeteta al bome i roditelja. o tome pričam, valjda je sad jasnije.

ja vam želim što bržu i uspješniju adaptaciju al fakat bi bilo dobor da bar daš priliku tetama i vrtiću, samo probaš dati. zar je to toliko teško?

Ok Lili, ali ja uopce ne pisem o svom djetetu ovdje. Mislis da bih toliko pokusavala da bas mislim da je vrtic tolilo ruzan? Pa naravno da ne. Mogla bih placati tetu cuvalicu, ali mislim da bi to i jednoj i drugoj bilo dosadno. Ma uopce me ne zabrinjava moje dijete, ja sam tu za nju i ona ima zapravo veliku srecu sto sam ja ipak dosta fleksibilna s poslom(trenutno stvarno zelim da se "adaptira"(ah sto mrzim taj naziv)).

Ja sam ovu temu otvorila zbog deckica koji place.

I razumijem ja tvoje savjete, cak se i slazem velikim dijelom. Samo objektivno, da sam ja u nekoj paralelnoj stvarnosti veliki fan vrtica, bi li vrtic objektivno bio bolje mjesto nego sto je?
Ti dosta poistovjecujes osjecaje roditelja prema vrticu sa stvarnim stanjem vrtica..

No ovo sad prerasta u filozofiju, a vise sam prakticar

Hvala cure na savjetima, a ja cu svoje ciniti dalje sto moram

[Jelka]

Ja se moram samo kratko osvrnuti na nešto što mi cijeli dan ne izlazi iz glave, a nisam odmah nešto napisala. Doduše, vidim da nisu ni drugi pa možda brijem krivo.

Ali Amaranth onaj tvoj opis šetanja po vrtiću i skeniranja svake grupe detaljno, kako tete rade, što djeca rade, itd., ja se nadam da se ne radi o našem vrtiću. Jer činjenica da se netko tako slobodno šeće po vrtiću, bez ikakvog opravdanog razloga špijunira djecu i odgajatelje, ja bih prva poludila i tražila da se takva osoba udalji od vrtića. Vjeruj mi, nisam ni približno tak impulzivna osoba, ali ovo kaj si ti opisala diglo mi je tlak na entu.

Želim ti još koje dijete, da malo olabaviš sa stavom prema vrtiću. <3

Poslano sa mog SM-G920F koristeći Tapatalk

[zutaminuta]

Kako da ne? Jel besplatna voda,hrana i svi ostali resursi?

Mislim da je tema otisla u krivi smjer.

Baš.

Hoće li ta stalna brižnost pogodovati razvoju pretjerane osjetljivosti?

Ne. Obratno.

[pulinka]

Ali Amaranth onaj tvoj opis šetanja po vrtiću i skeniranja svake grupe detaljno, kako tete rade, što djeca rade, itd., ja se nadam da se ne radi o našem vrtiću. Jer činjenica da se netko tako slobodno šeće po vrtiću, bez ikakvog opravdanog razloga špijunira djecu i odgajatelje, ja bih prva poludila i tražila da se takva osoba udalji od vrtića. Vjeruj mi, nisam ni približno tak impulzivna osoba, ali ovo kaj si ti opisala diglo mi je tlak na entu.

U našem vrtiću vrata sve 3 grupe su otvorena dok roditelji dovode decu, sva vrata izlaze na isti hodnik od možda 2 metra dužine i širine. Sasvim je dozvoljeno i očekivano da roditelj doprati dete do vrata grupe, naročito ako treba nešto platiti ili pitati tetu.
Ne znam kako ne bih primetila ponašanje dece i teta u drugim grupama, trebalo bi da budem i gluva i slepa da to izvedem.
Usput se mora proći i pored čajne kuhinje koja je delom u staklu.

[Jelka]

Pa naravno da je normalno da ćeš dovesti dijete, i iz njegove grupe izaći hodnikom do izlaznih vratiju. A NIJE NORMALNO da lunjaš vrtićem sat i pol!

Poslano sa mog SM-G920F koristeći Tapatalk

[Kaae]

Pa naravno da je normalno da ćeš dovesti dijete, i iz njegove grupe izaći hodnikom do izlaznih vratiju. A NIJE NORMALNO da lunjaš vrtićem sat i pol!

Poslano sa mog SM-G920F koristeći Tapatalk

Kod nas je. Recimo, mozemo doci na rucak i jesti s djecom (ok, prvenstveno svojim djetetom, ali naravno da su i drugi tamo). Mozemo opcenito doci kad god zelimo i ostati koliko god zelimo, a pogotovo nas zovu da dodjemo kad je na rasporedu neka posebna, zanimljivija ili samo neuobicajena aktivnost. Zapravo, toliko puno smijemo biti u vrticu da bih zapravo mogla biti tamo cijeli dan, besplatno.

Salu na stranu, stvarno vole i zele da dodjemo, pogotovo nenajavljeni.

[Mima]

Ako vodiš dijete na adaptaciju onda ga ostaviš na kraće vrijeme u vrtiću, i ne vidim ništa čudno u tome da se malo promuvaš oko vrtića, da vidiš kako stvari funkcioniraju kad nema roditelja.

Jasno mi je da bi drugog roditelja mogla uznemiriti ideja da se neka nepoznata osoba mota oko vrtića, ali ovdje vam je to napisala kolegica forumašica, pa ne znam zašto bi to nekoga brinulo.

[Jelka]

Pa kakve veze ima jel to forumašica, kakav ti je to odgovor?!! Meni sasvim svejedno jel Milan Bandić ako ga ne poznajem a njuška u i oko našeg vrtića.

[Mima]

omg, ženi je dijete na adaptaciji i zato se "motala" oko vrtića, takve ima veze, jasan je razlog zašto je bila u blizini vrtića.

Inače, oko vrtića se zaista svatko može motati, to je valjda svakom jasno. Pa čak i Milan Bandić.

[pulinka]

Nisam se nikad šunjala po vrtiću, ali evo nekih mojih legitimnih opažanja:
oba moja deteta (tj. starija dok je išla) skoro svaki dan pominju igre kojih su se igrali sa tetom spremačicom-igre koje zahtevaju oko desetak ili više minuta. Gde je bila teta vaspitačica? odgovor- "nije bila tamo".
U 90% slučajeva kad se desi neka piz.darija (cca jednom mesečno) tipa jedno dete tuče drugo, padne sa stola i sl. dijalog sa mojim detetom ide ovako: "šta je uradila teta na to?" "teta nije bila tamo" "pa ko vas je čuvao?" "niko"
Ako pitam tetu kako se desilo da deca ostanu bez nadzora, "bila je do toaleta za sekund" ili "bila sam tamo, ne znam zašto me dete nije videlo"
Ako zakasnimo 10 minuta u vrtić, zatičemo osoblje na doručku. Decu svih grupa nadgleda teta spremačica iz hodnika, dok sve tete doručkuju. Opet desetak minuta.
Užina je oko 9:30, traje oko pola sata, i za to vreme tete, kako same kažu, popiju kafu dok deca jedu.
Pošto je to poludnevni boravak, deca dolaze u 8 ujutru i odlaze u 11:45.
Ako saberem vreme za koje vaspitačica doručkuje, pije kafu, odlazi u toalet i prepušta animaciju teti spremačici, dobijem solidan procenat vremena koje deca provedu bez tete.
Da li sam preterala ako smatram da deca u toku 3h45min.treba da budu pod stalnim nadzorom tete ili uz ev. jednu pauzu u toku užine?

[Jelka]

martinap je isto "kolegica forumašica" koju virtualno poznajem skoro 12 godina. Nisam ju (nažalost) nikada imala prilike osobno upoznati. Dakle ja ju de facto NE POZNAM. Jel mogu za nju garantirati da je normalna osoba? Koja muvanjem po vrtiću nema zlih namjera? Mislim, sad idem predaleko, ali tvoja izjava Mima da kaj se pjenim jer pa to je samo kolegica forumašica pa je samim tim prihvatljivo takvo ponašanje je van svake pameti!

Poslano sa mog SM-G920F koristeći Tapatalk

[Mima]

martinap je isto "kolegica forumašica" koju virtualno poznajem skoro 12 godina. Nisam ju (nažalost) nikada imala prilike osobno upoznati. Dakle ja ju de facto NE POZNAM. Jel mogu za nju garantirati da je normalna osoba? Koja muvanjem po vrtiću nema zlih namjera? Mislim, sad idem predaleko, ali tvoja izjava Mima da kaj se pjenim jer pa to je samo kolegica forumašica pa je samim tim prihvatljivo takvo ponašanje je van svake pameti!

Poslano sa mog SM-G920F koristeći Tapatalk

Jelka, izraz kolegica forumašica sam upotrijebila u šali. Kao što sam već napisala, htjela sam reći da je iz onoga što žena piše jasno zašto je bila prisutna u vrtiću i oko vrtića, tako da je baš ovo što ti radiš, nekakvo forsirano iščuđavanje tome što se ona motala po vrtiću, van pameti. Uopće ne mislim da se tome stvarno čudiš, nego želiš spustiti forumašici u raspravi, baš kao što to želiš i izrazima "bolje čitaj", "van pameti", "pjenim se" (ja u svakom slučaju ne upotrebljavam izraze kao što je pjeniti se).

[Jelka]

Jelka, izraz kolegica forumašica sam upotrijebila u šali. Kao što sam već napisala, htjela sam reći da je iz onoga što žena piše jasno zašto je bila prisutna u vrtiću i oko vrtića, tako da je baš ovo što ti radiš, nekakvo forsirano iščuđavanje tome što se ona motala po vrtiću, van pameti. Uopće ne mislim da se tome stvarno čudiš, nego želiš spustiti forumašici u raspravi, baš kao što to želiš i izrazima "bolje čitaj", "van pameti", "pjenim se" (ja u svakom slučaju ne upotrebljavam izraze kao što je pjeniti se).

Jel ti čitaš sebe? Uporno tvrdiš da je ova forumašica imala razloge i da je zato ok. Pa usput sjeckaš moje riječi i presumiraš krivo kako bi skrenula s problema? Od 15-ak grupa koliko ih ima u našem vrtiću, kojem od tih roditelja je utješno da je to forumašica Amaranth i onda nema problema?!
U bivšem vrtiću su prije 4-5 godina postavili bravu sa šifrom, koju su znali djelatnici i roditelji. Jel misliš da je ta brava stavljena iz fore ili iz stvarnog straha da neki luđak normalne vanjštine ne uđe u vrtić?

[zutaminuta]

Nije bitno je li špijunirala ili nije. Ima pravo na to jer vodi dijete u tu ustanovu i hoće vidjet kako stvari točno stoje. Teta može reći bilo što kasnije roditeljima. Da se nije plakalo, a ono dreči cijeli dan.

[Peterlin]

Nije bitno je li špijunirala ili nije. Ima pravo na to jer vodi dijete u tu ustanovu i hoće vidjet kako stvari točno stoje. Teta može reći bilo što kasnije roditeljima. Da se nije plakalo, a ono dreči cijeli dan.

Ima pravo na to u periodu adaptacije. Izvan toga - pa ne znam baš...

Imali smo ružno iskustvo sa školom - učiteljica je dozvoljavala jednoj mami da sjedi u razredu i ta žena je i te kako utjecala na nastavu, ne baš na dobar način (biram riječi). Skoro sam sišla s uma... Skoro cijeli prvi razred se to vuklo.

[Ginger]

Tako je. I nema velike sanse da bi u takvim okolnostima dijete moglo imati puno bolji stav prema vrticu. Steta za dijete.

Ovo mogu potvrditi iz vlastitog (razlicitog) iskustva
Moja djeca su kretala u vrtic sa 3 godine, nakon porodiljnog ih je cuvala baka, a s trecom sam bila 3 godine na porodiljnom
Kad je prva kretala, imala sam uzasnu averziju prema vrticu
I da, ona je to osjetila
Nije plakala, ali je stalno govorila da ne zeli ici
Doduse, ima nesto i u njenom karakteru - grintava je oduvijek i jos uvijek i stalno necim nezadovoljna
Al da je moj negativni stav pomogao - nije
Kad su kretale druge dvije, shvatila sam koliko vrtic moze biti koristan i da je djeci uglavnom lijepo tamo
I to su osjetile, jer sam ih s veseljem vodila na adaptaciju - prvi dan smo bile zajedno sat vremena, drugi dan sam usla na 10 min i vratila se za sat, treci dan su ostale same po dva sata
I njih dvije su obozavale, tj. obozavaju vrtic
Ova treca subotom place da hoce ici, jer je cekaju prijatelji
Tako da je stvarno istina - puno je do stava roditelja

[casa]

U nasej je vrticu bilo slicno kao u pulinkinom, ali je novim vodstvom sve iz korijena promijenjeno. Pouka bi bila da treba prijavit takvo ponasanje, pa opet pa opet.
Jednako tako aq ako je vidjela nesto sto smatra zanemarivanjem trebala bi porazgovarati s tetom, pa sa ravnateljem vrtica, pa s ministarstvom ili alternativno ponuditi vrticu besplatnu edukaciju od strane nekog psihologa koji bi to bio spreman odvolontirat. Od ovog snebivanja nad strasnim sustavon to malo plakalo ima malo koristi.
I za kraj, ako aq stvarno sat i po vremena provede u hodniku, meni bi kao roditelju djeteta u susjednoj grupi to bio problem...

[pulinka]

U nasej je vrticu bilo slicno kao u pulinkinom, ali je novim vodstvom sve iz korijena promijenjeno. Pouka bi bila da treba prijavit takvo ponasanje, pa opet pa opet.
Jednako tako aq ako je vidjela nesto sto smatra zanemarivanjem trebala bi porazgovarati s tetom, pa sa ravnateljem vrtica, pa s ministarstvom ili alternativno ponuditi vrticu besplatnu edukaciju od strane nekog psihologa koji bi to bio spreman odvolontirat.

Casa, ako nije nezgodno da pišeš detalje, da li si ti za svoj vrtić išla ovim redosledom?
I šta se kod vas promenilo?
Dobili ste novu tetu ili se stara drastično promenila?

[Mima]

Zar roditelji nisu prisutni na adaptaciji u vrtiću?

[tangerina]

Tema je skrenula ne znam kamo, ali ja ću odgovorit na Kaeein post sa prošle stranice - šta je to adaptacija
Ja tu riječ ne shvaćam samo kao da taj period postepenog uvođenja u vrtić, kad dolazi roditelj pa dijete ostaje kraće, nego gledam na taj djetetov psihički period prilagodbe, koji se razlikuje od djeteta do djeteta, ali i roditelji djece koja su se kao super prilagodila vrtiću i odmah im se vrtić svidio, reći će "isto kad pogledam unazad, tih prvih mjesec dana nije bio sav svoj, bio je puno nervozniji nego inače" ili tako nešto
A kod nekih moraš bit slijep i gluh da ne vidiš razliku između perioda dok se dijete prilagođava na vrtić i perioda kad je prilagođeno
recimo, moj stariji, prvih mjesec-dva svaki je put kad bismo ga ostavljali u vrtiću jako glasno plakao i protestirao. Kasnije bi prestao plakati, ali držao se teta ili se igrao sam, nije se htio uključiti u aktivnosti s drugom djecom, razne male stvari bi ga uznemirile. Doma tantrumi, plakanje oko svega i svačega, prije svakog polaska u vrtić teška šiza. Nakon nekog vremena plakanje je sve kraće i sve manje dramatično i sve rjeđe. Nakon još nekog vremena, teta kaže: danas se igrao s Perom u dvorištu. Nakon još nekog vremena: danas je bio jako veseo. Doma kad kažemo da ide u vrtić, kaže "ajoooj, ne bih" i malo ide nevoljko, ali ide.
Ono što se vjerojatno dogodi u tom periodu je da s jedne strane vrtić postaje sve poznatiji pa zato manje zastrašujući, dogode se neka pozitivna iskustva u vrtiću, i najvažnije, dijete stekne predodžbu tj nauči da će roditelji doći po njega, i nauči to zamislit kad ga uhvati tuga "gdje je mama"

Sasvim je moguće da djeca to kod tebe odrađuju lakše i zato što se u puno ranijem periodu odvajaju od roditelja, ali broj teta na broj djece je vjerujem najvažniji faktor, i tu bismo se prvo svi složili da je potrebna promjena u sustavu vrtić. Kod nas je u mješovitoj vrtićkoj skupini 26 djece, osim sat vremena, ostalo vrijeme je jedna teta s njima. Znači osim što mora bit hobotnica, kad mora na wc mora naći dvostruku hobotnicu.
S druge strane, baš zato što ih je puno i teta nije hobotnica sa 26 krakova, djecu se od početka puno uči na samostalnost, i to je mislim odličan korektiv nas roditelja koji ipak imamo tendenciju pretjerano raditi stvari umjesto djece i potcjenjivati njihove sposobnosti. Moj stariji je u vrtiću naučio sam se obući i skinuti, sam izvaditi juhu iz posude u tanjur, zavezati vezice na cipelama, a ja sam se svaki put čudila jer mi nije palo na pamet da je on za to spreman.

[Kaae]

Hvala na tvom vidjenju adaptacije, tang. To mi je puno blize, odnosno jasnije, od onog sto sam si sama objasnila u glavi.

Sasvim je moguće da djeca to kod tebe odrađuju lakše i zato što se u puno ranijem periodu odvajaju od roditelja, ali broj teta na broj djece je vjerujem najvažniji faktor, i tu bismo se prvo svi složili da je potrebna promjena u sustavu vrtić. Kod nas je u mješovitoj vrtićkoj skupini 26 djece, osim sat vremena, ostalo vrijeme je jedna teta s njima. Znači osim što mora bit hobotnica, kad mora na wc mora naći dvostruku hobotnicu.
S druge strane, baš zato što ih je puno i teta nije hobotnica sa 26 krakova, djecu se od početka puno uči na samostalnost, i to je mislim odličan korektiv nas roditelja koji ipak imamo tendenciju pretjerano raditi stvari umjesto djece i potcjenjivati njihove sposobnosti. Moj stariji je u vrtiću naučio sam se obući i skinuti, sam izvaditi juhu iz posude u tanjur, zavezati vezice na cipelama, a ja sam se svaki put čudila jer mi nije palo na pamet da je on za to spreman.

Za ovo sam prilicno sigurna da je istina. Sve i ako su najlosiji odgajatelji, tu ne moraju biti hobotnice. Kod nas ih je stvarno puno i nije uopce problem da netko ode na WC. Kod sina (najstarija vrticka skupina, otprilike 4.5 - 5.5 godina) ih je trenutno samo 13 u ucionici, a rekla bih da je u prostoriji u svakom trenutku barem 4 odraslih, nekad i vise. Jedna lead teacher, a drugo su studenti. Inace je vise djece; 20-ak ih je ove godine krenulo u skolu pa se sad grupa laganini popunjava.

Usprkos velikom broju teta, i ove nase rano uce samostalnosti. Obuvanje i oblacenje, odmah od toddler grupe (16 mjeseci navise), a pokusavaju i ovi manji. Od trece godine na dalje sami serviraju i pospremaju stolove, grabe jelo, itd. Raspremali bi i ovi od 16 - 36 mjeseci, ali ne smiju zbog moje kceri i njenih alergija.



Jos za ovo zadrzavanje u vrticu - ja sam svaki dan tamo oko rucka, osim kad zapnem na poslu. Umjesto meals on wheels, imam sisu on wheels. I ponekad, ako malci jos jedu, bauljam gore dolje po hodniku, gledam djecu, sto god. Ulazimo u vrtic uz sifru, a ne bojimo se jedni drugih, cak ni tu u ludoj Americi.