Peterlin prvotno napisa
Moj stariji cijelu prvu vrtićku godinu nije bio pravi. Taman je krenula adaptacija, razbolio bi se i ponovno sve od početka. Osim toga, ustanovljena mu je i nagluhost zbog koje je imao teškoće u komunikaciji s okolinom. Ali do Božića je bilo baš jako gadno, znači prva tri mjeseca.
Mlađi sin je krenuo istovremeno (on u dobi od 13 mjeseci, stariji u dobi od 2 i pol godine) i taj nije imao previše problema, jedino su ga prebacili u mlađu grupu jer je bio nehodač. Tako da, ako vam grupa ne odgovara i ako se dijete ne uklapa, slobodno idi na individualne informacije i odgajateljima i stručnoj službi. Reći će ti više nego na vratima kad dođeš po dijete ili kad ga ujutro mučno ostavljaš.
Moji su imali ponovljene adaptacije (zapravo, stariji izrazito, mlađi puuuuno manje) nakon svakog ljeta, svakih duljih praznika, ako baš hoćeš i svakog vikenda, a o bolestima da i ne govorimo. To je proces koji traje i nije linearan. Dogodi se i da ga štajaznam najbolji prijatelj klepne po glavi, pa drugo jutro bude cirkus kod odlaska i ostajanja u vrtiću....
Evo kako sebi i djetetu možeš pomoći - dijete treba pitati što mu je u vrtiću bilo najgore, a onda što mu je bilo najljepše (i o tome dulje pričati), čemu se veseli, što bi želio nositi u vrtić ako se smije (naši su smjeli imati igračke tješilice u jaslicama, a u vrtiću su smjeli nositi vlastite igračke samo petkom).
Nemoj padati u očaj ako sve ne ide glatko. Zamisli kako je nama kad promijenimo radno mjesto ili stan.... Djeci je isto, a možda i gore, jer mi znamo da će nelagoda proći, a oni tek trebaju steći to iskustvo. I ako nakon nekoliko mjeseci nema pomaka na bolje, razmisli o promjeni grupe / vrtića ili čak načina čuvanja djeteta. Ja nisam imala prilike ni mogućnosti odustati u prve dvije godine, a nakon toga su djeca procvjetala i htjeli su u vrtić i vikendom i ljeti. Postao je produžetak našeg stana. Vukli su me da pogledam ovo i ono, morali smo dolaziti na sve priredbe, radionice i zbivanja i tako... Kad se jednom riješe nealgode (tj. dorastu do toga) obično je puuuuno lakše i vrtić postane pozitivno iskustvo.