Citiraj AmaranthQuinoia prvotno napisa Vidi poruku
Svjez primjer..Dok cekam svoju curu tih prvih dana kad je boravila po cca sat i pol i malo sam u vrticu,malo se muvam okolo i tak. Uglavnom mama dovodi trogodisnjakinju koja place, grle se, mama joj govori da bi htjela biti s njom ali da mora na posao i da ce doci. Mama odlazi, a curica je u grupi i cijelo vrijeme place drzeci svog medu u ruci. Gledam tetu koja nesto obavlja vamo tamo, ali nijednom ne prilazi curici, nijednom.. Curica je plakala cijelih sat i po sa mozda kratkim prekidima (bas sam skicala unutra kada bih prolazila pored njihovih vrata).
Zna li ta mama ista vise osim toga da joj je dijete tuzno i da se nije "adaptiralo". ?
Evo, ovo je primjer necega sto se tu kod mene ne zove "neuspjela adaptacija", vec sasvim normalna i cesto ocekivana reakcija u jutarnjim satima. Prihvatljivo je da je dijete tuzno jer ga roditelj (baka, tko god) ostavlja negdje gdje mozda u tom trenutku ne zeli biti (s naglaskom na taj trenutak). Ono sto je dijametralno suprotno je nacin na koji odgajatelji reagiraju na ovakvu situaciju -- ako dolazi dijete koje place ili se necka oko odlaska na igru, pranja ruku, skidanja jakne, odgajatelj koji ima najprisniji odnos s njim, ako je u to vrijeme na poslu, preuzima dijete ili odradjuje rutinu zajedno s roditeljem, ili bez. Vrlo rijetko ima suza 'do prekosutra', a ako dijete i place nesto duze, situacija se obicno smiruje kroz 5 - 10 minuta, jedan na jedan s odraslom osobom ili, ako dijete zeli, zajedno s jos nekim malim prijateljima.