Citiraj cipelica prvotno napisa Vidi poruku
Pitam se ..
Zamišljam idealnu situaciju u kojoj su odrasli uvijek jako brižni i empatični. A dijete više nije beba nego recimo tri, četiri, pet godina. Hoće li ta stalna brižnost pogodovati razvoju pretjerane osjetljivosti?
A zamisli situaciju u kojoj se dijete osjeca nesigurno, fali mu mama, tuzno je, a jedina osoba koja mu moze pomoci je ta neka teta koja prolazi kraj njega i pusta ga da place?
Hoce li to dijete biti bezosjecajno jednog dana? (Karikiram pitanje, kao sto mi se i tvoje pitanje cini karikirano.)

Da su svi ljudi uvijek empaticni i ljudski, taj obrazac bi se prenosio dalje i ne bi bilo onih slucajeva di se neki decko invalid utapa u jezeru, a druga dva decka mu se smiju i rugaju, a ovaj se na kraju utopi.

Nemoguce je da su svi ljudi uvijek empaticni i osjetljivi na tudje osjecaje, niti je to potrebno, ali je djeci potrebno (da ne govorim o malim jaslicarima) da imaju mamu/tatu koji ce ih razumjeti i tjesiti, a kad nema mame/tate da imaju neku odraslu osobu koja je tu za njih.