Citiraj Jelka prvotno napisa Vidi poruku
Vidim da imaš silnu potrebu drviti po istom, pa ja tu stajem.

Nego, da se nadovežem na ono o stavu roditelja i posljedično stavu djeteta prema vrtiću. Dakle moje iskustvo:

1. dijete, 13 mjeseci, 2007.g., ja s njom na adaptaciji (ja u drami, otpor prema instituciji vrtića), jako je puno plakala, nije bilo dobro par mjeseci onda je bilo ok
2. dijete, 16 mjeseci, 2010.g., muž bio s njom (kao svi muški, kulerski pristupio, nije se opterećivao), minimalno plakanja, fantastična adaptacija
3. dijete, 23 mjeseca, 2017.g., ja s njim (totalno pozitivna i veselim se povratku u vrtić), nisam s njim jedne minute bila u grupi, tako se poklopilo, odmah ostajao do ručka, već 3. dan (na moje inzistiranje jer poznajem svoje dijete) ostao na spavanju, sad nakon mjesec dana on buja i ponašanjem i vokabularom svakodnevno
Ovo je generaliziranje. Moj muz je prosle godine bio s malenom na adaptaciji neko vrijeme i jednako je plakala kao i sa mnom.
Njemu je cak bilo teze samo ju ispustiti i otici (sto sam ja cak i radila po nalogu teta iako se ne slazem s time), nego je bio tamo i otisao dok se tek donekle smirila.