 |
|||
Potpuno je druga situacija vratiti dijete koje je izaslo iz vrtica od one kad dijete " samo " place.
u prvoj situaciji zivot je ugrozen i naravno da ce se odreagirati. U ovoj drugoj, nepoznati roditelj nije duzan , niti mu je dozvoljeno baviti se tudim nepoznatim djetetom.
D. je u ovoj, predškolskoj godini dobio nove tete, kod njih je pravilo da od prvog dana na stolcu stoji naljepnica s dječjim imenom i dijete cijelo vrijeme dok sjedi, mora sjediti na tom istom mjestu okružen istom djecom, razgovor je isto dozvoljen samo s djecom za svojim stolom...Meni se to apsolutno čini prekruto i nepotrebno za predškolce, ima li takvo pravilo i kod vas i što mislite o tome?
Meni se ovo čini u redu ako je u nekom adekvatnom vremenskom trajanju i ako periodično promene raspored sedenja dece za stolovima, bar jednom mesečno ako ne i puno česće.cappy prvotno napisa
U svakom slučaju trebalo bi da sede u toku dana kraće nego što će iduće godine u školi, nikako ne duže.
Što se ostalog tiče, mislim da je korisno da nauče da rade u relativnoj tišini, da slušaju druge dok govore, da čekaju svoj red i podignu ruku ako žele nešto da kažu. A nije loše ni da budu svesni da rad treba da završe sami.
Dok je moja starija bila predškolac, vrtićka teta je valjda imala nekih svojih životnih problema i nije decu baš preterano pripremala za školska pravila, čak bih se usudila da kažem da im je odmagala: dozvoljavala je da jedni drugima dovršavaju crteže, reč je dobijao onaj koji se najglasnije prodere, svi su uvek odgovarali u glas, i sve u svemu, učiteljica je u prvih mesec dana iznenađeno primetila kako nam je dete sasvim pripremljeno za školu i sasvim vaspitano u svemu osim u poštovanju školskih pravila, koja "kao da prvi put čuje" - što je i bilo istina.
Tako da nije baš dobro imati prestroge tete, ali ni druga krajnost nije neka sreća, jer je mom detetu trebalo celo prvo polugodište da se jadna nauči da sedi, ćuti, sačeka svoj red i sama odradi samo svoje i ničije više zadatke - i inače joj to nisu bile jače strane, a vrtić joj ništa nije bio od koristi u tome.
Međutim, kada je sin krenuo kod iste tete nakon dve godine, primetila sam da je teta puno, puno više pažnje posvetila usvajanju pravila ponašanja, a mislim da je uzrok bio upravo povratna kritika od koleginica učiteljica, jer su par godina unazad sva deca iz njene predškolske grupe primetno odskakala totalnom nedisciplinom u prvom razredu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom