Hvala na tvom vidjenju adaptacije, tang. To mi je puno blize, odnosno jasnije, od onog sto sam si sama objasnila u glavi.
Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
Sasvim je moguće da djeca to kod tebe odrađuju lakše i zato što se u puno ranijem periodu odvajaju od roditelja, ali broj teta na broj djece je vjerujem najvažniji faktor, i tu bismo se prvo svi složili da je potrebna promjena u sustavu vrtić. Kod nas je u mješovitoj vrtićkoj skupini 26 djece, osim sat vremena, ostalo vrijeme je jedna teta s njima. Znači osim što mora bit hobotnica, kad mora na wc mora naći dvostruku hobotnicu.
S druge strane, baš zato što ih je puno i teta nije hobotnica sa 26 krakova, djecu se od početka puno uči na samostalnost, i to je mislim odličan korektiv nas roditelja koji ipak imamo tendenciju pretjerano raditi stvari umjesto djece i potcjenjivati njihove sposobnosti. Moj stariji je u vrtiću naučio sam se obući i skinuti, sam izvaditi juhu iz posude u tanjur, zavezati vezice na cipelama, a ja sam se svaki put čudila jer mi nije palo na pamet da je on za to spreman.
Za ovo sam prilicno sigurna da je istina. Sve i ako su najlosiji odgajatelji, tu ne moraju biti hobotnice. Kod nas ih je stvarno puno i nije uopce problem da netko ode na WC. Kod sina (najstarija vrticka skupina, otprilike 4.5 - 5.5 godina) ih je trenutno samo 13 u ucionici, a rekla bih da je u prostoriji u svakom trenutku barem 4 odraslih, nekad i vise. Jedna lead teacher, a drugo su studenti. Inace je vise djece; 20-ak ih je ove godine krenulo u skolu pa se sad grupa laganini popunjava.

Usprkos velikom broju teta, i ove nase rano uce samostalnosti. Obuvanje i oblacenje, odmah od toddler grupe (16 mjeseci navise), a pokusavaju i ovi manji. Od trece godine na dalje sami serviraju i pospremaju stolove, grabe jelo, itd. Raspremali bi i ovi od 16 - 36 mjeseci, ali ne smiju zbog moje kceri i njenih alergija.



Jos za ovo zadrzavanje u vrticu - ja sam svaki dan tamo oko rucka, osim kad zapnem na poslu. Umjesto meals on wheels, imam sisu on wheels. I ponekad, ako malci jos jedu, bauljam gore dolje po hodniku, gledam djecu, sto god. Ulazimo u vrtic uz sifru, a ne bojimo se jedni drugih, cak ni tu u ludoj Americi.