Citiraj AmaranthQuinoia prvotno napisa Vidi poruku
Evo danas opet. Ostavim curku i odem na 2h, vratim se po nju i cekam da zavrse s plesanjem. Ispred zatvorenih vrata druge grupe sjedi uplakana curica (ne ona od zadnji puta,nego druga) i sjedi na maloj stolici. Pitam ju zasto je vani dok su svi unutra. Kaze da ceka mamu. I tako sjedi 10ak min. Nato izadje teta i uhvati ju za ruku i uvuce u grupu. Ja sam stajala i gledala. Evo,meni je to bilo grozno. Nase tete su skroz ok po tom pitanju,ne rade tako nesto,pa mi izgleda da je to do osobe.
Dogovorila sam razgovor sa psihologom i ravnateljem ovaj tj.

Kod nas je ova scena bila česta sa dečakom koji je plakao.
Navodno je bila preporuka psihologa da se deci koja se teško uklapaju u buku grupe dozvoli da se odvoje na par minuta u samoću i tišinu, dok se ne saberu i ne smire.
Funkcionisalo je kod ovog dečaka, najbrže se smirivao kada je bio par minuta potpuno sam, i nije video oko sebe apsolutno nikog od dece i teta. Spremačica ga je nadgledala diskretno, tako da je on ne primeti.
Moja starija, a i sad mlađi, isto ne podnose dobro buku grupe i s vremena na vreme traže da izađu do wc-a. tamo popiju vode i ostanu par minuta dok im se "uši ne odmore", kako sami kažu.
Ja ih razumem.
Doduše, oni su (bili) stariji, ne trogodišnjaci.