Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku
Ja sam u vrtiću u koji sam prvo upisala dijete vidjela SVAŠTA, i hrpu toga što mi se nije sviđalo. Pa svejedno nisam bila spremna ispisati dijete. Jesam li ja imala razloga misliti da je u drugim vrtićima situacija drugačija?!
Meni je to što sam vidjela više govorilo o vrtićima generalno, da stvari uopće nisu onakve kako sam si ja to zamišljala. Osim toga, nije dijete torba da ga samo tako prebacuješ s mjesta na mjesto.
Mom djetetu je ispisivanje iz tog vrtića bilo teška,teška trauma. Ispisala sam je radi bolesti, jer nije mogla izdržati duže od 3 dana u komadu, dobila je upalu pluća i oporavljala se do Božića i doktori su nam rekli da zaboravimo vrtić. Da nije bilo tako - iskreno, nemam pojma što bih napravila. Iako je bilo tako da sam jedan dan plakala na hodniku.
Nama je malo falilo da ovako prođemo s mlađim sinom (alergijska astma, vječito bolestan) a on je volio vrtić puno više od starijeg brata, iako je često bio bolestan i u komi. Rješavali smo to tako da smo tri godine imali paralelno tetu čuvalicu koja ih je po potrebi čuvala kad su bili bolesni. I stariji je imao problema s upalama grla, ali to se riješilo operacijom mandula.

Istina je - vrtić je svjetlosnim godinama daleko od idealnog, ali većina djece voli tamo biti i sviđa im se boravak u kolektivu.

Moram samo reći da sam uvijek puno puno više bila zadovoljna s vrtićem, unatoč svim nedostacima, nego s raznim tetama čuvalicama kojima sam često morala tumačiti osnovne higijenske norme, ufff... One koje su bile dobre, nisu bile u mogućnosti biti ovako "u rezervi", jedna odlična je brzo našla stalni posao s prijavom (poželjela sam joj sreću jer je zaslužila), drugoj sam se ja zahvalila jer nije bila raspoloživa sve dane u tjednu... Bilo nam je kojekako. Djeca su dijelila našu muku, ali to ih je u krajnjoj liniji sasvim dobro pripremilo kasnije na školu i sve što ih je još čekalo.

Glede čuvalice - ako nemate zaista, ali zaista povjerljivu osobu - moram reći da je i najgori vrtić bolji od toga. Takvo je moje iskustvo od prije dosta godina. Možda bi bilo bolje da sam se svojski potrudila naći osobu koja bi djecu čuvala stalno, ali mlađi sin je tako volio vrtić da mi je bilo žao. I stariji je zavolio vrtić, njemu je bilo teško samo u jasličkoj dobi. Poslije su htjeli ići i subotom i nedjeljom, nerijetko sam ljeti platila cijeli mjesec zbog toga jer nisu htjeli propustiti spajanje grupa i drugi objekt, koji ima ljepše igralište. Eh.... klinci...

Iz perspektive majke srednjoškolaca - brzo sve to prođe, čak prebrzo.