Lili75 prvotno napisa
Jedan od najnovijih vrtića u gradu Zagrebu, moderno opremljen svim i svačim (za jasličare posebno), u grupi u prosjeku je bilo oko 15ak djece (na papiru puno više), park ispred vrtića i u blizini još jedan, tete su se preklapale dio radnog vremena, djeca su uglavnom vani boravila dobar dio dana.
Ujutro doručak, izlazak van, nestruktirirani boravak na zraku, djeca po spravama, povratak malo rada u grupama, ručak i obavezno spavanje do pred školu, efektivnog rada s djecom cca 3-4h dnevno, ne vidim zbog čega bi tete imale loše uvjete rada?
Inzistiranje da ni slučajno djecu ne dovodimo preko praznika (Božić, Uskrs, školski praznici, bilo kakva spajanja-jasna poruka teta ne dovodite ih, snađite se), svako malo su išle na GO, BO i djeca imale druge tete, zamjene...
Ne, ne smatram da su naše tete imale loše uvjete rada dapače...
Ta razlika je baš bila vidljiva u usporedbi s tetama iz drugih grupa u istom vrtiću, neke su se puno više trudile i radile s djecom i nisu tako jako inzistirale da izvolimo izmislit 50 dana godišnjeg tijekom godine.
Upravo iz tog razloga smatram da je puno do ljudskog faktora, ako su mogle druge tete u istom kolektivu, zašto ne bi i naše? I nisu se žalile nimalo, a naša je jedna teta stalno kukala i kad je imala 10oro djece u grupi. A ono ako nisi za taj posao, nemoj ga ni radit.
To je kao da generaliziramo i kažemo da svi profesori imaju loše uvjete rada. Osim objektivnih uvjeta (ravnatelj, kolektiv, stanje objekta i pomagala za rad u nastavi), tu je uvijek i voljni moment svakog pojedinca uz naravno sposobnosti i vještine kontrole i discipline nad grupom djece koju podučava.
Tako da nikako se ne slažem s generalizacijama bilo koje vrste.