 |
|||
Nema veze s vrticem, nego s tetama. Nase tete su skroz ok. Nikad nisam vidjela navlacenja ili cula dreku. I bas to sto je Mima rekla, to vise govori o sustavu kao takvom, nego o pojedinom vrticu. Eto, bas to sto su nase tete takve, a iz susjedne grupe onakve, ocito govori da je to do osoba..spajalica prvotno napisa
Al u svaki vrtic moze uci bilo tko, nije sad ta sifra neka luda zastita.. Doduse,nisam cula da je ikad itko oteo dijete iz vrtica..
Ja pisem o tetama iz jedne grupe, tete iz grupe di ide moje dijete su super!
Upravo to. Iako smo mi imali srece s prebacivanjem, stvarno je rizik samo tako prebaciti. Npr.u prvom di je bila,kad sam upoznala tete, bila sam pozitivno sokirana koliko su mi bile simpa. Al na adaptaciji skroz druga prica i kao da imaju jedno lice za roditelje,drugo za posao. Nisu bile lose,daleko od toga, ali ni blizu super tetama
Mene ne smeta to sto je bila ispred vrata, nego sto je bila tuzna ispred vrata i cekala mamu koja nije trebala doci. To mi je propust tete, to sto ju je ostavila samu tuznu i pustila tako
Zapravo, mislim da bih ja sa curicom prijateljski popričala, ako bi ona bila raspoložena za priču, kad je već dete tako sedelo 10 minuta u hodniku. Verovatno bih pokušala da sklopim neku sliku o tome: zašto je izašla napolje, da li teta zna da je ona izašla, zašto je tužna, šta joj se sviđa a šta ne sviđa u grupi, da li bi možda ipak opet ušla u grupu, itd, itd. Tako ne bih morala da pretpostavljam.
Naša teta je imala običaj da neposlušne izbacuje iz grupe u hodnik po kazni, pa su roditelji negodovali na tu metodu. Onda je počela da šalje nemirnu decu do wc-a da se umiju i smire, što se pokazalo kud i kamo konstruktivnije.
Ali u naš vrtić nije jednostavno ući ili izaći neprimećen u toku radnog vremena, mora se proći pored teta spremačica i skoro uvek je bar jedna tamo. Gungula nastaje u vreme odlaska dece, jer je boravak poludnevni i sva deca izlaze kao iz škole, u isto vreme, a ne vodi se dovoljno računa gde je koje dete, neka deca imaju roditeljsko dopuštenje da idu sami kući, većina nema, ponekad roditelji izađu sa detetom a da se tetama uopšte ne jave, pa tete ne znaju gde je dete nestalo, i tako....
Kod nas djete koje nije za školu mora biti pod pratnjom, ne može nikud sami
Gledaj na to ovako- ako se detetu ne sviđa TETA ili atmosfera u grupi, ili joj je samo previše utisaka-buke, novih lica, pokreta, svejedno, onda je stvarno puno bolje da sedi sama na hodniku u miru i tišini. Možda je dete samo ušlo u overload, ono, treba joj pauza od socijalizacije. Ja sam se kao mala u vrtiću namerno izolovala gledanjem kroz prozor jer mi je 28 dece u sobici stvarno bilo totalno previše.
Kod nas dopuštaju predškolcima da izađu sami uz potpisanu izjavu roditelja, ali mahom to dozvoljavaju samo roditelji čija deca žive do 10-15 kuća dalje od vrtića, tako da prelaze beznačajno malu udaljenost i lako se proveri gde su. Ipak, i to doprinosi haosu, jer onda ta deca izjure sama napolje bez javljanja, sa njima impulsivno izjuri i drug/drugarica, pa se to dete onda opominje, vraća, sudara sa ostalim roditeljima, bakama, dedama, starijom braćom/sestrama (koji isto smeju doći po vrtićarce...). Uzmi u obzir da sam ja na selu, iako ne tako malom da se svi dobro poznajemo.
D. je u ovoj, predškolskoj godini dobio nove tete, kod njih je pravilo da od prvog dana na stolcu stoji naljepnica s dječjim imenom i dijete cijelo vrijeme dok sjedi, mora sjediti na tom istom mjestu okružen istom djecom, razgovor je isto dozvoljen samo s djecom za svojim stolom...Meni se to apsolutno čini prekruto i nepotrebno za predškolce, ima li takvo pravilo i kod vas i što mislite o tome?
??? prvi put čujem, što tete kažu, koji je uopće razlog za tako nešto?
to je samo za vrijeme obroka? možda su time htjele doskočiti svađama oko toga tko će kraj koga sjediti, nekom isključivanju..
znam da mi kad vodimo (školsku) djecu na putovanja, podrazumijeva se da svatko sjedi tamo gdje je sjeo na početku puta. To većina i spontano radi, nije da ne bismo dozvolili neku izmjenu ako se između sebe dogovore, poanta je samo da se izbjegnu rasprave "ja bih s ovim ja ne bih s onim"
Nije samo za vrijeme obroka, moraju sjediti tako i dok crtaju, rješavaju radne i sl...
Sinoć D. kaže kako danas nebi u vrtić jer će crtati Nikolu, a da ga on ne zna nacrtati, kažem ja sjedni pored tog i tog, on super crta pa vidiš kako on to radi, a ti probaj slično...Kaže, pa znaš da ne sjedim s njim...Kažem ja, reci mu da ti digne svoj crtež ako je za susjednim stolom, kaže moj:"ne smije, teta kaže da ne smijemo gledati tuđe crteže jer bi ih prekopirali"... Bog te, sve nešto ne smije i ne smije...
A ne znam, neće mi se pričati s tetama, ne vjerujem da bi promijenile to svoje pravilo samo tako...
Reko baš da vidim ima li još takvih slučajeva, možda je to uspješna pedagoška metoda navikavanja budućih prvašića na red i disciplinu...
Mislim da predškolska godina tome i služi. Cijeli se dan igraju, trče, rade što žele. Kad se ide nešto za stolom raditi u crtančici, pisati, oblikovati ili, pak, ručati, onda je skroz u redu da uče sjediti na svom mjestu i ne ustajati se i trčkarati okolo tih 20-30 minuta. Pa ne sjede za stolom pola dana.
Koliko ja imam uvid, kod nas niti ne vrijedi da cijeli dan trče i rade što žele, niti se radi o sjedenju od pola sata...Nekoliko djece spava popodne i od ostatka grupe se očekuje da sjedi za stolom i bude tiho, samo taj odmor traje sigurno sat vremena...
U prvom razredu će sjediti i 3-4 sata tako
Meni se ovo čini u redu ako je u nekom adekvatnom vremenskom trajanju i ako periodično promene raspored sedenja dece za stolovima, bar jednom mesečno ako ne i puno česće.
U svakom slučaju trebalo bi da sede u toku dana kraće nego što će iduće godine u školi, nikako ne duže.
Što se ostalog tiče, mislim da je korisno da nauče da rade u relativnoj tišini, da slušaju druge dok govore, da čekaju svoj red i podignu ruku ako žele nešto da kažu. A nije loše ni da budu svesni da rad treba da završe sami.
Dok je moja starija bila predškolac, vrtićka teta je valjda imala nekih svojih životnih problema i nije decu baš preterano pripremala za školska pravila, čak bih se usudila da kažem da im je odmagala: dozvoljavala je da jedni drugima dovršavaju crteže, reč je dobijao onaj koji se najglasnije prodere, svi su uvek odgovarali u glas, i sve u svemu, učiteljica je u prvih mesec dana iznenađeno primetila kako nam je dete sasvim pripremljeno za školu i sasvim vaspitano u svemu osim u poštovanju školskih pravila, koja "kao da prvi put čuje" - što je i bilo istina.
Tako da nije baš dobro imati prestroge tete, ali ni druga krajnost nije neka sreća, jer je mom detetu trebalo celo prvo polugodište da se jadna nauči da sedi, ćuti, sačeka svoj red i sama odradi samo svoje i ničije više zadatke - i inače joj to nisu bile jače strane, a vrtić joj ništa nije bio od koristi u tome.
Međutim, kada je sin krenuo kod iste tete nakon dve godine, primetila sam da je teta puno, puno više pažnje posvetila usvajanju pravila ponašanja, a mislim da je uzrok bio upravo povratna kritika od koleginica učiteljica, jer su par godina unazad sva deca iz njene predškolske grupe primetno odskakala totalnom nedisciplinom u prvom razredu.
Mjesec dana prošlo najmanja i dalje plače ujutro ko da je u Nazorovoj ostavljam. Svaki dan se doma s grčem vraćam mislim si kakva sam nemajka.
Sve bude to dobro, ali traje. Adaptacija je lakša ako su mlađi.
Moj je isto krećao, hvatao se za mene kad bi odlazila/dolazila
potrajalo je to puno duže od mjesec dana, tad si je u svoju vremensku prognozu stavio pojam 15, i stalno bi se stresal kad bi pomislio o 15, a mene nema u vidokrugu, što reći to ga držalo do početka 3. razreda, krenuo je u vrtić s pune tri godine
Posljednje uređivanje od jelena.O : 04.10.2023. at 08:11
Odgajatelji kažu da se obično do Božića svi adaptiraju. Ponekad bude kraće, ali što je dijete starije - razumije više i teže prihvaća instituciju. Zato je mala škola i uvedena, da se izbjegne taj cirkus u godini polaska u školu.
No, eto, konačno je prihvatila vrtić, al sam ja sad napravila grešku i jutros joj priprijetila da ako neće jest da ću joj zvat doktore. Već par dana unazad se diže u pet ujutro i muva se po wc-u, kaka. A nemre se pokakat jer ništa ne jede - brljavi s hranom. Mjesec i pol dana je gledam, tete gledaju mene, misle da sam maloj rekla nek ne jede. Ovaj vikend smo bili bolesni, još jače brljavi, tolko sam bila smušena da sam u sparu stajala gledala kaj da uzmem od hrane, ona meni dirigira, uzet ćeš ovo, ovo. Kažem ne ona protest. Kao da je dijete od tri g.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom