Ima tu još jedna stvar. Stručnjak koji radi 1 ili 2x tjedno s djetetom primijenit ce samo ono što je "dozvoljeno" i znanstveno provjereno. Zadovoljit ce se malim pomakom i reci - eto, napredovali smo.
Ja npr.imam dijete za koje sam osjecala (a mozda i nisam osjecala, nego se samo nadala ) da ipak moze, ali nisam znala kako pa sam svašta iskušavala. Vjerojatno i stvari od kojih bi se stručnjaku digla kosa na glavi.
Pa smo tako par mjeseci sa štopericom "dizali" brzinu tablice množenja, od 5 min/20 zadataka na 2 min/20 zadataka. Mislim, da nas je netko u tim trenucima gledao, zvao bi dječju pravobraniteljicu (otprilike...ko kad su Kostelići polugoli spavali na glečeru sa špekom i lukom u zubima ) . Ali ja sam vidjela rezultat, jer da nisam, ne bih je dalje mučila.

Nažalost, djeca bez roditeljske podrške nemaju šanse.