Peterlin prvotno napisa
Još o poskupljenju hrane: mm i ja smo prije dooosta godina kupili komad zemlje, da imamo vikendom mjesto gdje ćemo djecu odvesti bez opasnosti da samo pobiru pesje brabonjke po travi.
Nije to puno, aliii imamo tamo svoje voće, svoje tikve, bilo je sezona kad sam imala vrt (sad ga nemam jer ne stižem brinuti kako bi trebalo) a i djeca su mi vidjela da mrkve ne rastu na asfaltu.
Moja kolegica (još par godina do mirovine) isto ima grunt s voćnjakom, okućnicu s vrtom, vlastite kokoši... ne zato da uštedi (iako uspijeva u tome) nego zato da za unuke ima domaće povrće i jaja za koja zna odakle su.
Htjela sam reći ovo - naravno da ne mogu svi uzgajati hranu, ali oni koji mogu, mislim da bi i trebali pozabaviti se time, a ne kukati kako je hrana skupa. Ja vidim da hrana NIJE skupa kad vidim koliko se toga baca (pogledajte samo kontejnere - jest da ima ljudi koji kopaju po njima, ali bratemili, pogledajte i čega sve ima u tim kontejnerima - užaaaas). Ja sam odgojena tako da smatram kako se kruh ne smije bacati, kako bacanje bilo kakve hrane nije dobro (moja baka je govorila "Tko baca hranu, kad tad će osjetiti što znači biti stvarno gladan", ne između obroka nego ono kad baš nemaš i ne vidiš kako bi se to moglo popraviti...
Pokušavam poučiti djecu da razmišljaju na sličan način: nemojte bacati hranu jer uvijek ima nekoga tko bi se mogao najesti... Naravno, povremeno se dogodi da se nešto pokvari, da ima previše skuhanog, ali to bi trebalo biti iznimka, a ne pravilo. Moja djeca u životu nisu osjetila tu vrstu gladi kad nemaš, a ni ja. Ne bih voljela da se to promijeni.