Draga arad,
mislim da nema strašnije stvari u životu nego kad roditelj nadživi svoje dijete.
Ja imam osjećaj da bi mi srce prepuklo i da ne bih mogla više živjeti.
Ne znam što ti reći, a da ne zvuči banalno.
Kaže mi prijateljica da takve stvari TREBA odžalovati, da se žalovanju treba prepustiti.
Međutim, gdje je ona crta kada prestaje žalovanje (ako uopće prestaje) i počinje ono što se naziva ostatkom života, ne znam...

Daj si vremena, odboluj, a onda se pokušaj okružiti pozitivnim i vedrim ljudima, po mogućnosti si navali dosta kreativnoga posla i možda bude lakše...

Grlim te