Draga arad, primi moju iskrenu sućut zbog gubitka djeteta
Vise puta danas sam procitala tvoj post i razmisljala o njemu. proslo je samo 2mj od kad si izgubila svoju curicu, nisi dobro, ne mozes ni biti, sve je to previse svjeze.
Moj je zivot od djetinjstva protkan gubitcima, al jedan od najvećih mi je bio gubitak majke na moj 26 rođendan. Isto srce i iznenada, nikad bolesna nije bila, imala je 47god. Trebalo mi je 3 godine da dodjem sebi i da ju "pustim", ali ne prodje ni jedan dan da je se ne sjetim (umrla je 2009 god). Niti jedan dan nije prosao a da nisam na nju pomislila. Dosta su mi pomogle razne knjige o gubitku najbližih, mogu potražiti pa ti posaljem naslove, ako zelis. Iako, sad ima i novijih naslova. Razgovor sa osobama koje su je poznavale mi je isto pomagao, iako sto je vise vrijeme prolazilo sve je manje bilo takvih osoba, ljudi zele zaboraviti.
vrijeme liječi rane i nauci te kako zivjeti s njima, al da je tesko tesko je.
Nemoj biti sama u svemu tome, reci da ti je tesko, pričaj o njoj pa makar se svaki put rasplakala, vjeruj mi, doci ce i trenutak kada ces uspjeti pricati o njoj a da se ne rasplaces. Sjeti je se uvijek, ona je tvoje dijete i daj si vremena da rana prestane krvariti.
Piši nama ovdje malo o njoj, kakva je bila, kakvu je kosu imala, sta je voljela, sta ju je ljutilo.... ispričaj nam neku anegdotu s njom, mozda ti to malo olakša.

Cuvaj se draga ❤️