Drage cure pomoć!
Ja sam (bivša) anoreksičarka i bulimičarka s trinaestogodišnjim iskustvom. Glavni problem moje bulimije nije bilo povraćanje, nego ovisnost o laksativima, i to Dulcolaksu. Godinama sam pila nekoliko kutija dnevno i svi liječnici tvrde da sam medicinsko čudno što još uvijek imam crijeva. Kako bi se riješila te prestrašne ovisnosti, krenula sam na psihoterapiju (idem već četiri godine). Isprva sam išla na terapiju po psihoanalitičkoj metodi (oni ne daju nikakve ljekove), a onda sam se prebacila drugoj psihijatrici koja me spasila ljekovima (HeleX, Seroksat, Moditen) i uspjela malo utišati moje strahove, paranoje i depresije, ali ovisnost o laksativima se nije nikako riješavala (naravno, riječ je o psihičkoj, a ne pravoj fizičkoj ovisnosti). I sada sam saznala da sam trudna (sada 9 tjedana). Psihijatrica mi je ukinula sve ljekove i stavila me na 15 mg Normabela dnevno i moram priznati da se nekako uspjevam boriti s fobijama i depresijom kada se pojavi (pomislim na bebu i otjeram ih), ali se nikako ne mogu riješiti laksativa. Iako znam koliko su štetni i za mene, a da mogu biti štetni i za bebu i dalje ih pijem. Smanjeno, ali i dalje, skrivčki od muža, mame (koja je k tome ginekolog) i same sebe svaku večer gutam Dulocolax. Naravno, da vam ne govorim o paranoji oko dobivanja kila..., ali i to mi se sada čini manje strašnim. Pomagajte!