Prvi problem ove priče je to što muž nije ništa rekao ženi, naravno.
Što se tiče pomaganja obitelji, to je drugi problem, koji jasno ovisi o tome zašto se pomaže.
Znači, ako je tvom mužu sirius u redu da diže kredite koje tvoja mama ne otplaćuje, onda je to ok. Ako mu nije u redu ali si ga ti nagovorila onda je to manje ok, ali nitko mu nije kriv. Svakako je to sasvim drugačija situacija od one da ti dižeš kredit iza njegovih leđa.
Draga V&M, muž ti nije dignuo kredit za šogoricu nego za svoje roditelje kojima je, prilično sam sigurna (ne pitaj me zašto) već ovršena mirovina, a ovrha kuće ili stana će im uskoro pokucati na vrata.
Jedini način da spasiš što se spasiti da jest da roditeljima oduzmete kartice da ne mogu podizati umirovljeničke kredite kod kamatara te da vas opunomoce na podizanje ostataka njihovih mirovina.
Provjerite prvo njihova bankovna izvješća, a onda imaju li zabilježbi u gruntovnici. Ako NE pristanu na pokazivanje tih dokumenata, znate na čemu ste.
ovo zvuči grozno, ali nije nemoguće.
svakako bih o svemu otvoreno razgovarala sa svima, uključujući i sestru i šogora koji žive u toj kući na kojoj je vjerojatno hipoteka i koja će možda biti ovršena,pa ju neće naslijediti kako im je obećano (a oni u ime tog obećanja otplaćuju kredit koji su starci podigli isto za sebe i/ ili za svoju drugu nesposobnu i razmaženu kćer).
Sad sam tek pročitala i ostale postove. Taj vaš friškopodignuti kredit smatraj izgubljenim (nenaplativim), nadam se da nije velik i na dugi rok.
Da su mogli založiti svoju nekretninu kao instrument osiguranja, već bi od sina koji živi s njima tražili kredit.
Posljednje uređivanje od čokolada : 15.11.2017. at 15:02
Meni i dalje ne ide u glavu na što dvoje penzionera može potrošiti novce koji se otplaćuju godinama?![]()
hm, da, samo zašto bih ja plaćala tu slabost!?
da moji roditelji financiraju gluposti moga brata ili muževi, svejedno,
upadnu u dugove pa da ih ja vraćam, bogme ne bi išlo.
ako bih pomogla, nakon što se strasti smire, pogotovo oko laži,
tu sam poprilično netolerantna,
morale bi biti uključene sve strane, a ne samo moja obitelj.
Nazalost stari ljudi imaju jako male penzije, a naviknu tijekom zivota trositi kao da jos imaju nekakve kakve-takve plaće. Navikli su kupovati na rate, misle da ako plate nekom revolving karticom da to valjda nikad nece doci na naplatu, potpuno zanemaruju kamate i sl. Nazalost banke ih doslovno opsjedaju nudeci im gotovinske kredite koji njima zazvuce kao odlican spas. Ako primaju penziju preko banke X i duguju istoj banci za kredit, banka im zaplijeni postotak penzije koji zakonski smije, a da bi naplatili bar dio duga po kreditu, ponude im gotovinski kredit kojim bi otplaćivali stari kredit. Nema veze sto im od penzije ostane zaštićenih npr. 1700 kn, banka im svejedno ponudi da novi kredit otplaćuju mjesečnom uplatom gotovine u banci Znači podignu svojih 1700 kn i odmah banci uplate 1000kn za ratu.
Banka zna da to tako nece ici vjecno, ali covjeku od 75 godina ljubazno ponude otplatu na 10 godina i kad ovaj umre, naplate se ili od nasljednika ili od nekretnine.
To je krug bez kraja.
Ne bi covjek vjerovao kako su ljubazni prema starim, financijski nepismenim ljudima, čak i kad vide da se evidentno radi o psihički bolesnoj osobi. Oni im objasne da novi kredit kojim ce pokriti stari kredit ima povoljniju kamatu pa im se i isplati. Zasto platiti vise?
Ah, to ko ovi lešinari iz T-Coma što su obilazili moju mamu, natjerali je da potpiše, i kada smo nekako otkazale ugovor, još mjesecima poslije su nazivali. Još uvijek mi nije jasno je li to službeni ogranak T-coma koji unovčava studoše da letaju za penzionerima, ili je nešto fantomsko.
Ja ću biti partibrejker, pa ću napisati da ne bi bila bijesna. Tj. bila bih prvi tren, ali ne bih mu to tako uzela za zlo, na način da mislim da je to skroz poremetilo naš odnos ili povjerenje. Sigurna sam da ni njemu nije lako i da je imao neke svoje razloge zašto ti nije rekao prije.
Kad uzmeš bračnog partnera, uzmeš i (htio ili ne) i sve što njegova obitelj nudi, iako to nisu uvijek lijepe stvari, nego su i bolesti, rasipništva ili ovisnosti, alkohol ili kocka i sl. Nekad možeš sve maknut od sebe i svoje uže obitelji, nekad ne možeš.
U svojoj široj obitelji (braća i sestre mojih roditelja i njihova djeca) smo otkad pamtim prošli sve ovo što sam gore nabrojala... i to je tako... živiš i nosiš se s tim kako znaš i umiješ.
Kad te prodje prva ljutnja i bijes, pokušaj ovu situaciju iskoristiti da se postave temelji za neka buduća ponašanja prema neodgovornoj sestri. S obzirom da se radi o zajedničkom budžetu vaše obitelji mislim da nije samo na njemu da razgovara sa svojima. Sjednite svi, i drugi šogor, i starci, iskopajte o čemu se radi i recite sestri što više nećete tolerirati, ili što očekujete i sl.
Nakon iskustva s blizom obitelji i vrlo slicnom situacijom, zadavila bih ga golim rukama.
No, ok, s obzirom da je to kaznjivo, recimo da su karte dovoljno na stolu da se takva situacija (ovaj dio o aktivnostima iza ledja) stvarno ne bi trebala dogoditi. Da se dogodi, vjerojatno bi mi bio bivsi muz.
Hvala vam svima na mišljenima!
Pokušat ću kratko odgovoriti svima na pitanja. Krećem s objašnjenjem pojma "život na visokoj nozi" u našem tj. šogoričinom slučaju: udaja za ultrabogatog čovjeka, skupa odjeća, obuća, izlasci, putovanja, najmodernija tehnika, nakit, skupi auto. Muž je iznenada ostavlja samu s djetetom, nalazi drugu i prestaje financirati prvu. Ona nigdje ne radi jer ne zna i nije navikla raditi i ne pada joj napamet nastaviti život skromnije i u okviru svojim mogućnosti. I dalje mora imati za skupe stvarčice, za održavanje skupog auta i putovanja, za plaćanje skupe školarine djetetu koje je upisala u privatnu školu itd. Mama je izrazito osjetljiva na nju i njezine potrebe pa iako vidi da joj kćer propada i tone sve dublje i dublje u lijenost i parazitizam, nastavlja sa svojom brigom za nju koja više nije normalna briga za dijete, nego ludost. Spremna je na sve samo da ovoj bude "dobro". Ja nisam omiljen član obitelji jer sam nekoliko puta rekla svoje mišljenje o cijeloj toj situaciji i zato me se izbjegava i zato mi se radi iza leđa. Po prirodi sam mirna, popustljiva, ne znam se svađati, ne znam se postaviti i izboriti za sebe i zato se usude tako ponašati. No, problem je sada što je ovo kap koja je prelila čašu i ja više neću šutjeti - reći ću svima što mislim, a od muža ću tražiti da prekine postupak podizanja kredita (još nije realiziran). Ne brinem više što će tko misliti, ja odsad mislim na sebe i na svoju djecu. Muž je kronični bolesnik, jedan kredit već imamo, auto je na izdisaju (netko ga je spomenuo ovdje) i mislim da mi morala stvarno gurnut glavu duboko u pijesak da bi se pomirila sa situacijom i pristala na nju.
I odgovor na pitanje o tome kako je moguće da mi muž nije ništa rekao - jedan je uzrok tome da zna da ja ne bi bila za to da podižemo taj kredit, a drugi taj što mi to i inače radi i kad su u pitanju manje važne stvari (donosi odluke koje se tiču nas oboje, ali na svoju ruku, bez dogovora sa mnom). Time se bitno narušava naš odnos i povjerenje, ali to sad nije tema.
apopos "visoke noge": to se da srezati u tjedan dana:
- nema putovanja
- nema izlazaka
- nema nakita i tehnike
- dijete prebaciti u državnu školu (pisati zamolbu na nekoliko škola, većina prosječnih škola će prihvatiti učenika s obzirom na drastično manji broj djece)
Naravno, normalan čovjek bi to srezao, stisnuo zube i borio se, ali ne i razmažen. Kad su roditelji spomenuli da bi trebala primijeniti ploču, ona je poludjela i zaprijetila samoubojstvom, na što su ovi naravno reagirali strahom da ona to i ne napravi i dalje je ostalo sve po starom.
Posljednje uređivanje od V&NMama : 16.11.2017. at 09:12
Nisam sigurna da upravo to nije tema. To JEST ključno pitanje u cjieloj priči i ja to ne bih pustila samo tako...
Očito je trebalo da se dogodi ovakva neka gadna situacija, da bi se stvari raspetljale. Neće to biti lako, ali vrijedi se time pozabaviti i raščistiti sve dileme koje su ovdje navedene. Prvo morate pročistiti svoj odnos i pokušati uspostaviti povjerenje koje je narušeno, a onda će se ostalo moći riješiti. Bez toga - teško ili nikako.
Sretno!
Potpis, naravno, to jest THE tema! SUPER, SUPER, SUPER da kredit nije realiziran! Neka ne ide u to! Ovo s odnosom roditelja prema toj kćeri je totalna djetinjarija i lako rješivo - mislim, privatna škola koju financiraju starci (i brat, posredno), helou? Sada se konačno možeš baviti samo pravom temom - rad tebi iza leđa. SRETNO I SNAŽNO!
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.11.2017. at 09:08
Uf... ja bi dobila šiz. Totalni. Oči bi mu iskopala.
Da se radi o stvarnoj pomoći roditeljima ne bih rekla niti riječ... ali zbog ovakve osobe... zadavila bi ga.
Moja paranoja kaže da roditelji neće plaćati taj kredit...
Zaustavi ga kako znaš i umiješ.
I potpis na čoksu... ono s karticama.
Jao... ja bi bila ta sestra... bar mjesec dana...
![]()
Ja sam se živa iznervirala samo čitajući! Nema šanse da bih to dopustila. Najlakše upisati dijete u privatnu školu pa da drugi to financiraju, baš svašta! Upiši onda i ti svoju!
V&NMama, samo ti to spriječi dok se još može. Ako i postoji potreba za pomoći roditeljima tvog muža, jer su u blokadi, pred ovrhom ili nešto slično, očito je da ima prostora iz kojih se može pokriti barem dio tih dugova.
A nisam.
Ali ponekad mislim da bi se malo odmorila kad bi postigla to stanje uma.
A zezam se sve u svemu... strašna mi je ova priča.
Ja bi to presjekla na drugi način. Pokupila bi se. (Ne, ovo nije savjet, nego opis mene.)
A sad jedno morbidno pitanje: jel zna možda nekom kojom se brzinom prodaju grobnice? Muž me uvjerava da će njegovi roditelji čim prodaju neku grobnicu koju imaju na jednom poznatom groblju, kredit zatvoriti i gotova stvar. Kao do Nove Godine. Pitam se ćemu je onda trebalo dizati kredit ako tako brzo mogu prodati grobnicu???
Kada prodaju grobnicu, neka podmire kćerine gušte. Amen!
Ma šta tebe to briga?! Ne daj da se digne kredit! Sada ti je prilika da to riješiš. Sve ih fino pomnožiš sa nulom, pa neka se kusuraju. Otvoreno kažeš mužu- NE DAM, ne zanima me, a ti probaj.
Znam da je mučno, ali jednom presjeći moraš.
Oprosti, ali i muž ti je nezrel. Možda nije loš čovjek, ali ima problem. Nije odradio separaciju od roditelja kada je to normalno, prirodno i očekivano. Sve vas to košta ne samo novaca, već i živaca.
VM, mislim da je super da si otvorila temu. Po riječima (štraca i tvoja lokacija), čini mi se da je tu svašta na igri i da je sad prilika da to riješiš, uključivo i kulturološke razlike između juga i sjevera - partijahalne obitelji koje se ne pozivaju za (ne)odgovornost nekih članova, mamma kao svetica oko koje se sin žrtvuje itd., a ona ga pak tetoši do starih dana - neki neracionalni odnosi... sjevernjaci (čini mi se) su manje emotivni, ali time i racionalniji. Emocije su mi sad u toj priči - s negativnim predznakom. Mislim, toga ima svugdje, al češće je u Dalmaciji i to ti govorim ko Dalmatinka (kojoj je to smetalo oduvijek). U bračni odnos vi nosite i tu svoju stečevinu kulturološku - tvoja je mirna, razložna, "ne talasaj", njegova je vjerojatno brža i emotivnija, a od sestre i vulkanska ("štraca"). Mislim da je tvoja "stečevina" bolja i bliža recimo mojim vrijednostima. Ova separacija koja je normalna, prirodna i očekivana se u nekim (dalm) obiteljima ne dogodi nikad. Sad moraš biti Xena Ratnica jer će to biti uzrok svih vaših problema - neracionalno ponašanje prema lovi i neodg članova obitelji. Ovo s grobnim mjestom bi isto mislila - kud ćete to prodavat, pa opet za par godina kupovat, ne kužim se u to "tržište", ali pretpostavila bih da tome u gradovima cijena samo raste. Slažem se sa Summer skroz (možda se ona neće samnom složiti za "kulturološku dijagnostiku", a možda i hoće) - možda zato i brza i oštra reakcija, jer... poznaješ taj mentalitet i uzorak.
Posljednje uređivanje od ina33 : 16.11.2017. at 12:16
tocno, izgubit cete na podmiri kredita otvorenog za mjesec-dva dana... suludo
inace, meni je sestra ovdje sporedna, nek zivi kako hoce i nek je sponzorira tko god hoce, bili to roditelji, njen brat pa i ja
ali ja za to MORAM ZNATI i PRISTATI
tako da je jedino ovdje sporno i meni neprihvatljivo - to sto je kredit - pazi, ne niti jednokratna posudba, vec dugorocna obaveza - ucinjena meni iza ledja
ja stvarno ne znam kako bih u svom braku presla preko neceg takvog
meni bi to bio znak da se do mene uopce ne drzi, da moje misljenje, slaganje, procjena nije vazna, a ja to trpiti ne bih mogla
sve argumente koje daje sad, mogao je dati i prije, ako drze vodu
Posljednje uređivanje od summer : 16.11.2017. at 11:46
Upravo to, to me najviše boli. Osjećam se ko zadnja šlapa. A i šogorica me nedavno (kad sam se usudila nešto banalno suprotstaviti) nazvala štracom, riječju za koju dotad nisam nikad ni čula, pa sam išla proguglati što to znači, kad ono prijevod je "krpa" ili tako nešto slično.
Eh, draga, ali ako se ta riječ govori ženama i s oltara http://www.slobodnadalmacija.hr/novo...stanete-strace
onda je valjda u redu da se govori i članovima obitelji od kojih očekuješ pomoć...
Katastrofa...
Nisam tip koji miče rep, ali od ove situacije bih utekla. Pitala bih muža da li želi uteći sa mnom, a ako odbije, utekla bih s djecom bez njega.