Hvala vam svima na mišljenima
!
Pokušat ću kratko odgovoriti svima na pitanja. Krećem s objašnjenjem pojma "život na visokoj nozi" u našem tj. šogoričinom slučaju: udaja za ultrabogatog čovjeka, skupa odjeća, obuća, izlasci, putovanja, najmodernija tehnika, nakit, skupi auto. Muž je iznenada ostavlja samu s djetetom, nalazi drugu i prestaje financirati prvu. Ona nigdje ne radi jer ne zna i nije navikla raditi i ne pada joj napamet nastaviti život skromnije i u okviru svojim mogućnosti. I dalje mora imati za skupe stvarčice, za održavanje skupog auta i putovanja, za plaćanje skupe školarine djetetu koje je upisala u privatnu školu itd. Mama je izrazito osjetljiva na nju i njezine potrebe pa iako vidi da joj kćer propada i tone sve dublje i dublje u lijenost i parazitizam, nastavlja sa svojom brigom za nju koja više nije normalna briga za dijete, nego ludost. Spremna je na sve samo da ovoj bude "dobro". Ja nisam omiljen član obitelji jer sam nekoliko puta rekla svoje mišljenje o cijeloj toj situaciji i zato me se izbjegava i zato mi se radi iza leđa. Po prirodi sam mirna, popustljiva, ne znam se svađati, ne znam se postaviti i izboriti za sebe i zato se usude tako ponašati. No, problem je sada što je
ovo kap koja je prelila čašu i ja više neću šutjeti - reći ću svima što mislim, a od muža ću tražiti da prekine postupak podizanja kredita (još nije realiziran). Ne brinem više što će tko misliti, ja odsad mislim na sebe i na svoju djecu. Muž je kronični bolesnik, jedan kredit već imamo, auto je na izdisaju (netko ga je spomenuo ovdje) i mislim da mi morala stvarno gurnut glavu duboko u pijesak da bi se pomirila sa situacijom i pristala na nju.
I odgovor na pitanje o tome kako je moguće da mi muž nije ništa rekao - jedan je uzrok tome da zna da ja ne bi bila za to da podižemo taj kredit, a drugi taj što mi to i inače radi i kad su u pitanju manje važne stvari (donosi odluke koje se tiču nas oboje, ali na svoju ruku, bez dogovora sa mnom). Time se bitno narušava naš odnos i povjerenje, ali to sad nije tema.