Odnosno, jedino što mi se čini da ja mogu učiniti je da je odgajam najbolje što mogu, to je jedino nešto aktivno što ja mogu napraviti, neku nadogradnju na "ne zaboravilo se" - da razmišlja svojom glavom, da propituje, jer propitkivanje se ne uči sustavno, ono se zapravo zatire, a i da ga ima - bojim se da niti to ne bi bilo garancija ispravne reakcije u trenucima krize.