 |
|||
baš sam htjela ovo napisati.Angie75 prvotno napisa
vukovar, srebrenica, škabrnja, ahmići, obitelj zec... su simbol baš toga u što se čovjek može pretvoriti u sekundi.
https://www.jutarnji.hr/life/zivotne...slije/6757719/
kako je jedna od ovih žena napisala -mrtvi nismo, samo uspavani.
Ja se zapravo intimno pitam kako osigurati da se ne zaborave učenja Auschwitza, Srebrenica, Vukovara, Ovčare, Jasenovca i drugih mjesta masovnog stradanja. Jer mi se čini da se sve vraća u nekim ciklusima, unatoč doktrinama "ne zaboravilo se", koje izgleda nisu dovoljne. Dogodi se jedan trenutak, kao što je čokolada rekla, da se spomenici ruše i stvari negiraju i piše neka druga, nova povijest. I kao što je jelena rekla - izgleda da od toga zapravo ne učimo... ili učenje kratko traje.
Odnosno, jedino što mi se čini da ja mogu učiniti je da je odgajam najbolje što mogu, to je jedino nešto aktivno što ja mogu napraviti, neku nadogradnju na "ne zaboravilo se" - da razmišlja svojom glavom, da propituje, jer propitkivanje se ne uči sustavno, ono se zapravo zatire, a i da ga ima - bojim se da niti to ne bi bilo garancija ispravne reakcije u trenucima krize.
Ovo bi recimo bio pomak...
http://www.index.hr/vijesti/clanak/m...i/1009306.aspx
Marijana i Sanela su strašnu tragediju prošle. Divno su sve rekle. Ne mogu zamisliti kako je Marijaninoj sestri koju su mjesecima silovali, a sad te silovatelje sretne u gradu.
Posljednje uređivanje od Nera : 23.11.2017. at 17:44
Misli lokalno,djeluj globalno. Tako sa smecem, tako s tragedijama. Vukovar je blizi dio povijesti nase djece, pa ako ce im sve tragedije biti jednako bliske, onda nek im i sve povijesti budu jednako bliske. To meni logicki slijedi iz toga. Valjda se svi slazemo da je ipak korisno da djeca uce uz svjetsku povijest i hrvatsku. Iako je nasa skoro pa beznacajna iz svesvjetske perspektive. A sto se tice Noci vjestica, pa to nije hrvatski obicaj, odnosno tek postaje. Bi li ista reakcija bila za neki drugi, manje saren, obicaj?
Mislim da smo svi negdje ukorijenjeni i da je poznavazi i postovati korijenje vazno.
Meni su blizi oni koji su mi blizi...ja sam tu gdje jesam. To ne mora biti uvijek moj odabir, ali uvijek jest dio mene.
I kod nas, plakata nema.
A u skolama bi se djecu trebalo uciti kriticki citati novine kako kaze stari Russel. Samo u zemlji u kojoj nakon 12 godina matematike ne naucimo izracunat ratu kredita, ovo su puste tlapnje. Ima toliko toga upitnog u hrvatskom obrazovnom sustavu, da mi je izlet u Vukovar definitivno svijetla tocka. Al to nije tema... Al to jest odgovor na to kako da nasa djeca ne sudjeluju u nekom novom Vukovaru, Ahmicima...
Jedino što treba jako paziti na to da se ne ide tamo da ih se uči mržnji, nego upravo suprotno, da se pokaže što mržnja rađa.
Da, to je jako labava teorija, jer znamo što su i kako učila djeca koja jesu sudjelovala u Vukovaru iAhmićima.
A baš to mislim da nije. Nisu li se samo 45 godina prije svega toga dogodile velike tragedije... bilo je i živih ljudi kojih su ih se sjećali, i tona djece koja je obišla logore, Petrovu goru, sva spomen obilježja i gdje su nas već sve vodili... kako su onda ta djeca i djeca te djece ponovo sudjelovala u stvaranju takvih tragedija?
Trebaju li djeca od 6 ili 7 godina znati za te simbole? Ja mislim da ne trebaju.
Zapravo, da budem iskrena, uopće nisam sigurna da se sve ne bi ponovilo. Pričali djeci o Vukovaru ili ne, u 1. ili 8. razredu, mislim da na ovim prostorima još dugo neće biti stopostotne garancije za to da se nešto ne bi moglo ponoviti.
Nije to razlog zašto ne želim da o tome sluša. Da se ne ponovi. Jednostavno želim da što duže nema pojma što je to. Ko što ja nisam slušala (nego tek par puta načula) o prebaci, pradjedu, ustašama i partizanima. Danas sam pitala mamu što je bilo, on je bio u nekom logoru, ali ona nema pojma u kojem, nju su ubili u šumi, nije nikad pronađena. Ne znam... meni je draže da ja kroz svoje odrastanje nisam o tome slušala. I tako bi se i prema svojoj djeci postavila.
Ajme kud sam išla čitat te linkove, rasplakala sam se ko kišna godina. I sama sam bila izbjeglica pa su mi ove teme jako bliske i teške.
Ja bi morala popit apaurin prije ulaska u muzej u Vukovarupreviše me podsjeća na naša ratna događanja. S nama su bili Vukovarci u izbjegl.kampu i živjela je jedna obitelj iz Vukovara. Nju su silovali nekoliko puta pred mužem. Pni su jadni stalno plakali na one slavonske pjesme o ravnici, Vukovaru...
Meni je mama rekla za njenu sudbinu godinama kasnije jer me htjela poštediti.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 23.11.2017. at 18:55
Bb, ja sam govorila da je kriticko citanje novina uz svesrdnu promjenu skolstva put prema generaciji koja nece sudjelovat u novom Vukovaru, a ne izlet u Vukovar.
Za isti sam samo ustvrdila da u trenutnom skolstvu meni je svijetla tocka...ne da ce to biti ono sto ce sprijecit novi vukovar.
X
Tu teoriju nitko nije ponudio... Hvala svima koji citaju sto pise..
Likovni natječaj Domovinski rat
http://www.zagorje-international.hr/...jedne-nagrade/
Nekako sam nepovjerljiva prema tom samostalnom promišljanju. Baš me zanima da netko napravi istraživanja i odličan elaborat u kojem dođe do zaključka suprotnog od onih promoviranih u TV kalendaru HRT-a, tko bi to pohvalio...Udruga organizira ovaj natječaj s ciljem poticanja učenika na samostalno učenje i promišljanje o Domovinskom ratu. Radovi se šalju Udruzi “Barun” do 20. prosinca.
Bez dovoljno činjenica, samo na temelju osjećaja, pretpostavljam da "promišljanjem" moraš doći do zaključaka srodnih onima kakve njeguje Udruga.
https://www.portalnovosti.com/smotra-suza
evo Ivančića na ovu temu- sve se slažem.
Meni je ta laž očita samim time što dijete od tri godine tjeraju da govori rečenice kojima ne zna značenje. Ono što je bez sadržaja i bez smisla je laž, a laž koristiti za odavanje počasti žrtvama je dno.
http://www.forum.tm/vijesti/pogled-i...ni-ugasen-5724
Možemo li išta pametno naučiti proučavajući povijest ili smo osuđeni na uvijek ista ponavljanja ?
Sviđa mi se članak. Mislim da odlično pogađa ovu temu.
Ivančić dobar, ali za moj ukus malo preumjetnički, u jednoj rečenici, pa krenem preskakati.
Izvrstan tekst!
A i Ivančićev je dobar.
Nisam čitala tekst, ali ovo je zapravo ključno pitanje - jer bez toga, u samom ponavljanju kojem je razlog "da se ne zaboravi" - ponavljanje, osim izazivanja emocija empatije prema žrtvama (best case) i mržnje prema počiniteljlima zločina (worst case), nema smisao.
Ideja je da se uči na greškama, pa iz tog slijedi tko ne pamti povijest osuđen je da je ponovi.
Je, ali zapravo počinjem sumnjam u to - jer svi smo učili raznorazne genocide, pa se ponovilo i ponavlja... Možda nam treba neki drugačiji stav, ne znam koji.
Slažem se.
Kad je u pitanju stav, ovo mi je asocijacija: https://hr.wikipedia.org/wiki/Sun_Cu
Ovo je jezivo.
Neke slike su toliko upečatljive, da se pitam koliku dozu brainwashinga su djeca primila prije slikanja.
Ivančiću je svaka na mjestu, kao i uvijek.
Posljednje uređivanje od Mojca : 29.11.2017. at 14:46
Meni ni slike same po sebi niti paljenje svijeca vrticaraca nije problem. A i Ivancica sam tako shvatila. Nije problem u tome sto palimo svijece, vec u onome zasto ih palimo i kako to politicki nemusto koriste svi redom.
Meni se cini da jedino sto moze uciniti da se ne ponovi jest da djecu ucimo mislit... Sto sustavno ne radimo, i u obiljezavanju i neobiljezavanju obljetnica. Odnosno nasa djeca palila ne palila svijece imaju male sanse pisati ljepse povijesti ako s njima ne citamo novine i ne gledamo reklame, kriticki i otvoreno.
X.
Treba s djecom komentirati i razgovarati, ali s obzirom na količinu slobodnog vremena trenutno mi se čini boljim pozitivan pristup u smislu pokazivanja kako treba, a ne kako ne treba.
Mislim da treba ići simultano - čisto zato jer će kako ne treba bit veći uzorak, pa da kako treba makar ima "glazbenu pratnju" u smislu razgovora.
U svjetlu presude Sestorki i smrti generala Praljka...
Ovu presudu sam dozivjela vrlo emotivno iako nikada nisam gledala na sve ove ratne dogadjaje s nekim velikim emocijama. Ne znam zasto.
Ipak, citajuci sve te komentare postala sam svjesna koliko je jos zle krvi i otrova ostalo na nasim prostorima i odlucnija sam nego ikada odgajati svoju djecu u nekom drugom smjeru.. Oprost, mir i zalaganje za bolju buducnost. Toplo se nadam da cemo biti pametniji nego nasi preci i da cemo teziti ka izgradnji jednog boljeg drustva.. Nasim primjerom i kroz odgoj nase djece.
Došli mi danas djeca 8 i 7 iz škole i kažu danas smo slušali o Vukovaru, tamo je ubijeno tisuću ljudi i tamo je toranj za vodu.
Stojim i ne znam kaj bih rekla. Mislim ne pričam s njima inače o ratovima, ljudima koji umiru o ratovima. Njima je to jednako nepoznato poput zatvorenog električnog kruga. Ne znam ni od kud bih počela, ni gdje bih nastavila. Dobro, oni sada znaju da su tamo ubijeni ljudi. Niti znaju zašto, niti kada, niti gdje je Vukovar. Ne kažem da ne treba nekad početi pričati o novijoj hrvatskoj povijesti, ali potpuno sam zbunjena na koji način to uvesti, a da ne ispadne onako fanatično, kao da me na osobnoj razini to proganja i muči. Dolazim iz ratom pogođene sredine i tu se da svašta reći, ali što sada vrijedi opisivati kako sam se kao dijete skrivala u podrumu dok su granate išle. Oni nemaju predodžbu što je to granata. Sve što su moji dok sam bila dijete htjeli je da nikad ni ne znam što je to granata, a sada djeci opisivati granatu. Ne znam evo jesam li ja... loš domoljub?
Ja sam sinu objasnila taman kad je bio 1.razred.
Da je bio rat i da je bilo loših ljudi koji su tjerali druge ljude iz svojih kuća. Neki su i umrli.
Nismo išli puno u detalje. On je čuo da se spominjala Srbija, pa smo rekli da to ne znači da su svi Srbi loši (jer je muževa strana od tamo). Niti da su svi Hrvati dobri, bez loših.
Sad to on povezuje i s Ukrajinom, da je tamo rat. I zna da je puno ljudi pobjeglo.
Ne vidim zašto opisivati granate, tenkove i slično.
U vrtiću našem se nisu toga doticali, a znam da negdje povuku tu temu.
Ove godine me predškolarka pitala za te lampase upaljene, samo sam rekla da je za umrle ljude, kao što smo bili na groblju za Sve svete.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom