Mi uz puricu s mlincima uvijek imamo i kuhane kruške s umakom od brusnica. Uz to još salata i to je to od mene A da i juha prije toga, kolač iza.
Nije ti to baš nešto što se može nazvati receptom
Skuham kruške izrezane na polovice u vodi u koju dodam žlicu šećera i dvije kriške limuna.
A umak od brusnice kupim. Najbolji mi je d'arbo , ovaj https://www.darbo.at/en/products/sauces-fruit-dessert
I to je to :D . Odlično paše uz mlince i puricu/puretinu ...
Posljednje uređivanje od larmama : 19.12.2017. at 22:04
I da to je vegetarijansko
ajme i ja bih!
jel se može napravit dobar umak od brusnica od smrznutih, ili ima negdje kod nas kupit pošten umak od brusnica? (bila sam uzela u LIdlu nekakav žele od brusnica ali to nije to)
pošto nemam umak od brusnica, ja kruške skuham u vinu, ne uz puricu s mlincima, ali kao desert ludilo
kad je na forumu nedavno vladala patkomanija, pronašla sam da se uz patku u Njemačkoj rado servira dinstani crveni kupus, umak od brusnica i glazirani kesteni
to mi isto zvuči divno, ali nisam probala
Zna se naći smrznutih brusnica... Ali u umak obavezno treba dodati kiselu ribanu jabuku ili više njih da to zgusne. Kuhaš kao džem... unutra se može staviti klinčić (minimalno - jak je) i vanilija, što već paše, neki stavljaju cimet (ja nisam ljubitelj). Kod mene je alternativa moj domaći džem od ribizla s grunta, koji ne šećerim jako nego je više kiseo, pa fino paše uz pečenje.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 20.12.2017. at 08:35
Meni dinstani kupus savršeno paše uz mlince i puricu, zapravo više uz nadjev od jetrice.
Prijateljica iz Njemačke je radila patku, crveni dinstani kupus i knedle. Knedle su bile od tijesta za njoke.
ovaj D,arbo umak od brusnica MM jede kao džem - na kruhu i palačinkama
A možda i ne.
Nisam skužila da se radi o šali...
Ali fakat po....im kad netko ne vodi računa o svojim gostima... posebno o vegetarijancima i veganima.
Kad nekog pozivam na ručak, obavezno pitam ima li tko kakve posebne navike, uvjerenja, određenja, nešto izrazito ne voli.... jer postoje i zdravstveni razlozi za ne jesti neko jelo.. jednom sam zvala frendicu i njenog novog dečka, bila je zima planirala sam napraviti dinstano kiselo zelje, kobasice i pire od krumpira i graha... sreća da sam pitala, ispostavilo se da tip ima strašnih problema sa žući i da ništa od navedenog ne jede. Završili smo na ribi i lešo blitvi.
Meni je to minimum pristojnosti.
ma naravno, ali kad imaš kombinaciju vegetarijanca (koji ne jede ni ribu) i onih koji za svečano jelo ne priznaju ništa osim mesa, to nužno znači dvostruko više posla
pa mi je normalno da ćeš pitati, uvažiti, poštovati, ali i pritom malo psovati
Pa ne znam baš. U ovakvoj situaciji, kad se očito poziva obitelj na ručak, u vrijeme Božića, očekivati od domaćice koja ima pune ruke posla da posebno priprema neke specijalitete za vegetarijance/vegane meni se čini malo too much.
Ja godina nisam jela meso, isto tako godinama nisam jela mlijeko i jaja, i stvarno nikad nisam očekivala da će ljudi za mene nešto posebno pripremati u ovakvim situacijama.
Jedno je kad me prijatelji pozovu na večeru ili kad idem mami na ručak - ali veliki obiteljski ručak za Božić kod svekrve, da očekujem da će ona za mene pripremati posebni meni, to mi se stvarno ne čini ok.
Slažem se, i ja isto popi.dim
A pogotovo zato što to najčešće iskusim na svojoj koži
A desilo mi se već nekoliko puta da dodjem nekome na ručak, a na stolu odojak i grah salata.
Čega točno da se najedem? I onda sam jednom, eto, popi.dila i pitala zašto su me pozvali ako me nisu u stanju nahraniti, a znaju da to ne jedem
Uglavnom, sad sam puno pametnija. Kad idem kod nekih ljudi na nekakva događanja - najedem se doma.
A o svojim gostima itekako vodim računa i o njihovim prehrambenim navikama
Jedno su očekivanja koja imam od drugih... odnosno, nemam ih... jer sam se svega naslušala i nagledala, pa i od najbližih... a drugo je moja briga za druge.
I ja puno puta radim ili dvostruke ručke ili samo dijelove ručka radi alergičara mojih
svojim postom sam se referirala na mojcu
a s tvojim sam mima zatečena.
čemu pozvati nekog u goste ako ga ne misliš ugostiti kako se spada?
po meni je to nepštovanje
Pa i ja se potrudim da za vegetarijance bude NEŠTO (kao što će se i čoksa potruditi) - premda, moram priznati da sam na zadnjem obiteljskom okupljanju baš u zadnji čas skužila da ima možda jedna salata a da je sve drugo s mesom (srećom obiteljski vegetarijanci malo jesu malo nisu vege, a u tom trenutku baš nisu bili), ali neću pripremati pet vegetarijanskih jela ako radim veliki obiteljski ručak, ili party za 30 ljudi, pa već ionako radim 10 jela.
ma i ja se potrudim, odnosno meni to predstavlja problem samo u ovim međugeneracijskim okupljanjima, jer i ti moji tradicionalisti su isto faktor kompliciranja, što im ne možeš poslužit, ne znam, quiche od poriluka.
ali velim, to riješimo tako što napravimo pun stol različitih stvari pa se može iskombinirat
kad okupljam prijatelje, ne pravimo hranu mi za sve, nego se obično podijelimo da svatko nešto donese, pa se za svakog nađe ponešto ( i previše)
pa i za frendicu koja ne jede meso, jaja ni proizvode od brašna, a ni leću (koja mi je vječni joker) ne voli
Postoje različite vrste pozivanja u goste, i sasvim je jedna situacija kad zoveš troje ljudi od kojih je jedno vegetarijanac, a druga kad si domaćica opterećena hrpom posla za Božić, ili kad pripremaš doma veliku proslavu - u toj situaciji očekivati posebni meni za vegetarijanca meni nikako nije fer. A ja sam bila u toj koži, i uvijek sam pojela nešto.
Ja kad idem nekuda obavezno uzmem i jelo za klince sa sobom, istina većinom zna bit i nesto za klinca ali samo dio pa onda uzmem ono što znam da nema a znam da bi pojeo. Ok mi većinom idemo na roštilje, gdje inzistiram da se peče prvo za njega, znaju to ljudi kojima idemo, čak posudim i svoju ploču za roštilj.
Ok daleko sam sad od vege, ali kod mene svatko koji dođe može se najesti nečega što smije jest
btw. ne znam kako vama, meni se jako puno puta u životu dogodilo, bez obzira na vegetarijanstvo, da dođem kod nekoga a ljudi pripreme nešto što ne jedem.
Tu mislim na ljude koji me ne poznaju tako dobro da bi znali što jedem a što ne - hoću reći, ne čini mi se baš da je toliko uobičajeno kad zoveš neke casual prijatelje na večericu da se unaprijed raspituješ baš detaljno o njihovim prehrambenim navikama. Tako da mi se sto puta dogodilo da me dočeka riba, ili divljač - jer su to baš specijaliteti, pa se često serviraju gostima.
Evo sjećam se dobro da sam i ja jednom napravila jelo s gljivama (šampinjonima) a došao mi MM-ov prijatelj koji je alergičan na gljive.
Nisam do tada niti znala da postoji alergija na gljive.
Meni ti ta tvoja priča u rangu kad mojima nude kolač od samo ovog ili onog.
A kako da čovjek zna za sve te navike i ograničenja, ako mu se ne kaže?
Ne razumijem te baš potpuno, ali, evo, ako sam dobro shvatila tvoja djeca su alergičari, pa sama kažeš da nosiš jelo sa sobom.
Da sad tvog klinca neki prijatelj iz razreda pozove doma na rođendan, bi li ti očekivala da će pripremiti nešto posebno za njega?
Recimo kod moje kćeri je jedna curica vegetarijanka u razredu, ja se toga uvijek sjetim u zadnji čas, i napravim nešto, ali činjenica je da druga djeca imaju pizzu, tople sendviče, mini hrenovkice, a ona ima samo pužiće sa sirom ili prazne kiflice. Pa ono, može joj se to učiniti nefer.
pa dobro, meni je to drugo kad se radi o rođendanima iz razreda, neki poznanik s rijetkom alergijom...
a drugo mi je obiteljsko okupljanje s članovima obitelji, gdje se već jako dobro znaju navike i preferencije
isto tako, očekivala bih kao vegetarijanka uvažavanje od roditelja, svekrve, prijatelja.. ali ne bih od moje bake koja preko 50 godina kuha na određen način i to joj je jednostavno toliko strano, smišljala bih drugi način
I meni bi bilo glupo da svekrva pozove mene i muža na ručak i servira nam sarmu. ali da očekujem od nje da na Božić, kad ima na ručku 15-ak ljudi, i prima goste slijedećih tri dana, ispekla je 5-6 vrsta kolača, spremala stan,
(a da ne spominjem obaveze u župi) da posebno za mene sprema još nekoliko jela - pa, to mi se stvarno ne čini u redu. Pojela sam neki prilog i salatu, ili sam ponijela nešto sa sobom.
Ovo je išlo meni? Ja ne očekujem od nikoga da nesto posebno pripremi za moje klince, očekujem od klinaca da ne jedu ono što ne smiju, samo jednom su za klinku radili nešto posebno, u rangu neke kiflice, za klinca ne može ni taj rang. On je tek sad počeo ići po ročkasima, uvijek ponese svoje, ali on je u rangu da mu netko smije dat doslovce samo bananu ili jabuku. Inače su me par puta pitali u vrtiću jel hoću nesto posebnije za njega i uvijek se to svelo na voće koje on smije jest. Mada mi je jedna mama pričala kako je s malom setala po dm i mala joj pokazivala kaj moj mali jede. U razredu moje klinke je cura koja ne smije paradajz, a druga koja ne jede čisto mlijeko, ali jede sir. Ja svede neke stvari na zajednički nazivnik i napravim kaj većina jede, a onda ovoj bez paradajza napravim posebno u dovoljnoj količini da jede i još netko uz nju. Ok ks ništa ne radim s orašastim. A opet posebnije napravim za mog klinca.
Ali moraš priznati da mi to nije u rangu ročkas klinaca i ručak kod svekrve, mada i moja nije spremala baš posebno za mene, ali je uvijek bilo nešto od ostalih što sam ja mogla pojesti. A da bas ništa nema naravno da bi joj to rekla ili mislila uzeti svoje od kuće
Imala sam pred par tjedana situaciju s rođenom majkom...
Došli su u petak popodne, pokupili Smjehuljicu u vrtiću i došli doma. Mama je, znajući da ne stignem kuhati, donijela lonac jote. Mislim da je nosila klopu prvenstveno zbog mog starog... uglavnom, u toj joti, za koju zna da ju obožavam, bilo je narezanih kobasica. Koje su se unutra i kuhale. Svi su jeli osim mene.
Dakle... polumrtva dolazim u petak navečer doma, vidim lonac jote... zagrabim i
Sve je moguće. Ljudi znaju, ali ne misle.
meni isto vegetarijanci znaju zadati glavobolju, nije mi uvijek jednostavno još nešto uklopiti, a da bude fino i da ne izgleda kao sklepano tek toliko, a čak se i tada može čovjek zeznuti. jednom sam imala gošću koja nije jela med jer je životinjskog porijekla. meni to nije palo napamet i koristila sam ga:/
iako većina vegetarijanaca koje ja znam su stvarno skromni u prohtjevima- barem pred domaćinima
Nitko ne priča o nekoliko jela.
Priča o tome da ima nešto za pojesti. I da krumpir koji se pekao s puricom nije vegetarijanski obrok. Bar meni.
Od svekra i pokojne svekrve (u istoj kući smo, u odvojenim stanovima) sam svake godine za svisvete i Božić slušala isto: što ćemo jesi? Za sebe znamo, ali ti si problem!
Ne, nisam problem, ja sama za sebe skuham. (Odnosno, skuham toliko priloga da ih svi jedete. I juhu od povrća. I nekoliko salata. A vi ubacite komad mesa u pećnicu i izmorili ste se. Nemojte me j.... ) dio u zagradama nisam nikad izrekla, možda sam trebala.
S druge strane, kakva bi ja bila snaja, da zovem svekrvu na ručak i ne napravim nešto što ona smije jest. Zadnji put kad je bila, boleli su je zubi i desni, nije mogla ništa tvrdo jesti ja joj napravim neka kaj sam zamislila, što je dovoljno mekani više kašasto i restani krumpir, sebi sam napravila nešto posebno, jer to glavno kaj je bili za sve rad nisam jela, radi mog najmanjeg
Posljednje uređivanje od jelena.O : 20.12.2017. at 12:21
ma znala sam da je vegan. ali med mi uopće nije pao na pamet. uopće.
E pa sori, ali baš sam na temi iz komentara stekla dojam da se i ne priča samo o tome da se ima nešto za pojesti, zato sam i reagirala.
I to što kažeš - ljudi znaju ali ne razmišljaju je sto posto točno. Malo tko baš duboko promišlja o tuđim prehrambenim navikama i o tome što znači biti vegetarijanac ili vegan. Meni je svekrva recimo isto očekivala da ja jedem juhu od mesa, i ono, totalno vidiš da je ženi GROZNO što je skuhala juhu koju ja ne jedem.
Ja kad sam jela veganski sam stvarno svuda nosila sa sobom hranu, jer to stvarno ne možeš očekivati od ljudi da znaju što jedeš a što ne jedeš.
Med je posebna kategorija, cijela hrpa vegana konzumira med.
Meni je normalno i ocekivano da stariji ljudi vecinom ne znaju sto je tocno vegatarijanstvo ( a da u ostale "egzotike" ne ulazim . I da je njima nezamislivo imati svecani obrok bez mesa. Ili vise manje bilo kakav obrok bez nekog mesa ( barem speka u tragovima).
Npr. moj tetak je vegatarijanac ( iz zdravstvenih razloga) koji jede ribu i reze prsut svojim gostima.
Da... i ja sam se iznenadila za med... iako sam imala vazu nekog veganstva (u kojoj sam jela med, ne znajući da i on spada u namirnice životinjskog porijekla)... Sad kad imam dva vegana u familiji; bratovog dečka, a zadnjih par mjeseci i brata, sve znam... naučila sam i deklaracije čitati očima vegana.
Pa ne ako je u pećnici, nego ako je pečen zajedno s mesom, znači u masnoći od mesa.
Evo ti nešto što sam nedavno otkrila i baš je jako, jako fino.
Skuhaj batat na pet-deset minuta (očišćen). Nareži na ploške, kao krumpir, stavi sa strane.
Skuhaj ćimulice (ili prokulice, ali su meni ćimulice bolje) minutu, dvije, stavi sa strane (ili kraće, samo da se ofure).
Uzmi tavu i par žlica maslinovog ulja, ubaci ploške batata i peci dvije minute sa svake strane da posmeđe. Izvadi ga van natrag u posudu i ubaci na to isto ulje (i dodaj još ako treba) ćimulice isto na minutu, dvije. Ubaci batat, posoli, popapri, miješaj da sve bude izmiješano, a poneki komadić batata zgnječi vilicom u procesu, da se još bolje poveže.
Mislim da tu nema ništa što vegetarijanac ne bi jeo.
Posljednje uređivanje od Evelina : 20.12.2017. at 13:13