"Tretman sutnjom"!!

[lena2]

Pozdrav svima!!

Unaprijed isprike ako napisem roman ali jedino tako vam mogu docarati situaciju.
Kako sam naslov kaze "Tretman sutnjom" je nesto sto svako toliko vremena dobijem
od svog supruga i moze trajati danima. Situacija bude takva da primjerice na vecer odemo na
spavanje,sve je normalno i sve u redu da bi sutra u jutro krenulo sa "ima slike nema tona".
Kad ja pokusam normalno komunicirati i doznati u cemu je problem
on me otresito sasijece i kaze stvari tipa: nemam ja sa tobom o cemu razgovarati,
znas ti dobro sta je problem ili saspe hrpu kritika na mene.
Ta njegova sutnja zna potrajati i po 10 dana,ako mi nesto mora reci to procijedi
kroz zube,izbjegava kontakt ocima,konstantno se duri,neke sitnice koje inace
radi namjerno ne napravi kako bi me dodatno "kaznio",dijete pita stvari koje koje inace
mene pita...mogla bi tako do sutra nabrajati.
Takvo ponasanje prema meni mi je cisto emocionalno maltretiranje koje je toliko iscrpljujuce.
Nakon toliko dana sutnje valjda i on sam sebi dosadi pa popusti
ali vise na moju inicijativu stvari se vrate u "normalu" koja za mene nije normala jer
sam ja toliko izludena tim njegovim ponasanje da sam u meduvremenu konstantno
u ocekivanju sljedece epizode sutnje.
Mi nismo od jucer dugo smo vec u braku,imamo dijete,volim ga i znam da on voli mene
ali takve situacije me dovode do ludila,uzasno iscrpljuju,emotivac sam veliki i jako dugo
vremena mi nakon toga treba da se vratim u normalu pa mi se uglavnom cini da hodam po jajima
i osijecam se kao da je kompromis prisutan samo sa moje strane.
Svi mi imamo svojih mana, ja ih prva imam ali ne mislim da je normalno
ako ti nesto smeta da stvari treba rjesavati tako da 10 dana sutis kako
bi "kaznio" onog drugog.On tome nije sklon od jucer,tezak je karakterno i to bi se ponekad
znalo desavati ali mi se cini sto ide stariji da sve cesce to radi.
S druge strane ja sam osoba koja je maksimalno posvecena nama kao obitelji,djetetu,kuci i
svemu onome sto zivot opcenito nosi.
Ja trenutno ne radim i njegov stav je da on ne treba radit nista osim ici na posao tako
da je apsolutno sav teret svih obaveza iskljucivo na meni a jednako bi bilo i da radim,od kuhanja,pranja, peglanja,
ciscenja,brige o djetetu,ucenja sa djetetom,vjezbanja sa djetetom...
Toliko budem umorna,isfrustriran i nervozna zbog svega jer sam sve svalila na sebe da mi taman u periodima "treba"
takav tretman od njega!
I da kad ga "ludilo" prode masu puta sam mi kaze kako zna da je ponekad nemoguc!!
Bas sam roman napisala.
Evo cisto me zanima vase objektivno misljenje!

[Jurana]

Sve si sama rekla. Ta njegova šutnja je pasivna agresija i s pravom je doživljavaš kao maltretiranje. Također i nepostojeću podjelu poslova, a osobito prepuštanje sve brige oko djeteta tebi.
Ne znam kako je stvarno u vašem braku - ovdje je samo tvoja strana - ali ovako kako ti opisuješ, nije dobro. Potreban je ozbiljan razgovor u kojem ćeš mu objasniti koliko ti teško pada njegovo ponašanje i u kojem biste se dogovorili o uvjetima zajedničkog života koji bi vam oboma odgovarali.
Ja bih osobno izludjela od takvog ponašanja i nisam sigurno koliko bih dugo mogla trpjeti.

[emily]

emocionalno zlostavljanje

[martinaP]

emocionalno zlostavljanje

X

Ili neka F dijagnoza (ili oboje).

[tangerina]

U pravu si, to je jedan vrlo nezreo način komuniciranja, mnogi ljudi se ponekad dure, i po meni, kad si jako ljut, nekad je i bolje silent treatment nego reći neke stvari koje se kasnije vječno izvlače, ali to obično traje pokoji sat dok se ljutnja ne smanji. ali poboljšanja nema ako se prije ili kasnije o tome ne razgovara
po meni, kad niste u svađi, bilo bi dobro razgovarati o tome kako takav njegov način nije dobra komunikacija, možda da mu priložiš i neke članke i preporuke stručnjaka o tome kako je za uspjeh braka ključna kvalitetna komunikacija.

a druga stvar koju možeš napravit je eksperimentirat sa svojim reakcijama kad on krene u silent treatment. šta inače radiš kad on ugasi ton?

[lena2]

U biti je on moje veliko dijete koje tesko iskomunicira ono sto ga smeta ili muci pa automatski pribjegne toj svojoj metodi
a ja reagiram kako kad. Nekad prihvatim tu sutnju dok se ne skuliram pa se mislim i on ce tako ali on samo nastavi po svom
a nekad odreagiram tako da ga izludim upravo suprotnim od onoga sta on radi pa vrlo brzo popusti.
Nije to nasa svakodnevna stvarnost to su samo neki periodi. U meduvremenu u puno situacija se normalno rijesi neki problem
ili prepirka tako sto odmah sve raspravimo i nastavimo dalje.

[sirius]

Ti za svoju djecu zelis da misle da je takvo emocionalno maltretiranje i nametanje krivnje partneru ( bez da je uopce kriv)
nomalno i uobicajeno za veze i obitelji?

[Evelina]

Evo cisto me zanima vase objektivno misljenje!

A koje je pitanje?


Hoću reći, zanima te jel i drugi tako žive, ili je li to normalno, ili je to nenormalno ili te zanima što poduzeti da se to više ne događa ili kako se s time nositi i dalje ili kako mu vratiti za takvo ponašanje...?
Što želiš?

[mama pticica]

Sama velis da je on tvoje veliko dijete
ak tebi pase umjesto partnera imat jedno nezrelo bice koje se duri, ok
Ak ne, onda ti slijede odluke..

[Trina]

Znala sam ja to svom muž raditi dok sam bila još mlada i zelena ali njegova reakcija na to bi bila isto šutnja. Uopće me ne bi ni pitao što mi je, ni zašto, ni ništa. On bi najnormalnije živio, i šutio. I dapače, u takvim momentima on bi bio baš vesel, sretan i nasmijan, što mi je dodatno dizalo tlak. Mislim da me nijednom nije pitao što mi je ili jel on što napravio ili tako nešto. Onda sam shvatila da samo sebi živce požderem jer iznutra pucam naveliko. Probaj se i ti praviti da se ništa ne dešava nego budi vesela, zadovoljna pa će na guzicu progovoriti

[marta]

To se zove, "ako ti ne znaš šta mi je, ja ti to sigurno neću reći". Mm i ja se često sprdamo s tim, ali moj stari je tako demonstrativno šutio i to je bilo za popizdit.

[Beti3]

Trina je u pravu, tj. njen muž
Takvim emocionalno nezrelim osobama je najbolje kontrirati pravljenjem da te nije briga. Sve zavisi kakav si ti tip. Ako možeš, pričaj kao i inače, ponašaj se kao i inače, kao da je kraj tebe normalna osoba koja ne radi "tretman šutnjom". Usput, preskoči pokoji kućanski posao, možda mu i to zasmeta. Možda shvati da mu je ponašanje glupo. Možda se počne duriti kraće vrijeme.
Nadam se samo da neće odvratiti nasiljem, no ti znaš kakav je. Ako je veliko dijete, neka naraste!
Kaži mu jasno i glasno da si jednakovrijedna osoba, da takvo njegovo ponašanje nije u redu, da te to silno smeta.
Neće se promijeniti preko noći, ali budi uporna, sve dok ga voliš, treba probavati.

[sirius]

To se zove, "ako ti ne znaš šta mi je, ja ti to sigurno neću reći". Mm i ja se često sprdamo s tim, ali moj stari je tako demonstrativno šutio i to je bilo za popizdit.

Imala sam takvo iskusvo na poslu, s kolegicom.
Jedino dobro sto je takva situacija izvukla iz mene jest bilo trazenje premjestaja na drugo radno mjesto.
Sreca , ovo mi nije bilo previse srcu priraslo , a takve pizdarije nema zivaca trpiti 8 sati dnevni u svom zivotu.
Tako da nekako sumnjam da bih izdrzala dugo i na drugim zivotnim lokacijama.

[pulinka]

Pih, moj otac opisan u prvom postu...
Nije postalo bolje sa vremenom, nego gore.
Moji roditelji su našli rešenje u ostajanju svako na svom poslu po 10+ sati, imali su svu logistiku baka servisa.
I dalje su u braku, već preko 40 godina.
Ja sam sebi izabrala muža koji je potpuna suprotnost mom ocu.

[VeraM]

Potpis na pulinku. Isto kod mene. Moj stari se naljuti na majku i sposoban je 7 dana tretman šutnjom. Nije ni ona skroz normalna, kod nje vrijedi "napad je najbolja obrana". Tako da su njih dvoje kao dvoje djece. To je sve gore s vremenom, što su stariji. Tako da se bojim da ti to neće na bolje.
Što napraviti? Pojma nemam, i ja sam izabrala muža koji je suprotnost potpuna mom ocu.
Ali pokušaj i ti njega ignorirati, pa da vidi kako mu se to sviđa. Možda skuži da je takvo ponašanje djetinjasto i glupo.

[andiko]

Ja bih, na tvom mjestu, prvo našla neki posao da ne ovisim baš skroz financijski o njemu, a onda dalje rješavala stvari.

[Jelena]

Ali pokušaj i ti njega ignorirati, pa da vidi kako mu se to sviđa. Možda skuži da je takvo ponašanje djetinjasto i glupo.

Been there, done that. Ne pomaže ignoriranje. Barem kod mene nije. Pomagalo je jedino iniciranje razgovora, mirno i promišljeno gdje bi se saznalo što je na stvari, potpuno različita percepcija istog događaja, gdje šutljivac misli da je njegova perspektiva jedina i nema potrebu raščišćavati jer podrazumijeva da svi znamo što on misli. Pitanje je samo koliko "glas razuma" ima živaca, vremena, energije i volju ispočetka takve situacije rješavati. Ja mislim da se to ne može riješiti. Može neka situacija doći u kojoj neće imati luksuz "protestiranja".

[nicky_111]

Uvodni post ko da opisuje moju mamu i njene tretmane šutnjom.

Iz tvojeg posta mi se čini da si maksimalno posvećena obitelji i kućanstvu. Možda bi trebala naći par aktivnosti koje bi radila samo za sebe (i/ili sa djecom). Možda neće pomoći u njegovim tretmanima šutnje ali ćeš se barem ti osjećat bolje. Možda to dovede i do toga da će te njegovi tretmani šutnjom manje pogađat i da ćeš takvo ponašanje počet ignorirat. A to bi mogla biti šansa da on shvati da te više ne može emocijonalno maltretirat. Najčešće oni koji maltretiraju to i rade zato jer s druge strane dobivaju reakciju kakvu očekuju.

Hodanje po jajima zato da ne izazoveš takav tretman od njega mi se čini da samo sebe još više uzrujavaš. Ionako neznaš što je povod tim izljevima tak da ih nemreš niti spriječit.

[rena7]

Ja za tretmane šutnjom nemam živaca. Moja svekrva je taj tip. U početku me je to jako živciralo, a sada mi je svejedno. Ako će šutit, može doživotno što se mene tiče. Nadam se da muž nije naslijedio taj gen, jer proradi li, ne znam kako ćemo.
Uz tretman šutnjom, jednako mi je naporan i tretman- ti znaš šta ja mislim. Je da, non fort razmišljam baš o tebi i tvom mišljenju. To isto ignoriram.
Znam i zanima me samo ono što mi se jasno kaže.
Ostalo- ignoriram.

[maria71]

ja to ne bih trpila, da živim u konstantnom stresu i isčekivanju.

i da si nakopam neku boleštinu .

n

[Peterlin]

Bome, mislim da ni ja ne bih to mogla podnijeti.

[camel]

Ja za tretmane šutnjom nemam živaca. Moja svekrva je taj tip. U početku me je to jako živciralo, a sada mi je svejedno. Ako će šutit, može doživotno što se mene tiče. Nadam se da muž nije naslijedio taj gen, jer proradi li, ne znam kako ćemo.
Uz tretman šutnjom, jednako mi je naporan i tretman- ti znaš šta ja mislim. Je da, non fort razmišljam baš o tebi i tvom mišljenju. To isto ignoriram.
Znam i zanima me samo ono što mi se jasno kaže.
Ostalo- ignoriram.

Znači li to i da ti onda zašutiš, pa oboje šutite? Ili ti pričaš nomalno, praveći se da ne uočavaš durenje druge strane, pa se onda i druga strana s vremenom "smekša"?

[rena7]

Mi ne živimo pod istim krovom, pa samim time, svakodnevno se ni ne susrećemo . Ali, to znači ovako, kažem ono što mislim i imam, pa i ako ona šuti i duri se. Kako će ona sa tom lopticom, hoće li je vratiti ili zadržati, baš me briga.

[Jelena]

Mi ne živimo pod istim krovom, pa samim time, svakodnevno se ni ne susrećemo . Ali, to znači ovako, kažem ono što mislim i imam, pa i ako ona šuti i duri se. Kako će ona sa tom lopticom, hoće li je vratiti ili zadržati, baš me briga.

Skroz druga situacija je ako je netko emotivno puno bitniji takav. I ne mozes reci sto mislis kad ne znas sto druga osoba misli, a ona podrazumijeva da ti dobro znas sto ona misli.

[sve 5]

malo dižem temu iz pepela,
Skroz kužin o čemu pričaš, mene moj suprug zna "kažnjavati" mjesecima... Grozno nešto, ušas živi, onda on odluči progovoriti, a ti da bi vratila sve na staro složiš se sa svime što on kaže, jer ti je puna kapa šutnje. Naravno uvijek si ti za sve kriva... nije bitno šta... a onda dobiješ "prosvjetljenje" i skužiš da živiš s Narcisoidom, i jedino šta ti je bitno je izvući živu glavu i spasiti djecu da šta manje ispaštaju.

[Lili75]

Bježi od takvoga brzinom svjetlosti.

[sve 5]

kad se sve to malo prouči, uvati te strah šta sve slijedi... jer to je pakao živi i "osvećivanje" preko djece. Teško je završiti takva odnos, a da djeca ne pate. Kažu da ko preživi život s narcisoidom taj se pakla više ne boji!

[anita83]

I moj je takav oduvijek. Nezz samo odakle mu to jer se njegovi koliko vidim tako nisu nikad ponašali a ni kod nas u kući se nitko nesluži s time. Valjda je skužio da mu to donosi pobijedu u svađama pa koristi

[sve 5]

i kako se nosite s time? teško je užasno. Ja vraćam istom mjerom.. razgovaram minimalno s njime, a ostalo se sve ponašam kao da je normalno, nasmijana, vesela, izlazim, družim se. Njega ignoriram iako mislim da to nije u redu i ne znam hoće li iz toga što naučiti... ali mi je nekako lakše.

[anita83]

Ja bi htjela da mogu tako ali nemogu bit vesela a ni pravit se. Pa onda pokušavam na razne načine doprijeti do njega pa kuham njegova najdraža jela pa ga nagovaram da pričamo....totalno glupo s moje strane al kad pokušavam njegovim načinom onda bude još gore. Al da baš kako kažeš jako je teško s takvom osobom

[sirius]

Budem ponovila ... jasno vam je da je to pasivna agresija, zar ne?

[Ginger]

Budem ponovila ... jasno vam je da je to pasivna agresija, zar ne?

X

imam nultu toleranciju na takvo ponasanje
probao je jednom, prije puuuuuuno godina (nauceno ponasanje, rekla bih)
i nikad vise
ako postoji problem - raspravit cemo o njemu
sutnja nije opcija, jer problemi ne nestaju sami od sebe
ako si odrasla osoba, tako se i ponasaj
a mjesecima sutiti?! halo?!

[anita83]

Normalno da je pasivna agresija al nemožeš ti nikako promijenit to kod takvih osoba. Il ja neznam način. Al uvjerena sam da oni potajno uživaju u tim tretmanima iako MM kaže da je to glupost

[rahela]

Normalno da je pasivna agresija al nemožeš ti nikako promijenit to kod takvih osoba. Il ja neznam način. Al uvjerena sam da oni potajno uživaju u tim tretmanima iako MM kaže da je to glupost

i što je onda izbor?
živjeti tako?
uvjeravati se i/ili nadati da će s vremenom biti bolje/drugačije?

[silkica]

Imala sam i ja takve tretmane na početku braka .Nije to baš bila šutnja,ali ono čovjek je na strogoj distanci,odnos poslovan,odgovori kratki ...Ispočetka sam kao i anita83,sve cile mile,sve-samo da se to prekine...Trebalo je neko vrijeme da promjenim taktiku...Tek onda se promjenilo...
Rahela,vjerovatno je to odgovor na tvoje pitanje.Promjeni se sve,ništa ne traje vječno,samo treba pogoditi žicu .
Živiš tako,šta ćeš?Rastati se zbog tretmana?Postoje i gore stvari,pa se ljudi ne rastanu...Eno,upravo je otvorena i nova tema ...
Kod mene je tretman šutnje prošao,ali neke stvari koje su meni bitnije su ostale neriješene.Pa sam opet sa njim.

[anita83]

Tako je živiš tako i pokušavaš pogodit pravu žicu. Možda bi se neke rastale zbog toga al ja nebi. Ja sam tip osobe koji uvijek pokušava na nježan način i s djecom i s mužem. Sad dali će se to nazvati životom u nadi il trpljenjem il pokušajima napretka vjerujem da ovisi o osobnom doživljaju

[sirius]

Meni je to zlostavljanje partnera.
Mozda bih to mladim ljudima na pocetku braka jos mogla i nazvati nezreloscu , ali nakon desetljeca braka mogu takav tretman zvati samo maltretiranjem.

[rahela]

potpisujem sirius

ako se takve stvari događaju u braku koji traje već dulje, a deset godina je dosta, i ako je to nečija karakterna osobina, onda po mom mišljenju, teško da može ići na bolje, nego će u starosti biti samo sve gore

općenito sve ono loše, s godinama postaje sve jače izraženo
durilica neće postati dobrovoljko
a tretman šutnjom će trajati sve dulje

ne mislim da se svatko treba rastati radi toga
svatko odlučuje za sebe što će podnositi i u kojoj mjeri

[anita83]

Ma nezz baš da je maltretiranje? Kad se kaže da te partner maltretira svi pomislimo prvo na udarce i sl. Mislim da se to nemože stavljati u isti koš

[sirius]

Ma nezz baš da je maltretiranje? Kad se kaže da te partner maltretira svi pomislimo prvo na udarce i sl. Mislim da se to nemože stavljati u isti koš

Itekako je maltretiranje.
Ako ne i gore od onog koje ukljucuje udarce .
Probaj dijete odgajati godinama tako , bez komunikacije , topline i povratnih informacija, i sve to bez pravog razloga. Pa ces vidjeti kako ce dijete ispasti nakon godina u takvoj obitelji

[magriz]

potpis na rahelu i sirius
bebe durice su slatke na slici
odrasli ljudi koji tako tretiraju partnera su zli i sebicni. i da, to jest zlostavljanje

[Lili75]

Rahela
Durilica neće postat dobrovoljko
Bome neće.

[sunce moje malo]

To je pasivna agresija


Poslano sa mog Lenovo P1a42 koristeći Tapatalk

[Optimist]

Tretmani sutnjom su emocionalno zlostavljanje.

[annie84]

To nije ni zdrav ni zreo odnos. Ne bi ja mogla tako živjet, nek se nauči komunicirat kao odrasla osoba.

[anita83]

Slažem se da dijete nemože ispast kako treba bez komunikacije i topline al jbg ja sam prihvatila te tretmane kao dio njega. Nekažem da imam pravo

[sve 5]

Kao što je netko rekao... tretman šutnjom je najgori oblik zlostavljanja, pogotovo od osobe s kojom si u braku preko 10 godina.... moj je sada taman u " najgorim" godinama kada svoj narcisoidni bjes iskazuje, između 40 i 50 godina. Grozno je kad nakon toliko godina svatiš s kim živiš. Jedino šta možeš napraviti je rad na sebi, zaštititi djecu! Razvod je najbolje rješenje, ali onda tek počinje kaos... Takve osobe će uvijek prijetiti razvodom i tebe kriviti za "neuspjeh", ali ustvari nikada ti neće dati mira i stvarno civilizirano kreniti u razvod. Emocije su zeznuta stvar... imalo ljudi razumije koja je težina svega toga.

[Riri92]

Kod mene kući su oba roditelja takva da bi mogli valjda dovijeka držati šutnju kad su u svađi. Nisam bila svjesna da sam to pokupila sve do jedne veće svađe sa dečkom. Tretman šutnjom je trajao par sati i onda je napisao nešto na papir, napravio avion i bacio ga prema meni. Kad sam otvorila pisalo je: 'Hoćemo mi danas piti tu kavu ikako?' Meni je to baš bilo slatko pa sam se odljutila odmah. A i skontala sam koliko sam bitch. Spoznaja me šokirala, ali bitno da sam shvatila i da tu predstavu više nisam izvodila.

Gore je netko pisao da takvi ljudi uživaju u svojoj šutnji. Moram priznati da ja tad jesam malo uživala. Kao što rekoh, bitch. I slažem se da je sebično. I da je pasivna agresija. U svakom slučaju grozno ponašanje s kojim se nije nimalo lako nositi i koje ne treba tolerirati.

[eryngium]

Osobno zašutim samo da u žaru svađe ne kažem nešto što u biti ne mislim.
Ono, krene svađa/rasprava, koja počne dobivati maha a ne vodi ničemu osim još većem kaosu, i onda ušutim i idem raditi nešto drugo da se ne pretvorim u vampira i kažem nešto što ću kasnije, kad me pusti žar, opako požaliti. Kad se strasti slegnu, nastavimo normalno, razgovaramo, riješimo što možemo i mozgamo kako riješiti ono ostalo.
Tretman šutnjom sam za sebe smatram djetinjastim i beskorisnim.

Sent from my SM-G950F using Tapatalk

[Angie75]

Osobno zašutim samo da u žaru svađe ne kažem nešto što u biti ne mislim.
Ono, krene svađa/rasprava, koja počne dobivati maha a ne vodi ničemu osim još većem kaosu, i onda ušutim i idem raditi nešto drugo da se ne pretvorim u vampira i kažem nešto što ću kasnije, kad me pusti žar, opako požaliti. Kad se strasti slegnu, nastavimo normalno, razgovaramo, riješimo što možemo i mozgamo kako riješiti ono ostalo.
Tretman šutnjom sam za sebe smatram djetinjastim i beskorisnim.

potpisujem od a do ž.
no moram dodati - iako stvarno zašutim da ne bih rekla nešto što već tad znam da ću kasnije zažaliti, moram priznati da ima nečeg u tom uživanju u šutnji, možda čak i tračak sadizma, ovisi koliko traje i koliko muči drugu stranu