uglavnom, ja bih isto bila znatiželjna oko toga zašto me neko dijete iritira
ne bih to shvaćala nešto silno ozbiljno, ali da kao priliku za učenje

točno je ovo što je netko rekao, da nekad vidiš nečiju sklonost da bude manipulativan, a ne možeš je uprti prstom odmah
ponekad jednostavno očekujemo različita ponašanja od djece, recimo moga muža živcira kada djetetovi prijatelji dođu kod nas u kuću ili idu kući i niti ga ne pozdrave
ja to ne primijetim, mene iritiraju oni koji su pretjerano pristojni (ona neka preprepristojnost i kao poniznost koja mi stvara nelagodu)
al bome ponekad, antipatije koje sam u početku dijelila prema nekoj djeci, mogu reći da su više plod mojih predrasuda nego ičeg pametnijeg
imamo tendenciju okružiti se ljudima koji su nam slični, i onda nam djeca razbiju malo taj balon i ubace nas u interakcije koje inače ne bismo imali
i mojca je napisala na početku za djevojčicinu mamu "ne bih se s njom inače družila"
što je ok, samo kad se dugo držimo podalje nekog tipa ljudi, malo i izmaštamo njihovih karakteristika

uglavnom, mojca, ja bih rekla da da, to je dio roditeljstva, i prilika za rast karaktera, u kojem god smjeru (ne bih si zadala cilj tipa "mora mi prestat bit iritantna", nego.. koji već bude)