9 god 4 mjeseca, najviša u razredu, 44 kg i 151 cm, nogica... broj 40![]()
9 god 4 mjeseca, najviša u razredu, 44 kg i 151 cm, nogica... broj 40![]()
wow, dobra je!
a ja mislim da je moj od 9ipo ogroman što nosi 37/38
Hah, moja je za sada Pepeljuga izgleda: tek 36 nogica, vagica pokazuje 38kg, a visina 155cm - do jeseni će biti viša od mene
. Idućeg meseca puni 10, i na svaki način je već u pubertetu...
Moja L. nema još 10 god, visoka je 143 cm, 33kg i noga 37.
Čitam i ne vjerujem koju ja pikulicu imam. 9 i po godina, 26 kg, 138 cm i noga 34. I smrducka
Ja imam malenog desetogodisnjaka, ali mogu reci da mu uopste nije poceo pubertet.
I moja za mjesec puni 10 godina.Već 1-2 godine joj se znoj osjeti.Ali kad baš ideš da mirišeš,kad približiš nos.Od ljetos joj počeli neki suhi prištići po licu.Juče joj na nosu istisnula ogromni crni miteser.Mene bode u oči,a ona ne da.Juče sam je pričepila.Sad na tom mjestu nosić malo crven,ali nema one kvrge pod kožom.
Visoka 141,28kg.35 br.
Zaigrana je i još uvijek u dječijim fazama.Razmišlja kao dijete.Pubertet joj ne smijem ni spomenuti.Dečke ne podnosi...
E,koluta mi očima,ja to računam kao neki početak puberteta.
I moja jede vise nego prije, al jos nije bas termit faza.
Visoka 147cm, 35kg, 37 br. noge.
To su bile mjere nakon ljeta. Sad moguce da je i visa.
Dlacice su vec tu svjetle doduse ispod pazuha, dole kao paperje, a na nogama su joj bas potamnile.
Termit. Ženski, od 10,5 godina.
Ali moja je odavno u pubertetu, čekam još samo m. da joj stigne, kod nas je rani pubertet nasledan sa obe strane familije. 160cm, možda i više, oko 44-45kg, 37 br. noge. Konačno ne izgleda kao paukić od samih ruku i nogu, nego vitko i mišićavo.
Ne trenira ništa osim harmonike od 9,5kg svaki dan po 40 min., ali je inače uvek aktivna i četiri puta nedeljno na relaciji OŠ- muzička, tako da troši puno energije.
Uvek je gladna i sve joj je fiiino...konačno sam i to dočekala. Ja zadovoljna.
Ahh, svađe... To nisi pitala.
Što se toga tiče, moja je od rođenja u pubertetu.
A slatko i junk - to bi ona svakako tovarila u sebe lopatama dok joj ne pozli, par puta sam je i pustila neka proba efekte nezasitosti, pa u poslednje vreme ipak bira da prestane da se trpa PRE momenta povraćanja. Srećom voli da jede i ostalo raznovrsno, i da proba nove ukuse.
Tako da, stvar je samo percepcije. Kod nas je trenutno pubertet doneo mudrost po pitanju hrane. Malo sam prilagodila količine koje kupujem, kupila par većih šerpi i to je sve
.
moj je visok oko 155, ne znam za kile, noga 39, 10 godina ima točno
apetit je povećan, ali nije baš termit.
srećom povećanje ide više u korist kuhane hrane, jedno vrijeme je bio dijete koje malo toga voli, sad je stanje stalno sve bolje, više toga voli, a ono što kao ne voli ipak na kraju pojede
samo krene po kući otvarat ormare i kao traži nešto slatko, tu sam prepoznala da je ustvari gladan pa ponudim nešto konkretno
Koliko spavaju vasi desetogodisnjaci? Moj zaspi ovih dana oko 21.30 cak i cesce u 22h i budan je vec u 6h i cita knjigu..
Ke u moj spava cca toliko eventualno ujutro produži do pol osam
Ali zato veliki ni mogli bit u krevetu faun i noć
Od ponoći do 10, zato jer ju budim...da ne budim nastavila bi do podne
150 cm, 36 kg. Nema jos fizickih znakova puberteta, osim sto polako gubi onu "bebecu" gradju tijela i pocinje dobivati misice na trbuhu i ledjima :D
Jede kao trut, voli sve sto vole stari, junk na dnevnoj bazi za njega ne dolazi u obzir sto meni jako otezava moju nevoljkost za kuhanjem :D
Sada ljeti ide spavati oko 23 h, a ustaje oko 9-10 h. Kad pocne skola, malo cemo pomjeriti satnicu.
I moj jede kao veliki, više i od muža. Isto nema znakova puberteta osim ajde nekih negodovanja oko pomoci u kuci...zasto bas on sve mora...cita puno knjige, svira...malo mu dosadno na praznicima...kupanje u bazenu i drustv.igre i voznja s prijateljima kasno popodne ipak popuni dan.
Tu je isto negdje s kilazom i visinom bas cu ga izmjeriti
Posljednje uređivanje od mašnica : 01.08.2020. at 11:44
Mi smo isto vrlo kratko bili u fazi prigovaranja, drskosti i negodovanja. Onako, bas pubertetski. Nanjusila sam emocionalne oluje pa smo sjeli i onako bas posteno razgovarali. Objasnila sam mu pred kakvim razdobljem se nalazi. Objasnila sam mu kako sam se ja osjecala u toj dobi : da me nitko ne razumije, da imam najgore roditelje na svijetu koji ama bas nista ne kuze i ne znaju, da ja sve znam i mogu sama... Smjeskao se onako stidljivo u stilu "da, da i ja sam to pomislio". Objasnila sam mu da je ovo razdoblje kad sazrijeva, odrasta i da ce sigurno dolaziti do sukoba i nesporazuma ali da o svemu mozemo otvoreno razgovarati cak i ako se ne slazemo, samo ne zelim bezobrazluk i konstantne svadje. Ako smatra da u necemu grijesim i to mi moze reci i raspraviti cemo to, ali cemo se suzdrzavati povisenih tonova i ruznih rijeci. Stvarno je upalilo, imam osjecaj da je dobio poruku da sam ga razumjela i da nekad neke njegove "size" ne moraju imati veze sa realnoscu nego sa emocionalnom burom u kojoj se nalazi. Bas imamo neko lijep odnos u zadnje vrijeme. Cesto mi se povjerava, ja se trudim slusati ga i biti ukljucena u neke stvari koje on voli koliko god mi bile beskrajno dosadne :D (povijest nogometa, rukometni treninzi...)... Ne zavaravam se, pretpostavljam da idila nece trajati dugo i da ga tek ceka onaj pravi pravcati pubertet, ali tjesim se da sad u ovoj fazi stvaramo neki kapital razumijevanja, povjerenja i povezivanja koji ce nam dobro doci kasnije.
Moj desetogodišnjak jučer tražio priču za laku noć i dvije uspavanke
rehab woow krasno si to sve sročila ja to ne bih znala... vidiš da...trebalo bi sjesti za ozbač mi nekako uvijek sve u hodu a to i nije dobro...
jelena.O slatko![]()
Posljednje uređivanje od mašnica : 01.08.2020. at 12:51
Hvala cure
Ja sam osobno nekako to razdoblje puberteta jako tesko prosla sa svojim roditeljima. Tesko u smislu da su se oni svega panicno bojali i bili su prezastitnicki postavljeni. Da se razumijemo, to me nije sprecavalo u ludim izlascima. Dobro sam se izivjela ali uvijek sam znala koja je krajnja granica do koje mogu ici. Smetala mi je ta sjena nepovjerenja koja je uvijek stajala izmedju nas i nikada nisam osjecala da mogu razgovarati s njima o svom zivotu i svojim osjecajima.
Jako mi je vazno da on osjeca da ga razumijem, da mi se UVIJEK moze obratiti i da o svemu mozemo razgovarati.
Mi ne. On je jos daleko od te faze da uopce razmislja o curama i jos je uvijek totalno dijete po tom pitanju.