Virgo30 prvotno napisa
Tek sam sad pročitala ovaj zaključani topic.
Na početku studija moja je prijateljica ostala u 2. stanju. Kad je to javila dečku, on je kapitulirao i praktički se više nije nikad pojavio pred njezinim očima. Dijete začeto uz hormonsku kontracepciju...da da..dešava se...
Pouzdano znam da ženi u tom trenutku najmanje treba popovanje i moraliziranje. Njoj je najteže u tom trenutku, a svako nametanje grižnje savjesti ne vodi konstruktivnom rješenju. Bilo je tu gomila dilema: da li bi dijete bilo zdravo obzirom na kontraceptive, kako ću ga uzdržavati (bjesnio rat), da li bih ga voljela, da li bi ga otac ikad priznao, kako će mi izgledati budućnost? I u većini dilema je imala potpuno pravo, poznavajući njezinu obiteljsku situaciju.
Kad mi je izjavila da je u 2 stanju, bila je u očajnom stanju. Ja sam rekla..draga moja...idemo u šetnju i natukle smo se svaka kilu čokolade. Prodiskutirale smo i rasvijetlile problem. Imala sam dojam da je nakon te naše šetnje prodisala.
Nakon 7 dana pratila sam je na ab na SD, unutar par sati sve bilo gotovo. Diplomirala. Sad ima divnog muža i očekuju dijete.
Ja sam apsolutno protiv pobačaja, osobito sad kad imam dvoje djece. Nikad ga ne bih napravila u sadašnjim ili ondašnjim okolnostima. Ali ako sam osjećaš da nema rješenja, onda amen. Nema tu tko interferirat u tvoj stav, ako je donesen nakon iscprnog premišljanja, vaganja i razgovora (a u ovom njenom slučaju-nerazgovaranja) s partnerom.
I ljudi ne znaju jedno. Tko ne iskusi težak problem nikako ili jako malo može razumijeti stanje duha čivjeka u problemu, kako izaći iz duboke jame skliskih zidova. Sit gladnom ne vjeruje.
U ovoj zemlji ubojica na slobodi ženu koja ima neizrecivi problem i mora na ab stigmatizira se na puno ružniji način i barem na ovom forumu koji je po opredijeljenju obiteljski moralo bi biti više razumijevanja. Kršćanski je oprostiti i ne činiti drugima što ne bi htio da čine tebi.