i ja bih ovo supotpisalaleonisa prvotno napisa
mnoge smo u prvom porodu prošle više-manje slične scenarije
Iz mog iskustva, i nakon drugog poroda koji je prošao brzo, bez lijekova, gotovo prirodno, mogu reći da se i dalje vraćam na taj prvi porod i preispitujem zašto je sve krenulo krivim putem.
Ukoliko imate snage i volje, porazgovarajte s porodničarem, možda će vam on bolje objasniti uzroke i posljedice tijeka poroda.
Koliko ja znam, ukoliko je žena prvorotka pokušavaju na sve načine da se porod završi vaginalnim putem (ipak je to sigurnije od carskog reza, oporavak je lakši, i sljedeći porodi su isto lakši), pa makar to trajalo i nama predugim i beskrajnim satima.
Što se tiče sporog otvaranja, nikada se ne može sa sigurnošću znati kako će nečije tijelo reagirati na cijeli koktel lijekova: epiduralne, dripa, kod tvoje supruge i penbritina. Iz mog iskustva, drip je djelovao do određenog broja centimetara i onda je tijelo stalo - i tako satima... za mene nemogućim satima koje sam dijelom provela i u nesvijesti ... (ja sam na kraju završila s velikom epiziotomijom jer se beba ipak spustila, nije se više moglo na carski - apgar 7/10 - na kraju je sve bilo u redu)
Želim vam svako dobro, da se i mama i beba brzo oporave te da dođu kući!