Potpisujem Anitu, sve bih poduzela i niti pod koju cijenu ne bih prihvatila ne, čak niti cijenu da mm i ja odemo do sobe, uzmemo bebu i odnesemo je u moju sobu. Malo bih promijenila redoslijed, prije toga bi MM morao nazvati voditelja rodilišta, ravnatelja bolnice pa do Ministarstva. Ako ništa ne bi upalilo, onda preuzimanje stvari u svoje ruke. Potplaćivanje mi je nakako na zadnjem mjestu, zato uvijek prođemo sa konfliktom pa niti ne dođemo do faze potplaćivanja.Anita-AZ prvotno napisa
To bih napravila sada, a nakon prvog poroda sam čekala 5!!! sati da mi donesu bebu, i preispitaivala svoje stavove da ne bih slučajno pogriješila u reakciji/inzistiranju protiv pravila. Koja sam glupača bila, ne mogu si oprostiti što sam bebi uskratila taj prvi kontakt koji je je bio sa stranciam (fuj grozim se te pomisli) a tek nakon nekoliko dana sam skužila da je dohranjuju glukozom uz sve moje mlijeko, a ja se (glup, glup) čudila zašto ne prihvaća dojku, pa malo prihvaća, pa pljune, pa plače, pa jednostavno ne zna što bi radila sa bradavicom kad je primi u usta i onda je ispljune na kraju. Na rodilišti je naravno pisalo "prijatelj djece".
Inače, trebale smo tatu upozoriti odmah nakon prvog posta da nešto poduzme po pitanju odvojenosti (a ja tek sad skužila topic).
I ovakvi scenariji se pre, pre, prečesto događaju.
Držite se zajedno i nadoknadite sve propušteno.





Odgovori s citatom