ZPB 2003 / 04, prijatelji stari, gdje ste ?

[marta]

Peterlin rekla bih da ti nemas bas nikakvog iskustva, niti osobnog, niti s djecom koja padaju zbog ocjena.
To da ti se svidja ninockin stav je normalno i ljudski, neka padne, naucit ce, opametit ce se i sl.
Iz perspektive roditelja bi to tako trebalo biti. Ali glavno pitanje tu nije moze li dijete. Jer stvarno rijetko koje dijete ne moze. Ono, da stvarno odgovodno mozes reci, eto, on/ona to ne moze.
Pitanje je hoce li dijete. Ne moze li. Hoce li.
Ja sam bila u toj poziciji i mogu reci da nemam pojma. Ne znam dati savjet. I ja sam mislila da je pad ok ako to znaci da ce se dijete probuditi. Sad vise nisam tako uvjerena u to, jer je, logicno, veca sansa da mu to pokopa i ono malo samopouzdanja. Ako njega ta skola ne zanima, nece ga dugorocno nikakva ekipa spasiti od propasti i tesko da ce pad to promijeniti, i da ce ga zbog pada naglo poceti zanimati.

[Peterlin]

Peterlin rekla bih da ti nemas bas nikakvog iskustva, niti osobnog, niti s djecom koja padaju zbog ocjena.
To da ti se svidja ninockin stav je normalno i ljudski, neka padne, naucit ce, opametit ce se i sl.
Iz perspektive roditelja bi to tako trebalo biti. Ali glavno pitanje tu nije moze li dijete. Jer stvarno rijetko koje dijete ne moze. Ono, da stvarno odgovodno mozes reci, eto, on/ona to ne moze.
Pitanje je hoce li dijete. Ne moze li. Hoce li.
Ja sam bila u toj poziciji i mogu reci da nemam pojma. Ne znam dati savjet. I ja sam mislila da je pad ok ako to znaci da ce se dijete probuditi. Sad vise nisam tako uvjerena u to, jer je, logicno, veca sansa da mu to pokopa i ono malo samopouzdanja. Ako njega ta skola ne zanima, nece ga dugorocno nikakva ekipa spasiti od propasti i tesko da ce pad to promijeniti, i da ce ga zbog pada naglo poceti zanimati.

Eh, u pravu si - ja sam odradila svoj dio problema s djecom u puno ranijoj fazi nego što je pubertet - do puberteta je sve kod mojih već bilo "na liniji". S druge strane - gledam prijatelje mlađeg sina (kod starijega toga nije bilo) koji su imali popravke u prva dva razreda srednje škole, teško privikavanje na rutinu, ali su to uspješno prevladali. Konkretno, susjeda su doslovce pustili da sam odluči hoće li pasti razred ili ne. Tek to ga je pokrenulo.

Dalje - ninochka ima uspješnog sportaša i to je jedna sasvim drugačija priča, a opet ima i poveznice - ako on ima dugoročan cilj, mora odraditi ono što mora i tu nema kompromisa. Ne želim nikome soliti pamet, samo sam napisala da ne vidim ništa loše u tome kako je ninochka odigrala. Nisam bila u poziciji da to i sama isprobam, ali ovako sa strane čini mi se vjerojatnim da bih i ja tako - ne zato što ne bih znala drugačije, nego zato što mi se čini da neke stvari i ne mogu drugačije. To je na tragu ovog tvog "hoće li dijete" a ne "može li dijete".

Kako god bilo - u konkretnom slučaju možda i ne bi bilo bedasto razmotriti ove ideje koje je Beti napisala, pogotovo što je ninochka rekla da škola ima razumijevanja za sportaše - nemam iskustva, ali možda bi držalo vodu... Kako god bilo - sretno!