S viberom je i kod mojeg sina bilo problema, u 5. razredu, baš ovako kako opisuješ. Bilo je bullyinga koji je bio samo eskalacija onog što se događalo u školi. Rezultat je bio ispis žrtve iz škole i nikakve posljedice za zlostavljače
U međuvremenu su se malo primirili, a taj viber im uglavnom služi za pitanja: što treba donijeti iz likovnog, tko se sutra javlja povijest, kad je lektira, i slično. Kad je dobro raspoložen, sin mi ponekad čita te poruke pa se hvatam za glavu od te razine komunikacije - većinom ne koriste samoglasnike, piše se u kraticama, a najčešće korišteni izrazi su "ahahaha" i "eeeee" (ok, tu ima samoglasnika).
Zapravo tek u tom aspektu vidim koliko se generacijski razlikujemo - on se meni smije kad sms-ove pišem kao cijele rečenice, s velikim slovom i točkom na krajune sviđa mi se baš ni to što pisana komunikacija na neki način odumire, zamjenjuju je kratice i uzvici, na kraju će ostati samo nemušti jezik kao na kraju predstave "Stilske vježbe"...






).
Odgovori s citatom