Pokazuje rezultate 1 do 38 od 38

Tema: Sramežljivost i snalažljivost

Hybrid View

prethodna poruka prethodna poruka   sljedeća poruka sljedeća poruka
  1. #1
    Barbi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,599

    Početno

    Sramežljivi se takvi rode, komunikativni se takvi rode. Imam obje vrste doma.
    Moj sin je sramežljivi tip. Sad će 16 i još uvijek me uporno žica da ga ja naručim na šišanje iako ja to uporno odbijam već godinama. Ali njemu je svaki put i dalje neugodno nazvati, ja jednostavno to ne mogu vjerovati. Nebrojeno puta je slao 4 godine mlađu sestru da npr. pita čašu vode u kafiću ili negdje nešto drugo jer je njemu neugodno.
    Nema druge s takvom djecom nego ih poticati na komunikaciju, nakon puno puta pomak se vidi.
    Takva je i starija cura, sjećam se dobro kad smo kupovali tenisice u dućanu i poslali je da pita svoj broj. Kad nije htjela jer joj je bilo neugodno samo smo slegnuli ramenima i izašli iz dućana, nećemo kupiti i gotovo. E onda je ipak pitala.
    Mitovski, bravo za tvoju curu, znam koji je to tebi (a i njoj sigurno) super osjećaj kad vidiš pomak.

    Nije ta sramežljivost ništa neobično, kako je nekom lakše a nekom teže rješavati matematičke zadatke tako je nekom lakše a nekom teže komunicirati.
    Ja kao dijete također nisam bila nešto hiper komunikativna i često se čudim i pomalo divim mojoj kćeri koja to tako s lakoćom radi od najranije dobi. Pitati nepoznatu osobu nešto što je zanima ili što treba joj je potpuno prirodno i lako, čak i na engleskom jeziku (nekidan stjuardesu i to sasvim neuobičajeno pitanje).
    Stvarno nismo svi isti.

  2. #2
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj Barbi prvotno napisa Vidi poruku
    Sramežljivi se takvi rode, komunikativni se takvi rode. Imam obje vrste doma.
    Moj sin je sramežljivi tip. Sad će 16 i još uvijek me uporno žica da ga ja naručim na šišanje iako ja to uporno odbijam već godinama. Ali njemu je svaki put i dalje neugodno nazvati, ja jednostavno to ne mogu vjerovati. Nebrojeno puta je slao 4 godine mlađu sestru da npr. pita čašu vode u kafiću ili negdje nešto drugo jer je njemu neugodno.
    Nema druge s takvom djecom nego ih poticati na komunikaciju, nakon puno puta pomak se vidi.
    Takva je i starija cura, sjećam se dobro kad smo kupovali tenisice u dućanu i poslali je da pita svoj broj. Kad nije htjela jer joj je bilo neugodno samo smo slegnuli ramenima i izašli iz dućana, nećemo kupiti i gotovo. E onda je ipak pitala.
    Mitovski, bravo za tvoju curu, znam koji je to tebi (a i njoj sigurno) super osjećaj kad vidiš pomak.

    Nije ta sramežljivost ništa neobično, kako je nekom lakše a nekom teže rješavati matematičke zadatke tako je nekom lakše a nekom teže komunicirati.
    Ja kao dijete također nisam bila nešto hiper komunikativna i često se čudim i pomalo divim mojoj kćeri koja to tako s lakoćom radi od najranije dobi. Pitati nepoznatu osobu nešto što je zanima ili što treba joj je potpuno prirodno i lako, čak i na engleskom jeziku (nekidan stjuardesu i to sasvim neuobičajeno pitanje).
    Stvarno nismo svi isti.
    ovo bi skoro sve mogla potpisati. još se živo sjećam koja mi je muka bila u dalmaciji, po ljeti, prolaziti ulicom, do kuće, i pozdraviti susjeda koji je valjda cijeli dan sjedio ispred. a po ljeti, sto put ideš gore dole po kali, i sto put njega moraš pozdravit. sjećam se da sam znala ići sve okolo naokolo, po nekakvim škrapama se penjati, samo da ga izbjegnem. ko da će me pojest, još čujem to njegovo "e" i lagani klim glavom. sad se pokušavam sjetiti koji je točno bio uzrok tog srama i ne mogu. pite boga.

    takav je sličan bio i j, do prije par godina sve ovo što opisujete odnosilo se na njega. sad, sa skoro 17, je to puno puno manje izraženo, čak bih rekla da je prilično siguran u komunikaciji s profesorima, trenerima i sl. sad sam se sjetila - bio je na skijanju u švicarskoj, a bila je i jedna moja kolegica, 28 godina ima, sa svojim društvom. ja joj poslala njegovu sliku da ga malo škicne u klubu, na tim koncertima. i kaže ona meni - ja došla do njega, na koncertu, i pitala ga, jesi ti j. on meni da je. ja njemu - ja sam, kolegica od tvoje mame. a on meni odlično, jeste za jedno piće možda, sad ću ja, što pijete
    ok, tu je sigurnost bila malo potpomognuta s kojom pivom, da se ne varamo.

    al isto mu je muka kad treba ne znam, nazvat i nešto nekoga zamolit. da mu produže knjigu u knjižnici :D

    a m, kao što kaže barbi, njoj se baš divim, kako s lakoćom to hendla.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •